Početna strana > Debate > Kuda ide Srbija > U Srbiji je eksplozivno stanje
Kuda ide Srbija

U Srbiji je eksplozivno stanje

PDF Štampa El. pošta
Branko Pavlović   
petak, 16. mart 2012.

U poslednjih deset godina u Srbiji je privatizovano 3000 preduzeća, od kojih danas više od pola ne radi. Katastrofalan „učinak“ privatizacije je i 83000 izgubljenih radnih mesta, i to sve uprkos ostvarenom bruto prihodu od 2,6 milijardi evra koji je uglavnom završavao u budžetskim bezdanima. Naš sagovornik, nekadašnji direktor Agencije za privatizaciju, koga je baš sumnja u korupciju diskvalifikovala kao nekog ko ometa efikasnu prodaju, za Geopolitiku tvrdi da je privatizacija tek četvrti izvor korupcije. Srbija jeste opljačkana i bolesna, ali Srbija i pored toga brzo i trajno može da ozdravi. Terapija koju preporučuje, šokantna na prvi pogled, brzo se čini potpuno prirodnom i efikasnom. Podsećamo da je nekoliko meseci od imenovanja na mesto direktora Agencije za privatizaciju pod pritiskom, pored ostalih i struktura oko Mlađana Dinkića, Branko Pavlović smenjen.

- Nije privatizacija glavni izvor korupcije. Njeni glavni izvori su trošenje budžetskih sredstava i sredstava lokalnih samouprava i pranje para od droge, koje ne može da se radi bez političke podrške, a masovno se radilo. Zatim, raznorazne građevinske dozvole i projekti, i tek na četvrtom mestu je privatizacija. Ne kažem da je korupcija u privatizaciji mala, naprotiv, ogromna je, ali ljudi nisu svesni da su ovi drugi izvori korupcije mnogo veći. Ljudi znaju da se mnogo krade, ali to što oni misle deset puta je manje od onog kako stvarno jeste.

A kako stvarno jeste?

- Sve fakture koje se plaćaju iz gradskog ili republičkog budžeta uvećane su tri puta. Mislite: dodaju 10 % pa i 30%, ali ne! Ako se nešto radi za sto dinara, faktura je na 350! To ljudi ne mogu da veruju jer je to nenormalno ispumpavanje para. Da bi svi bili zadovoljni, od tih 350 dinara sto dobije neka njihova firma, odnosno firma koja ima dobre odnose sa vlašću. Sto dinara ide podizvođaču koji stvarno radi, sto dinara onima koji su neposredno ugovarali taj posao, sto vrhovima koji uopšte omogućava taj sistem i pedeset dinara ide još na sitnu korupciju i onoga ko je tu uglavljen da odradi posao. Kada je posao korumpiran puta tri, onda i onaj ko izvodi radove u stvari nema kontrolu nad kvalitetom. Često se radi loše da bi moralo ponovo da se radi, i to što pre i što češće.

Je li Sartid još jedna pokradena i zatvorena srpska firma?

- Ono što kod Sartida nesumnjivo znamo jeste da se krađa desila u trenutku kupovine. Odnosno, Ju-Es Stil je  kupio mnogo ispod cene, pa je tu reč o odgovornosti onih koji su prodavali. Takođe znamo da priča kako nas preuzimanje Sartida, sa obavezama koje ima, ništa ne košta − nije tačna. Znamo i da je Sartid koristio izuzetno niske cene struje, daleko niže od bilo kog konkurenta u okruženju. Sa tako niskom cenom struje Sartid je imao jeftiniji proizvod, a taj profit uzimao je za sebe. Umesto da je EPS prodavao struju po ceni koja važi u okruženju pa bi on beležio profit, ta razlika u ceni iskazivala se kao dobit Ju-Es Stila, koju je iznosio iz zemlje. Ovakav rasplet potvrdio je još jednom u praksi da precenjen dinar nužno dovodi do bankrotstva bilo koga ko je izvozno orijentisan.

Kako ocenjujete odgovor Vlade na odlazak Amerikanaca?

- Vlada je preuzela njihove dugove iz dva motiva. Jedan je predizborni, ne bi li sačuvali neke glasove u Smederevu, a drugi da učine još jednu uslugu Amerikancima. Problem je što kada država tako uđe, privatni dug učini suverenim, odnosno dugom koji će sigurno  biti plaćen jer ima garanciju države. I tu je problem. To nismo smeli da uradimo jer su to ogromne pare koje budžet Srbije u ovom trenutku uopšte nema. To je sve koncipirano da se nekako progura do izbora, i ništa dalje od toga.

