Početna strana > Rubrike > Savremeni svet > Referendum u Siriji - cinizam ili korak ka demokratiji?
Savremeni svet

Referendum u Siriji - cinizam ili korak ka demokratiji?

PDF Štampa El. pošta
Vladimir Jevtić   
sreda, 29. februar 2012.

Referendum o nacrtu novog ustava koji je sproveden u Siriji 26. 2. u potpunosti je uspeo. U glasanju je učestvovalo oko 8 i po miliona ljudi što predstavlja 57,4 procenata biračkog tela Sirije. Devet od deset učesnika referenduma podržalo je nacrt novog Ustava koji predviđa uvođenje višepartijskog sistema i prekid političkog monopola vodeće Baas partije na čijem čelu se nalazi predsednik Sirije Bašar al-Asad.

Predsednik Sirije Bašar el Asad izjavio je da je referendum o novom ustavu te zemlje uspeo. U govoru na državnoj televiziji, on je istakao da je Sirija izložena pravoj informativnoj agresiji, ali da se, kako je rekao, uprkos dominaciji rivala u medijima, „pokazalo da smo ovde na zemlji mi jači”.[1] Referendum koji je održan u Siriji opozicija je po nalogu SAD naravno bojkotovala, ali bojkot opozicije se nije odrazio na uspešnost referenduma na kome je velika većina stanovnika Sirije prvi put nakon pet decenija jednopartijskog sistema glasala za promenu Ustava i uvođenje višepartijskog sistema.

Predstavnici SAD su javno odbacili referendum jer jedino što oni žele da vide je svrgavanje Asadovog režima. Viktorija Njuland, portparolka Stejt departmenta, izjavila je da je sirijski referendum “apsolutno ciničan” i upitala se kako je moguć demokratski proces dok pucaju puške i tenkovi sirijske vlade. Međutim, ona je zaboravila da pomene da ne pucaju samo puške pripadnika regularne sirijske vojske već i puške pobunjenika koji se zalažu za nasilno rušenje vlasti u Siriji.

Pobunjenici su ti koji ne pristaju na kompromis i upotrebljavaju oružje kako bi ostvarili svoje, odnosno političke ciljeve nalogodavaca sa Zapada. „Mi odbacujemo referendum kao apsolutno ciničan. On je (Bašar-al-Asad) u suštini, stavio na glasanje parče papira koje kontroliše kako bi i dalje mogao da ima kontrolu”, rekla je portparolka Stejt departmenta. „Čak je i referendum smešan u tom smislu što zahteva da država odobri patriotske opozicione organizacije. To znači da će on birati ko može da bude u opoziciji, a ko ne može”.[2] Slično tome i predstavnik UN Eduardo del Buej izjavio je kako je teško u uslovima nasilja sprovesti reforme. „Dok bi novi ustav i okončanje monopola vlasti Baas partije mogli biti deo političkog rešenja, referendum se mora održati u uslovima bez nasilja i zastrašivanja”.[3] Činjenica da i Ujedinjene nacije osporavaju kredibilitet referenduma u Siriji mnogo govori o stavu koji je ova organizacija zauzela pod pritiskom Amerike i zapadnih saveznika.

Predstavnici UN neprestano govore o prekidu nasilja ali referendum je jedini pravni i demokratski način da se nasilje okonča, međutim Zapad očigledno ne želi istinsko zaustavljanje krvoprolića u zemlji koje je odnelo skoro 8 000 života.  SAD je jedino stalo do toga da svrgnu s vlasti sirijskog predsednika bez obzira koliko nasilje i sukobi budu potrajali. Hilari Klinton uporno priželjkuje libijski scenario. Ona je izjavila marokanskoj televiziji da će “režim pasti. Nisam prorok i ne mogu da vam kažem kada će se to dogoditi. Ali sirijska vojska, koja je u velikoj meri vojska sastavljena od regruta, neće hteti da više sprovodi brutalne napade na sirijski narod”. Ovakva izjava je tipična propagandna iluzija o tome kako sirijska vojska puca na nenaoružane civile i sopstveni narod.

Realno stanje na terenu je sasvim drugačije. U Siriji se redovna vojska sukobljava sa pobunjenicima koji su i sami sastavljeni od pripadnika raznih frakcija. Ali ta činjenica ne sprečava Zapad da im otvoreno pomaže. S druge strane, ruski premijer Vladimir Putin izjavio je da Rusija ne može da dozvoli sprovođenje libijskog scenarija u Siriji jer bi to značilo zamenu jedne sile drugom dominantnijom. “Umesto demokratije i zaštite prava manjina, (imali bi smo) obračune s neprijateljem, revolucije i smene jedne dominantne sile još agresivnijom dominacijom druge sile”.[4]

Rusiji je pre svega stalo do toga da međunarodna zajednica na čelu sa zapadnim silama shvati da se sukobi mogu rešiti samo uz pregovarački sto i uz sprovođenje reformi a ne volšebno pomaganje pobunjenicima u nasilnom rušenju režima jedne zemlje. Još pre proglašavanja rezultata izražavanja volje sirijskog naroda državni sekretar SAD Hilari Klinton nazvala je referendum ciničnim trikom kojem je pribegao Bašar Asad. Između ostalog, u slučaju neuspeha referenduma, tačnije odsustva podrške stanovništva za projekat koji su predložile vlasti, ton komentara bi bio radikalno drugačiji. Pri tome Klintonova je podvukla da cilj SAD ostaje isti – skinuti sa vlasti Bašara Asada. U ovoj izjavi je suština prilaza Vašingtona referendumu, smatra analitičar IMEMO Ran Vladimir Sotnjikov.[5] Sve akcije sirijskog režima u pogledu demokratizacije zemlje SAD su svodile na optužbe vlade Bašara al-Asada. Ali Sjedinjene Države su savršeno svesne da se ne mogu osloniti na vojnu intervenciju kao u slučaju Libije jer je sirijska opozicija razjedinjena. Zato se one prevashodno oslanjaju na terorističke akcije koje sprovode jedinice pobunjenika koje su veoma dobro naoružane.

Istinski mir i demokratizacija Sirije se može postići jedino saradnjom i pregovorima svih strana. U tom kontekstu usmerene su i izjave Sergeja Lavrova koji se uporno zalaže za prekid nasilja i za istinski početak pregovora. U tom svetlu održavanje referenduma predstavalja pravi korak a SAD moraju da prestanu sa svojom agresivnom retorikom i još gore otvorenim podržavanjem sirijskih pobunjenika koji ne prezaju od upotrebe sile ni pod kojim uslovima.  


 

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner