Početna strana > Rubrike > Politički život > Dokle će Srbija da traži sebe
Politički život

Dokle će Srbija da traži sebe

PDF Štampa El. pošta
Radoman Jović   
petak, 28. septembar 2012.

Od početka devedesetih, kada je razbijena SFRJ u kojoj su svi Srbi, verovatno poslednji put, živeli u jednoj državi, a to nismo znali/mogli da održimo, Srbija traži sebe. U tom traženju ekonomski je devastirana, međunarodno najblaže rečeno marginalizovana, čak i bombardovana, bezbednosno „izbušena“ i ugrožena i politički destabilizovana, a njeni građani osiromašeni i dovedeni do beznađa.

Političke elite, samouverene i arogantne a međusobno nekooperativne i vrlo često posvađane, dolazile su na vlast nekada pod sumnjivim okolnostima, ponajčešće bezočno obmanjujući birače lažnim obećanjima. Počinjale su svaki put, iznova – od ratova, uličnih protesta i krvavih demonstracija, preko paljenja Skupštine i kriznih štabova sa kalašnjikovima, do pravljenja neprincipijelnih i neprirodnih koalicija samo da bi se došlo na vlast. Nije ni čudo, jer je u njihovoj svesti i shvatanju vršenja vlasti da je vlast slast a moć bogatstvo.

Ratno profiterstvo, međunarodne sankcije i hiperinflacija predstavljali su početak enormnog bogaćenja pojedinaca uz i iz vlasti, preteče današnjih tajkuna. Uvećavanje njihovog bogatstva i stvaranje novih bogataša omogućili su pljačkaška privatizacija, uništavanje domaćeg bankarstva, nekontrolisani uvoz i neoliberalni ekonomski koncept, što je dovelo do katastrofalnih rezultata u privredi i ogromnoj nezaposlenosti. Nabujala je sistemska korupcija i organizovani kriminal. Uništena je srednja klasa, a bez nje nema ni političke ni privredne stabilnosti. Imajući u vidu kroz šta je sve prošao, građanin Srbije može se slobodno zapitati da li je normalan ako još nije poludeo. Osiromašen do ivice bede, politički izmanipulisan i prevaren, ali ipak, za razliku od nekih iz političkih elita, ostao dostojanstven i moralno uspravan.

Sa demokratskim promenama, sada bi se možda mogle nazvati takozvanim, došla je na vlast generacija političara koja je imala šansu da promeni na bolje Srbiju na unutrašnjem i povrati ugled na međunarodnom planu. Da li je u tome uspela? „Rezultati“ govore i vidljivi su i „iz aviona“, a građani su to najbolje osetili na svojoj koži. Srbija još nije iznedrila ni Broza, ni Mandelu, ni Putina. Nije imala političara – državnika da sagleda gde je Srbija i sa vizijom  kuda da krene. Državnika koji bi svojom harizmom i vizijom znao da okupi sve relevantne faktore u državi Srbiji u formulisanju strateških državnih i nacionalnih ciljeva.

Umesto jedinstvene državne i nacionalne strategije, koja bi ušla u programe i radne obaveze svakog subjekta u društvu, ostavljajući po strani pojedinačne, posebno stranačke interese i razlike, svaka nova vlast, po pravilu sklepana od neprirodnih i neprincipijelnih koalicija po principu „ja tebi ti meni“, dovela je do ozbiljne i opasne političke podele srpskog društva na „dve Srbije“, što je stvorilo povoljnu klimu za strane uticaje i ucene. Pri tome, građani su perfidno obmanjivani, ne samo onim o 1.000 evra deonica, već mnogo ozbiljnijim poput izjave u izbornoj kampanji 2008.: “Ja neću dozvoliti da se vrate mračne snage iz devedesetih“, a odmah posle izbora sa tim istim „mračnim snagama“ potpisuju Deklaraciju o političkom pomirenju da bi se samo sklepala bilo kakva parlamentarna većina. Sada se pak govori o „centrima moći“ koji ispod žita rade na rušenju vlade u kojoj su te „mračne snage“. Da nije tužno i ružno bilo bi smešno. Za Srbiju poražavajuće.

Svima nam  je jasno da je Srbija na ivici ponora. Srbija se mora okrenuti sabornosti i političkom jedinstvu. Mora konačno formulisati dva najvažnija državna i nacionalna cilja: 1. Srbija ekonomski razvijena zemlja i 2. Srbija uređena država. Teško da jedno bez drugog može. EU i KiM, za sada, na sporedni kolosek i sporovozno.

Aktuelna vlast, koja ima komotnu parlamentarnu većinu, uz najšire konsultacije najumnijih ljudi Srbije, stručne i naučne javnosti, predstavnika poslodavaca i zaposlenih, uz korišćenje pozitivnih stranih iskustava, a njih nije malo, morala bi da izradi strategiju i dugoročne mere za realizaciju ova dva cilja. Pri tome, imajući u vidu međunarodne okolnosti i posebno strane uticaje i pritiske, najveću pažnju bi trebalo posvetiti maksimalnom korišćenju komparativnih prednosti, sopstvenih ljudskih potencijala i prirodnih i materijalnih resursa. Jer, što dođe sa strane biće preskupo i sa uslovima. Ne manje važno: U realizaciji ova dva strateška cilja Srbija mora crpeti svoju moralnu snagu iz slavne prošlosti i duhovnog nasleđa što su joj ostavili slavni pretci.

Reorganizovanu diplomatiju, sa naglaskom na ekonomsku, inkorporiranu u Ministarstvo spoljnih poslova i diplomatske misije, uz rasformiranje tzv. Dinkićeve, staviti u funkciju realizacije unutrašnje politike na spoljnjem planu. Manimo se nekakvih stubova i megalomanskih strateških partnerstava kojima nismo dorasli niti nas mnogi od njih ni  cene ni uvažavaju, najčešće ucenjuju. Ne zagovaram političku neutralnost još manje izolaciju, već razvijanje ravnopravne saradnje sa svima uz međusobno uvažavanje i obostranu korist. Tek tako ćemo biti u poziciji da stvaramo neka nova i učvršćujemo zapostavljena prijateljstva na međunarodnoj sceni. I još nešto o čemu Srbija mora da vodi računa. Na prostoru politički i bezbednosno nestabilnog Balkana mnoge stvari još nisu rešene, pa čak ni granice. Realizacijom ova dva strateška prioriteta Srbija će doći u poziciju da bolje zaštiti svoje interese i povrati međunarodno uvažavanje.

Najnovijom izbornom voljom građana formirana je nova vlast. Takva je kakva je. Od nje očekujemo mnogo. Početni entuzijazam i aktivnosti koje poduzima u veoma teškim uslovima, daju nadu da će doneti promene na bolje. Nemamo više ni snage ni resursa a ni luksuza da već sada razmišljamo o nekim novim prevremenim izborima. Čak ni prekomponovanje parlamentarne većine, o kojoj se sve više govori ne samo u „kuloarima“, verovatno ne di donela ništa novo već samo gubljenje vremena, nove podele i opet sve „Jovo nanovo“. Zato, dajmo joj šansu da svoje programe i koalicione sporazume, uz uvažavanje volje i interesa i onog dela građana koji su svoj glas dali opoziciji, pretoči u ova dva najprioritetnija cilja i donese strategiju za njihovu realizaciju. 

 

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner