Kulturna politika | |||
Zima - proleće - leto - jesen našeg nezadovoljstva |
![]() |
![]() |
![]() |
utorak, 04. januar 2011. | |
Postnovogodišnji Pres iznosi detalje novogodišnjeg sastanka lidera vladajuće koalicije sa predsednikom Tadićem na kojima su navodno dogovoreni sedam prioriteta u 2011, od kojih je, pod broj jedan – širenje optimizma. Biće zanimljivo pratiti kako će to širenje da izgleda. Ako opet budu pevali, svirali, komponovali i igrali dok sve bude išlo do đavola, za čas ćemo da prestignemo Rumune, Islanđane i Francuze na top-list najvećih svetskih depresivaca. Praznici, a naročito Nova godina teška su vremena nesrećne i uboge. Sjaj okićenih i poluokićenih ulica i izloga još više ističe svaku bedu i duševni jad. Poznato je da psihički nestabilni vole da „ludnu“ baš oko praznika. Ako uzmemo u obzir lokalnu izreku nastalu tokom ratnih devedesetih „ko ovde nije poludeo, taj nije normalan“ , mnogima od nas ovih dana nije baš veselo, uprkos brojnim novinskim savetima kako da se provedemo za najluđu noć i da, pomoću pet malih trikova blistamo u njoj. Izgleda, ipak, da je za nas, ponižene, napaćene i klonule zemljake potrebno nešto više od ohlađenih kesica kamilice na kapcima: nama su ovde potrebni jači trikovi. Kako se za pet minuta zaposliti, platiti kredit, obaviti novogodišnju kupovinu bez para, platiti stan bez plate – to nama treba, dragi Kosmo!
Ne, nije ovo fotorobot prosečnog poniženog Srbina. Ima i finih, dobrih, pametnih, prosvećenih i plemenitih ljudi među nama, ali nad svima lebdi isti oblak malaksije, krajnje klonulosti do obamrlosti. Tvorac termina malaksija, pisac i reditelj Miloš Radović (nazvavši po njemu svoj pozorišni komad), ovaj pojam definiše kao “ bolest, stanje komične nemoći, utrnuće mozga, nedostatak svake snage - fizičke i mentalne". Šta poručuje naša vlast malaksaloj naciji? U principu isto što Kosmopoliten: osmeh na lice, chear up, Srbi, gde vam je pozitivna energija? Opet nije dobar narod, nadrndan je i pesimističan. Širi beznađe, bad attitude, što bi se reklo… Lepo je definisao predsednik, vlada mizantropija, tačno je; pojedini još i šire defetizam… I premijer postade self-help guru, progovorio rečnikom Ruške Jakić, pa takođe negoduje zbog manjka pozitivne energije u narodu. Pozivaju sa pravom na akciju, sa Olimpa bogovski, onako sportski, giv mi fajv, baci kosku – al’ narod umoran, bolestan, teško malaksao, ne reaguje ni na uobičajene komande, sav je nikakav, ni dr Filgud ne pomaže, užas jedan. Nasuprot ovim fitnes/botoks metodama vlasti, opozicija nudi veliko razumevanje za težak život malog čoveka. Nisu oni kao ovi marketingaši; skinuće nam bedu sa vrata, samo kad dođu na vlast; biće bolji, pametniji, pravedniji. Mali detalj su prevideli: narod jeste gotovo obamro, ali kolektivna lobotomija još nije izvršena (mada se radi na tome, udarnički); ljudi se ipak sećaju pređašnjih učešća u vlasti ovih mladih nada srpske političke scene. Ništa pohvalno, sve u svemu.
U tom smislu, potpuno su u pravu naši nju ejdž vladari što nas bodre da se prenemo iz ovog teškog duševnog stanja malaksije: pozitivna energija, čišćenje aure i čakri, afirmacije, osmeh, osmeh – nema problema, sve ćemo da poslušamo. Mističko prosvetljenje ili nekakva seoba duša su nam još jedine preostale opcije za spas od beznađa: da kolektivno odletimo u neku drugu, nebesku dimenziju gde novac i ishrana nisu presudni, kao u ovom materijalnom svetu u kojem nam, fakat, (a nije da nismo probali) ne ide, pa ne ide… |