Početna strana > Rubrike > Savremeni svet > Posle razgovora u Minsku - Nema mira bez odluke Vašingtona
Savremeni svet

Posle razgovora u Minsku - Nema mira bez odluke Vašingtona

PDF Štampa El. pošta
Đorđe Milošević   
petak, 29. avgust 2014.

Šta očekivati posle sastanka predsednika Rusije, Belorusije, Kazahstana, Ukrajine i Evropske unije ovih dana u Minsku?

Odgovor na ovo pitanje nije jednostavno dati, ali najpribližniji bi, otprilike, bio – ništa. Ili možda preciznije – ništa konkretno. A najmanje da će rešiti krizu u Ukrajini koja traje mesecima, koja je već odnela mnogo života i čiji se kraj još ne nazire.

Predsednik Ukrajine Petro Porošenko izjavio je na sastanku da će biti formulisana ,,mapa puta’’ koji bi, navodno, vodio što skorijoj obustavi vatre i regulisanju situacije. Za poznatog ruskog eksperta Vjačeslava Nikonova, predsednika fonda ,,Politika’’ i deputata u ruskom parlamentu, to je rebus koji zahteva razjašnjenje. Mi ni približno ne znamo šta bi ta ,,mapa’’ mogla da sadrži, šta da predloži i kojim putevima bi ono što se u njoj iznosi moglo biti realizovano.

Nikonov (uzgred da napomenem da je on unuk u svetu poznatog sovjetskog političara, dugogodišnjeg ministra inostranih poslova SSSR Vjačeslava Molotova) ocenjuje da Moskva i Kijev potpuno različito ocenjuju sadašnju situaciju u Ukrajini i njene uzroke, pa samim tim i različito gledaju na to šta ta ,,mapa puta’’ treba da sadrži.

Nije slučajno što je Porošenko posle sastanka izbegao susret sa ruskim i drugim stranim novinarima. Okupio je samo predstavnike ukrajinskih medija. A lajtmotiv ukrajinskih novinara je, kako tvrde ruski analitičari, informacioni rat po kome se dobri i nevini Ukrajinci suprotstavljaju agresivnoj i zloj Rusiji koja protiv njih ratuje.

Porošenko se zalaže za dvostrane ukrajinsko-ruske razgovore. Zašto za razgovore Moskve i Kijeva, pitaju ruski zvaničnici? Pa Rusija nije umešana u oružani sukob u Ukrajini. Ako Kijev sa nekim treba da razgovara, onda su to predstavnici Novorusije, odnosno Donjecke i Luganske republike, tim pre što poslednjih dana njihovi borci beleže značajne uspehe na bojnom polju. O takvoj vrsti razgovora izjasnio se i predsednik Putin, zalažući se za obnovu rada kontakt grupe, uz učešće predstavnika Novorusije.

"O eventualnom novom susretu Putina i Porošenka za sada ne može biti reči, o tome je prerano govoriti"", kaže Putinov pres sekretar Dmitrij Peskov.

Očigledno je, kaže Nikonov, da se rešenje krize u Ukrajini ne može naći bez volje Vašingtona, koji nije učestvovao u razgovorima u Minsku, ali od koga gotovo u celini zavisi pozicija Kijeva.

Putin i Porošenko različito su ocenili razgovore u Minsku. Dok ih je ruski predsednik uzdržano, ali pozitivno ocenio, Porošenko ih je okarakterisao kao komplikovane i teške. Otkud takve različite ocene? Pa otuda, kaže Nikonov, što Rusija u ovom trenutku ima povoljniju poziciju i ne istupa kao podređena, već nadmoćna strana. Rusija nema veće ekonomske probleme i pored određenih negativnih posledica zbog zavedenih sankcija. U Ukrajini je situacija nepovoljnija, ekonomski pad je mnogo izraženiji. Od početka godine vrednost nacionalne valute, grivne, opala je za 75 procenata.

Neki pokazatelji govore da je sada nastupila prelomna situacija, i to u korist Donjecke i Luganske republike. Njihovi borci nastupaju i ka Zaporožju. Čuju se glasovi (gubernator Gubarjov) o mogućnosti stvaranja Harkovske republike, pa Dnjepropetrovske, Zaporoške, Hersonske, Nikolajevske, Odeske i nekih drugih. Pojedinci na proruskoj strani smatraju da je to samo pitanje vremena.

Poznavaoci prilika kažu da se u nekim područjima na jugoistoku jedinice ukrajinske vojske i nacionalne garde nalaze u okruženju. Ako se odazovu pozivu Zaharčenka i predaju se zajedno sa naoružanjem, proruske snage bi se po teškom naoružanju izjadnačile sa snagama lojalnim Kijevu.

U međuvremenu, nastavlja se granatiranje Donjecka i Luganska. Vojni eksperti kažu da će tako biti sve dok Kijev bude kontrolisao dobro utvrđene punktove, odnosno aerodrome u Donjecku i Lugansku sa velikim brojem vojnika i ratnom tehnikom. Ako proruske snage slome njihov otpor, situacija će se iz osnova promeniti.

U sklopu čitave zamršene situacije, mediji u Moskvi podsećaju na incident sa ruskim desantnicima, koji su navodno zarobljeni na ukrajinskoj teritoriji. Otkud to da se desetak ruskih desantnika nađe na ukrajinskoj teritoriji baš uoči sastanka u Minsku – pitaju komentatori u Moskvi? Očigledno je da se ,,upad ruskih specijalaca’’ na teritoriju Ukrajine pretvara u novu aferu sa svojevremenim obaranjem "boinga" na istoku zemlje. To je još jedan pokušaj da se Rusija uvuče u rat.

