Politički život | |||
Guzenbauer – od kosovskog lobiste do savetnika Vlade Srbije |
![]() |
![]() |
![]() |
utorak, 27. avgust 2013. | |
Guzenbauer je za kancelara Austrije izabran u januaru 2007. godine i nije bio baš uspešan - na tom mestu se održao manje od dve godine. Istakao se za to vreme kao promoter kosovske nezavisnosti, a poznat je i kao biznismen i savetnik kazahstanskog predsednika. Prate ga različite kontroverze, tako da mediji objavljuju kako je „njegova savetnička delatnost više puta uzburkala austrijsku javnost“[1]. Poznata je njegova izjava da će Austrija među prvima priznati Kosovo ("Mi nećemo sedeti u prvim redovima i gledati šta drugi rade")[2]. Austrija je to zaista i učinila već 20. februara 2008. godine. Pre toga, krajem 2007. godine izjavio je kako se sa srpskom vladom pregovara o tome kako da Kosovo dobije nezavisnost, a da Srbija ne bude ponižena, ističući da Zapad treba da prihvati kako Srbija u tom trenutku ne može da prizna nezavisno Kosovo i prihvati Ahtisarijev plan, ali da se mogu pronaći modaliteti da se taj plan ostvari. Predlagao je više modela, i svaki je podrazumevao primenu Ahtisarijevog plana i nezavisnost Kosova. Doduše, imao je razumevanja za Srbe sa severa i zalagao se da im se dopusti određena autonomija, slična recimo onoj koju ima Južni Tirol u Italiji. Ova oblast (pretežno naseljena Nemcima) do Prvog svetskog rata bila je deo Austro-Ugarske koja je tu oblast izgubila (pripojena je Italiji) posle poraza u tom ratu. Međudržavnim sporazumima između Austrije i Italije dobila je veliku autonomiju, nemački jezik, pored italijanskog, ima status službenog, ali je Austrija pristala da se ni na koji način ne meša u unutrašnje stvari Južnog Tirola, tj. Italije. Ako se iz ovoga povuče paralela na Srbiju, Guzenbauerov predlog mogao bi da se svede na sledeće: - Srbija je izgubila rat, tu činjenicu treba da prihvati i da se odrekne Kosova i Metohije. - Ono o čemu treba da pregovara i što joj kao pravo treba priznati jesu prava srpske manjine i poseban status severa u okviru nezavisnog Kosova.
Sadašnja vlada i pregovarači, međutim, umesto da se i dalje drže ovih principa i Rezolucije 1244, da se eventualno ponudi celom Kosovu i Metohiji u okviru Srbije status sličan Južnom Tirolu, odrekli su ih se i prihvaćen je tzv. briselski sporazum, kojim se stvara zajednica srpskih opština i daje poseban status severu, ali u okviru Kosova kojem se priznaju suštinske odlike državnosti. U velikoj meri to je ostvarenje ideja koje je zastupao Guzenbauer, tako da ne čudi preokret u odnosu na 2008. godinu – tada je dobio demarš, a sada poziv da bude savetnik prvog potpredsednika Vlade za politička pitanja. Kako ne bi izgledalo da je u pitanju američki diktat, Srbija je, zvanično, još ranije, Austriju zamolila za pomoć oko rešavanja kosovskog pitanja.[4]
Potpuno je jasno da iz toga „ne sada“ sledi da se formalno priznanje ostavlja za neku kasniju fazu, a da su evrointegracije i dalje najviši politički cilj srpske vlasti, iako bi trebalo da budu samo sredstvo za ostvarenje nekih viših vrednosti. |