Komentar dana | |||
Unutrašnja logika rata, ili zašto zapad mora da proizvodi konflikte |
![]() |
![]() |
![]() |
sreda, 22. april 2015. | |
Sigurno ste svesni da sada sve centralne banke vodećih sistema, Federalne rezerve u SAD, Evropska centralna banka u evrozoni, Banka Engleske u Velikoj Britaniji i Banka Japana, uveliko štamapju ogromne količine novca koji ubacuju u finansijske sisteme, prvo u okviru svoje jurisdikcije, a zatim se to preliva po čitavom svetu. A inflacije nema. Pa gde su te pare? Tri su osnovna „rezervoara“ u koja se taj novac sliva: državne obveznice, akcije i banke prosto „sede“ na parama (to će se iskazati kao povećanje racija adekvatnosti kapitala banaka). Ovde ćemo razmotriti šta se događa sa akcijama. U analizi ću koristiti samo najveće svetske indekse, koji apsorbuju daleko najviše investicija u akcije. Ne direktno, naravno sami indeksi, nego akcije kompanija koje ulaze obračun koji indeks iskazuje. Ukratko, reč je o najvećim kompanijama najvećih ekonomija G 7. Dogma nam kaže kako se na najvećim berzama toliko vodi računa o svim informacijama da je cena akcije neke kompanije tu u najbližem dodiru sa njenom realnom vrednošću. Kako je reč o najboljim kompanijama, to bi berzanski indeksi morali da odgovaraju snazi i perspektivama ukupnih privreda tih zemalja. To ćemo i porediti: kretanje indeksa na berzi i stvarni rast BDP (bruto društveni proizvod) SAD, Japana, Nemačke, Francuske i Velike Britanije.
- Japan: nema privredni rast. NIKKEI indeks od 2013. godine do marta 2015. porastao za 98%. - SAD: kumulirani rast oko 8%, porast DJIA 63%, - Nemačka: od 2013. kumulirani rast oko 6%, rast DAH indeksa 34%, - Francuska: nema privredni rast ( kumulirano ispod 1%), porast CAC 40 za 47%, Velika Britanija: kumulirani privredni rast 6%, porast FTSE indeksa 21%. Sve nam ovo govori da kriza traje uprkos „fantastičnim“ brojkama i zadovoljstvu bankara, hedž-fondova, brokera i dilera. Da je pucanje u veoma dogledno vreme neminovno i da će nastavak loših posledica suštinski iste krize tzv. „Velike recesije“ biti gori iz najmanje dva razloga: sve moguće mere monetarne politike koje su oblažile tok krize od 2007.godine su već iskorišćene, a u proteklih 8 godina je došlo do ogromnog povećanja zaduženosti država, tako da je manevraski prostor za reagovanje bitno manji. Problem je, u prvoj ravni, u tome što je vrh upravljačkog sloja na zapadu izborio za sebe apsolutnu neodgovornost za bilo kakve posledice, pa i one u kojima je dokazano da su kriminalci, a u dubljem smislu u tome što se na ovim osnovama više ne može obezbeđivati razvoj zapadnih društava, što ceo problem prebacuje na politički teren. Otuda zapad nužno mora da generiše sukobe, a kako su u tom pogledu najveći sukobi za njih najbolji lek, onda ratove. To opet znači da mi moramo nužno da se naoružavamo kako bismo bili u stanju da se odbranimo. Ako verujete u snagu racionalne argumentacije, pogledajte brojke još jednom. |