Moskva ne krije da se u redovima proruskih snaga bori i jedan broj građana Rusije. Ali, u tim redovima ima i Francuza, Španaca i pripadnika drugih nacija. Isto je i na suprotnoj strani. Prema tome, tu smo na jednakim pozicijama, kažu u Moskvi. Iako situacija oko specijalaca još nije do kraja razjašnjena, velika je verovatnoća da su oni jednostavno zalutali. Linija teritorijalnog razgraničenja Rusije i Ukrajine nije vidno obeležena i nehotični prelazak na jednu ili drugu stranu je sasvim moguć. A to što zapadni mediji izvode pred kameru ruske desantnike koji svedoče o tobožnjoj namernoj infiltraciji - to okačite mačku o rep. Svi dobro znamo šta se i kako radi u takvim prilikama, kažu ruski mediji.

Moskva, inače, energično demantuje tvrdnje Kijeva da su ruske oružane snage prešle na teritoriju Ukrajine. Rusko ministarstvo inostranih poslova kaže da se takve informacije lansiraju da bi se javnost u Ukrajini dovela u zabludu, a obični građani ,,zaludeli’’.

Uzgred rečeno, obaranje „boinga“ nad teritorijom Ukrajine kao da više nikoga ne zanima. A ponajmanje one koji su izvršili taj zločin i koji su se svojski trudili da se počinilac ne otkrije. Ispada da je to bio incident za jednokratnu upotrebu. A u njemu je živote izgubilo preko dve stotine ljudi, među kojima je bilo i dece. Nema ništa novoga i oko nestalog malezijskog aviona pre nekoliko meseci na azijskom jugoistoku. Iako taj incident nema veze sa krizom u Ukrajini, on ukazuje na činjenicu da u savremenom svetu mogu i veliki putnički avioni da nestanu bez traga, ako je to u nečijem interesu i u ne baš časnoj funkciji.

Citirao bih ovde i poznatog ruskog politikologa Vitalija Tretjakova, koji je u jednom tekstu nedavno izneo mišljenje o situaciji u Ukrajini i mogućnosti njenog rešavanja. To mišljenje je dosta radikalno i samim tim podleže određenim rezervama.

Tretjakov kaže da se Ukrajina u sadašnjim granicama ne može očuvati. To jednostavno nije moguće. Nacisti i banderovci koji mrze Ruse i antiruska šizofrena kijevska inteligencija definitivno su pretvorili Ukrajinu u nacionalističku antirusku državu, u kojoj Rusi na jugoistoku i malorusi ne samo da neće, nego i ne mogu da žive.

Sjedinjene Američke Države, NATO i Evropska unija čak i ako obaspu kijevske vlasti trilionima dolara i evra nisu sposobni da nateraju Ukrajince da prestanu da budu nacionalisti, a Ruse da veruju ukrajinskim nacionalistima i da se nalaze pod njihovom vlasti.

Pitanje je samo kada će i pod kojim uslovima doći do konačnog raspada Ukrajine i kako će on pravno da se izvede. U svakom slučaju, to je stvar skorije budućnosti.

Po mišljenju Tretjakova, najbolji izlaz iz sadašnje krize bio bi da SAD povuku iz Ukrajine sve svoje savetnike i da zajedno sa Evropskom unijom prestanu da se mešaju u njene unutrašnje poslove. To nije njihov problem.

Zašto uopšte Amerikanci, pa čak i Kanađani, nastavljaju da se mešaju u unutrašnje poslove evropskih zemalja? I zašto evropske zemlje to i dalje trpe? S tim i drugim anahronizmima hladnog rata trebalo je još odavno da se završi. Većina zemalja Latinske Amerike danas su od SAD nezavisnije nego praktično sve evropske države, izuzev, naravno, Rusije. To je i smešno i sramotno za samu Evropu, zaključuje Tretjakov.

Već sam rekao da je njegovo mišljenje prilično radikalno i da podleže određenim rezervama, uključujući, rekao bih, i od strane zvaničnih krugova u Moskvi. Od ruskih zvaničnika još niko se nije tako radikalno i nedvosmisleno izjasnio o krizi u Ukrajini i njenom rešavanju. Utisak je da bar u ovom trenutku takav izlaz iz krize nije realan. Teško je pretpostaviti da bi se Zapad olako odrekao tako lepog i ,,masnog komada’’ kakav je Ukrajina, oko koga se oblizuje već nekoliko vekova, kako to kaže publicista Eduard Limonov. A taj ,,masni komad’’ samo je deo, doduše veoma krupan i značajan, geostrateških planova usmerenih protiv glavnog oponenta na međunarodnoj sceni - Rusije i njenog predsednika Putina koji je, kako to kaže ruski akademik, ekonomista i političar Mihail Deljagin, počinio greh koji pravi gospodari zapada ne opraštaju - odbio je poslušnost.

Sve to govori da su događaji u Ukrajini i oko Ukrajine krajnje složeni i teško rešivi. Po nekim mišljenjima, najteži od završetka hladnog rata, koji pojedini analitičari porede sa kubanskom raketnom krizom pre više desetina godina.

Da li je svet ušao u novu, krajnje opasnu političku krizu, koja može da dovede do nepredviđenih i nesagledivih posledica? To je pitanje koje bar za sada ostaje bez odgovora. Tragično je to što će kašu, koju su dugi zakuvali, morati da kusaju i oni koji sa tim nemaju ama baš nikakve veze, koji u njenom pripremanju nisu ni učestvovali.

 

Od istog autora

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner