Polemike | |||
Mržnja pod okriljem političke analize - odgovor Antoniću |
![]() |
![]() |
![]() |
ponedeljak, 31. avgust 2015. | |
Povodom teksta Slobodana Antonića," Izbori, da ili ne – igra nepotvrđenog ega", NSPM, 28. 8. 2015.
Pa koje su to znaci koji Srbiju vraćaju u predrimsku istoriju? Ubistva na svakom koraku, opšta anomija društva, glad i smrt, rušenje gradova i sela, rat svih protiv sviju? Šta li se od ovoga dešava u Srbiji? Ništa. Pa šta se dešava što se nije dogodilo u ovom veku i što nije zabeleženo od Vandala i fanatizovanih Arapa? Vučić razmišlja da raspiše parlamantarne izbore u vreme kada politički dobro stoji. E, Vučiću, hvala što to prvi put vidimo u našem veku. A tvoj kritičar-mrzitelj, protivreči samom sebi kada ti navodi projekte bez rezultata. Pa šta da mislimo? Ako dobro stojiš u biračkom telu, ne trebaju ti izbori! Imaš projekte bez rezulatata, a veliku podršku u narodu! Jedna racionalna politička analiza odluka vlasti bi pažljivo odmeravala sve okolnosti i mogućne posledice. Ali, nije to cilj, već oblatiti Vučića po svaku cenu. Pod okriljem mržnje, sociolog ima plan da Vučiću javi da "vedri i oblači političkim životom Srbije" da je u "auri svoje samovlasti". Najpre, zna li naš politički analitičar da postoji opozicija u Srbiji i da ona ima, recimo Pajtića, koji vedri i oblači u svom polju političkog delovanja. A kada je reč o vladi u demokratijama, neka nam odgovori ko vedri i oblači u Nemačkoj, Rusiji, Francuskoj, Velikoj Britaniji? Merkel ili neko drugi? Putin ili neko drugi? Neko ko je čitao Vebera, morao bi da zna da u politici i u demokratiji vlada princip malog broja. Ako to osporava, neka napiše knjižicu u kojoj bi dokazivao princip velikog broja, a to znači da "vedre i oblače" svi članovi stranke, svi građani, narod ili Antonićev "demokratski front".
Ali, budimo ozbiljni. Kako jedan sociolog sa relevantnim knjigama može da padne na tako nizak saznajni teren analize političkih događaja i ličnosti? Na ovo pitanje nećemo odgovoriti ako dogmatski shvatamo znanje kao racionalni odnos između mišljenja i stvarnosti. Nije znanje čista logika. Šeler i Pareto su tvrdili da nagoni, osećanja, htenja i interesi učestvuju u znanju o društvu i politici. Manhajm je otkrio udeo nesvesnog u političkom delovanju. Nema drugog objašnjenja Antonićevog slučaja od klasične prevlasti iracionalne strane čovekovog bića u procesu saznanja. Nadajmo se da je to prolaznost javnog mišljenja sociologa, političkog analitičara, što će ožalostiti članove "narodnog fronta". |