Nakon završetka glasanja, Lekićev štab je podneo veliki broj prigovora opštinskim komisijama. Osnovne primedbe su bile usmerene na glasanje poštom, zatim na ubacivanje dodatnih listića u kutiju i precrtavanje listića.

Pitanje je, zapravo, kako će se Rusija tada postaviti, te da li će Vučić još jednom „zamoliti“ Dodika ili nekog drugog srpskog političkog vođu da postigne novi „kompromis“ u pravcu još jednog približavanja NATO-u, kao što je „zamolio“ Dodika prilikom potpisivanja pomenutog „Programa reformi BiH“? Ili će svi sačekati da Vučić najpre potpiše Sporazum o sveobuhvatnoj normalizaciji odnosa Beograda i Prištine ili nekako drugačije „reši“ pitanje Kosova*?

Sa posebnim usrđem se danas molimo Vaskrslome Hristu Bogu da se, zastupništvom Svetoga Save, svetoga cara Lazara i svih svetih iz roda našega, vrate mir i sloboda na naše raspeto Kosovo i Metohiju, našu duhovnu kolevku i naš Jerusalim, tamo gde su najveće srpske svetinje, biseri pravoslavne duhovnosti, srpske kulture i sveukupne hrišćanske i svetske duhovne baštine.

Možda je ovo pravi momenat da se uključe lingvisti, da konačno kažu svoje mišljenje. Nešto tu nije normalno, da postoji jezik sa istim rečima, a da ima dva imena. Jezik je jedan. Ili smo ga mi ukrali od Hrvata, ili su ga oni ukrali od Srba. Ne može da postoji isti jezik sa dva imena.

Sila jeste iznad prava. Ako uđemo u NATO imaćemo tu korist da nas NATO neće bombardovati. Dakle, imaćemo mogućnost da budemo sa najjačima, da promovišemo svoje političke i ekonomske interese. NATO nije samo vojni savez.

Srbija ne smije trgovati ostacima svoje suverenosti radi bezbjednosti naših građana u Pokrajini. Taj argument je, kako smo pokazali, ne samo neodrživ nego i, vjerujemo, namjerno lažan – ako govorimo o srpskim činovnicima koji ga javno, propagandistički bjesomučno iznose

Ako bi istorija bila nevažna prošlost, otkuda tolika nastojanja, toliko novca i energije da se ona revidira, krivotvori. Godinama već, ako ne i decenijama, osećamo snažna nastojanja da se izvrši revizija istorije ne samo Prvog i Drugog svetskog rata, već istorije Evrope čitavog 20. veka.

Suverenitet države znači da je država odgovorna prema svojim građanima ali ne znači i da su druge države odgovorne prema građanima drugih država. Da li se to može prepoznati u nastupu predsjednika Srbije, pitanje je na koje će odgovor dati vrijeme koje slijedi.

"Na osnovu pozdravljanja namjere, visoki predstavnik Valentin Incko nametnuo zakon o zabrani negiranja genocida. Na osnovu pozdravljanja namjere, visoki predstavnik Volfgang Petrič nametnuo amandmane na ustave Republike Srpske i Federacije BiH. Na osnovu pozdravljanja namjere, visoki predstavnik Pedi Ešdaun smijenio člana Predsjedništva BiH."

 Predsednik Vučić i ministar Dačić su šampioni ovog „binarnog“ (zli jezici bi rekli „bipolarnog“) pristupa pitanju Kosmeta, koje veoma podseća na političku tehniku „dvomisli“ iz romana „1984.“ DŽordža Orvela. Predsednik je tako istovremeno izjavljivao da „Srbija nema više ni metra na Kosovu“, kao i da će „braniti kosovske Srbe od svakog pokušaja nasilnog progona“