Sudbina dejtonske BiH i Republika Srpska | |||
Godina zloslutnog broja |
![]() |
![]() |
![]() |
sreda, 02. januar 2013. | |
(Pres RS)
Da li će predstojeća godina i pored toga biti bolja od prethodne? Kratko i jasno: neće. Prateći prognoze vodećih svetskih ekonomista, politikologa, sociologa, pa i političara, ni kod jednog nisam naišao ni na reč optimizma. Svi najavljuju još veći belaj: novi talas globalne recesije, produbljivanje krize u evrozoni, rast nezaposlenosti u svetu, serijski bankrot evropskih ekonomija, uključujući i Hrvatsku... Očekivanje da mala i nejaka privreda RS može ostati u zavetrini globalnih i regionalnih socijalno-ekonomskih turbulencija, jednako je naivno kao i pretpostavka da će one velike i moćne odvojiti neku mrvicu sa svoje trpeze radi mira i stabilnosti BiH. Naprotiv! Prema procenama više analitičara (Emil Vlajki, Miša Đurković, Dragomir Anđelković, Đorđe Vukadinović i dr.) SAD će ekonomsku krizu u RS tokom 2013. iskoristiti za konačan obračun sa aktuelnom vlasti u Banjaluci, kao metaforom srpskog otpora koji opasno pleni i Kosovom frustrirano biračko telo u matici. Prvi mandat te vlasti 2006-2010. bio je politički obeležen odlučnom i efikasnom blokadom daljeg prenošenja nadležnosti sa entiteta na centralne organe, a ekonomski uspešnim privatizacijama Telekoma i Rafinerije u Brodu. Na krilima tih političkih i ekonomskih rezultata, vođstvo RS je steklo plebiscitarnu narodnu podršku, svi pritisci su se pokazali nedelotvorni i poražavajući po OHR i FBiH.
Iz okvira demokratskog sistema izlazi intervencija inostranog faktora posredstvom kriznog menadžmenta, korumpiranja nevladinog sektora i privatnih medija, kriminalizacije političkih lidera, iniciranja masovnih protesta po receptu DŽima Šarpa, organizovanja DOS-a za Srpsku i sl. Poređenje sa narandžastim revolucijama i arapskim prolećem, koje često prave naši analitičari, potpuno je neumesno. Model rušenja nepodobnih režima unutrašnjim snagama, bez angažovanja spoljne žive oružane sile, nije premijerno testiran ni u postsovjetskim republikama ni na Bliskom istoku, nego u Srbiji. Beogradski "otporaši" od tada deluju po svetu kao stručnjaci, predavači i instruktori, a jedinu inovaciju u odnosu na 2000. predstavlja primena Fejsbuka i Tvitera. Srpska, koja se nalazi pod diktaturom negativno pristrasnog visokog predstavnika i čijim bezbednosnim strukturama se rukovodi sa teritorije FBiH i pod nadzorom stranaca, bez političkog i socijalnog jedinstva poljuljanog tokom 2012, u 2013. neće predstavljati težak zalogaj.
Šta to praktično znači? Socijalno, to znači solidarnu preraspodelu tereta ekonomske krize između bogatih i siromašnih, a politički - okupljanje svih patriotskih snaga. Za odbranu RS nije potrebno ništa više, ali ni manje od toga. Plus, mnogo sreće u novoj godini nesrećnog broja. |