Početna strana > Rubrike > Politički život > Kuća ljudskih prava i Preokret
Politički život

Kuća ljudskih prava i Preokret

PDF Štampa El. pošta
Marinko M. Vučinić   
petak, 27. januar 2012.

Dokazivati da su naši koalicioni dogovori zasnovani na najogoljenijoj političkoj trgovini uzaludan je posao. To je već opštepoznata činjenica našeg političkog života koju možemo prepoznavati gotovo svakodnevno. Primera je mnogo i oni svakako svedoče o dubini naše moralne i političke krize, ali i o licemerstvu i hipokriziji koji prožimaju našu ukupnu društvenu situaciju. Kao da namirivanju političkih i ekonomskih interesa unutar vladajuće koalicije nema kraja, ali ima i tzv. opozicionih stranaka koje daju svoj puni doprinos sklapanju unosnih političkih interesa.

Nedavno je na velika zvona objavljeno da će Beograd na proleće dobiti Kuću ljudskih prava u koju će biti smeštene organizacije koje štite ljudska prava i pružaju neposrednu pravnu pomoć građanima kojima su ona narušena. Ova kuća će biti otvorena ne samo za građane Beograda već će u njoj zaštitu svojih prava moći da nađu svi građani Srbije. Ali prioritet će biti borba protiv diskriminacije i nasilja na teritoriji Beograda. Kuća ljudskih prava će biti javni prostor i imaće 512 kvadrata u Kneza Miloša, centralnoj gradskoj ulici.

Pored javnog prostora u Kući ljudskih prava biće smeštene poznate nevladine organizacije koje se bave ljudskim pravima, biblioteka i prostor u kome će raditi istaknuti stručnjaci na poboljšavanju zakonodavstva u oblasti ljudskih prava. Prema izveštajima u medijima korisnici Kuće ljudskih prava biće članice Saveza Udruženja – Kuća ljudskih prava i demokratije, odnosno politički najeksponiranije organizacije koje se bave ovom očigledno veoma unosnom oblašću. To su Građanske inicijative, Komitet pravnika za ljudska prava-Jukom, Beogradski centar za ljudska prava, Helsinški odbor za ljudska prava i Centar za praktičnu politiku. Na potpisivanu ugovora između grada Beograda i Saveza Udruženja ljudskih prva i demokratije gradonačelnik Dragan Đilas je izjavio: “Verujem da formalno dajemo ovaj prostor, ali suštinski pravimo važan korak u borbi za ljudska prava i omogućavamo onima koji su veći deo svog života posvetili toj borbi da mogu da rade i funkcionišu u boljim uslovima nego do sada. Imamo sjajnu mrežu nevladinih organizacija koje svojim radom omogućavaju stalno napredovanje društva a kritikujući političare omogućavaju da se i mi malo menjamo. Verujemo da su te kritike upućene ka tome da se stvari menjaju nabolje i da od ove zemlje napravimo bolje mesto za život”.

Miljenko Dereta, izvršni direktor Građanskih inicijativa, jeste kao jedan od poznatih nevladinih preduzetnika liberalno demokratskog političkog usmerenja i potpisnika ugovora rekao da je ustupanje prostora dugoročna odluka koja će promeniti odnos države prema problemima ljudskih prava i civilnom društvu u Srbiji. "U Kući ljudskih prava će delovati pet organizacija, ali će ta kuća biti otvorena za sve druge organizacije koje se bave ljudskim pravima, ali one organizacije koje deluju u okviru civilnog društva u Beogradu i šire.” Međutim i pored ove idilične priče o simfoniji države i civilnog sektora mogu se postaviti neka pitanja o suštini ovog pre svega političko-poslovnog aranžmana. Kako je moguće da ovaj nedavno osnovani fantomski Savez udruženja ljudskih prava i demokratije dođe u jedinstvenu priliku da koristi poslovni prostor u Knez Miloševoj ulici a da verovatno neće plaćati zakupninu jer odbrana ljudskih prava nema cenu. A upravo se radi o gradskoj zoni gde je najskuplji kvadrat poslovnog prostora.

Ovakvu pogodnost ne mogu da ostvaruju obične nevladine organizacije (koje se ne bave uzvišenom odbranom ljudskih prava) jer ne pripadaju ovoj elitnoj političkoj formaciji. Ovde na delu možemo videti klasičan primer političke segregacije jer sasvim slučajno ove ljudsko-pravaške organizacije deluju u okrilju pokreta Preokret a poznato je da otvoreno podržavaju Liberalno-demokratsku partiju koja je u vladajućoj koaliciji u Beogradu. Na delu je čista politička računica i koaliciono pomirenje političkih računa i interesa, a sve te prigodne i svečarske priče o unapređivanju rada nevladinog sektora i odnosa sa državnim organima koji jedva čekaju da čuju kritičke primedbe iz nevladinih organizacija obični su politikantski cinizam, farsa i neprikriveno političko licemerstvo.

Na ovaj način su drastično dezavuisani osnovni principi delovanja nevladinih organizacija čiji osnovni razlog postojanja nije da budu nečiji politički privezak ili partijski glasogovornik što se jasno može videti u ovom poslovno- političkom savezu udomljenom u Kući ljudskih prava.

Možemo ovom prilikom videti kako deluju kriterijumi nove ljudsko-pravaške političke podobnosti, političke korektnosti i otvorenog svrstavanja uz određenu političku grupaciju. To je put da se dođe do privilegovanog poslovnog prostora, samim tim i do gradskih fondova. Upravo ovako privilegovane organizacije kao neka vrsta parapolitičkih udruženja koriste odbranu ljudskih prava kao pogodan teren za svoje parapolitičke delovanje i ostvarivanje svojih veoma unosnih poslovno-političkih interesa. Pri tome se račun za njihovu odbranu ljudskih prava kao i mnogo puta do sada ispostavlja našim poreskim obveznicima kao neka vrsta političke menice za političku hipoteku Liberalno demokratske partije i pokreta Preokret. Ovim ljudsko-pravaškim organizacijama se veliki Preokret već dogodio a ostalim nevladinim organizacijama koje se ne bave ekskluzivnom i politikantskom odbranom ljudskih prava ostaje da i dalje skupo plaćaju poslovni prostor i bore se za svoj opstanak.

 

Od istog autora

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner