Komentar dana | |||
Sporazum Cvetković-Čanak 2011. godine |
![]() |
![]() |
![]() |
ponedeljak, 26. septembar 2011. | |
Ko u ovakvom i sličnim vojvođanskostatutarnim sporazumima ne vidi rđavu budućnost Srbije, ne razume politiku. To da predsednik republičke vlade i lider jedne marginalne stranke, bez korena u narodu, prave sporazum sa dalekosežnim posledicama, primer je potkopavanja suštinskog nacionalnog i državnog interesa, shvaćenog kao napredak celine a ne užih delova i ekstremnih partijskih interesa. Ovde je reč o aktuelnoj vlasti koja taj interes shvata kao pomaganje unutrašnje razgradnje Srbije putem zadovoljavanja ekonomskih, kulturnih, pravnih i političkih pojedinih političkih grupacija, pre svega LSV sa osvedočenim autonomašom Nenadom Čankom. Jedan komentar čitalaca dobro najavljuje sledeće korake – daće ova vlast policiju i kasarne.
Na tu sebičnu i netačnu priču Nenada Čanka malo ko u javnosti odgovara. Koja je to vojvođanska imovina a koja beogradska ili šumadijska, ili zlatiborska. Znamo kako se stiče privatna imovina, ali društveno-državna je valjda stvarana cirkulacijom novca iz budžeta i drugim kanalima, radnici iz Smederava su gradili u Kikindi kao i oni iz Bačke Palanke u Kruševcu. Šta je pravda za Nenada Čanka? Da se Vojvodina što više osamostali. Naravno, to je program njegove stranke. Ali ta stranka ne prelazi pet odsto podrške. Druge stranke, bar javno, na razvoj Vojvodine ne gledaju separatistički. A najveći broj stranaka je antiautonomaški orijentisan. I tu je problem. Kako jedna stranka bez većeg uticaja u Vojvodini a nikakvog u Srbiji tako mota oko prsta republičku vladu. Kako joj uspeva da kao manjina postane odlučujuća većina u svoju korist? Koju i kakvu političku volju reprezentuje stranka Nenada Čanka? To pitanje je za teoriju ali i za građane koji izlaze na izbore. Prvo je pitanje za teoretičare demokratije i izbornog zakonodavstva, a drugo za ono iskustvo državne politike po kojoj je najvažnije uzeti vlast pa makar država propala. Da li su Srbi i građani Srbije spremni za takvu politiku ili nisu? Razgradanja Srbije dešava se zbog ogorčene borbe vladajuće koalicije za opstanak na vlasti. Zašto se prihvata ucena marginalne političke stranke LSV osim zbog opstanka na vlasti? DS kao vodeća stranka vlasti, morala bi da kaže – to nije u interesu razvoja i budućnosti države i na to se ne može pristati makar po cenu novih izbora. Ne. To DS ne čini i jasno daje dokaze o kakvoj politici stranke je reč. |