Kakve su u perspektivi mogućnosti Železare Smederevo? Šta će biti sa Ju-Es Stilom posle izbora?

- To ne znamo. Mislim da tu ozbiljne koncepcije šta uopšte raditi ni nema.

Koja se količina novca vrti u korupciji?

- Negde oko milijardu evra na godišnjem nivou. Najmanje. Ali nju, zapravo, nije teško srezati!

Kako?

- Korupcija je najlakši problem koji možete da rešite u tehničko-operativnom smislu za šest meseci do godinu dana. U ovom trenutku dodatna otežavajuća situacija je što je vladajuća garnitura, znajući da će danas ili sutra pasti sa vlasti, postavila sistem odbrane državnih organa koji su pod njihovom kontrolom, a svi oni čine organizovanu kriminalnu grupu koja je na vlasti. Kad dođe do promene vlasti, pa se dâ nalog državnim organima da to gone, oni neće hteti jer su deo toga. Zato u ovom trenutku rešenje ide od Bezbednosno-informativne agencije i Vojnobezbednosne službe. Kad se promeni vlast, prvo moraju da se kadrovski reše te dve institucije, a to može jer su u ingerenciji Vlade. Preko njih se od ljudi koji su deo organizovanog kriminala „očisti“ republički tužilac, Državno veće tužilaca i Visoki savet sudstva. Onda može da se krene u brza i efikasna hapšenja. Mora sigurno da se uhapsi hiljadu ljudi sa raznih nivoa vlasti i to da ne zahvatite nikoga ko je ukrao manje od 500.000 evra! Postoji tridesetak neuralgičnih tačaka sistema koje istovremeno morate da pokrijete ljudima koji žele da se obračunaju s korupcijom. Za najviše godinu dana tako imate podršku građana koji će da vide da imaju prvo rukovodstvo koje ozbiljno radi svoj posao. Naravno, nije suština tog sistema da se hapse oni prethodni, već da ne da onima koji su na vlasti da kradu. Tada će Srbija biti uvedena na kolosek sitne korupcije, s kojom se društvo normalno bori, ali to nije korupcija koja blokira razvoj društva. Ova sadašnja jeste.

To znači da loši rezultati privatizacije nisu najveći klip u našim točkovima?

-Rezultati privatizacije sami po sebi nemaju odlučujući značaj za ekonomiju Srbije u budućnosti. Ona je loše rezultate dala za prethodni period, ali ako krenu u oblasti ekonomije stvari da se menjaju nabolje, anuliraćemo negativne rezultate, to ne može da nas sputa. Problem je ako bismo nastavili tim putem, i dalje sve infrastrukturno što imamo prodavali.

Pa tek predstoji prodaja najvećih javnih preduzeća! Da li to znači da ne treba da ih privatizujemo? Sindikati ionako traže referendum po tom pitanju.

- Ne. Treba da idemo potpuno drugim putem. Da jednim delom kapitala javnih preduzeća dokapitalizujemo penzioni fond, a drugim delom da, sa ključnim uticajem, nastavi da upravlja država. Ali ne može se primeniti samo jedna mera makroekonomske politike, već čitava lepeza, koja bi onda u celini mogla da funkcioniše. Kada bismo pametno vodili ovu zemlju, za četiri godine Srbija bi mogli biti zemlja bez spoljnog duga. Zamislite: svi oko nas prezaduženi, a mi zemlja koja nema spoljni dug!

Iskreno, ne mogu to da zamislim. Niti gde su izvori tog blagostanja, jer nemati danas spoljni dug, kad se i države rasprodaju, ravno je blagostanju, ako ne i više od toga. Zasad na papiru imamo samo onu jednu milijardu koju smo oteli od korupcije. A dalje?

- Tako je. Druga dolazi iz smanjenog davanja iz budžeta za penzioni fond, sa dve milijarde na milijardu evra, uz dokapitalizaciju penzionog sistema novcem od javnih preduzeća. To su dve milijarde. Vraćanje na pravila struke, odnosno bolje upravljanje sistemima kojima koji su državni, generisalo bi još dodatnih pola milijarde do milijardu evra. Treba se okrenuti investicijama vezanim za Rusiju i Kinu. Rusima, to moram potpuno jasno reći, treba ponuditi otvaranje vojnih baza u Srbiji!

Mislite li da bi to Rusima bilo interesantno?

- Da, zato što Amerika igra na potpuno pogrešnu politiku zaoštravanja prema Rusiji. Naročito taj raketni štit, što je u stvari zaokruživanje u pripremi za jedan nuklearni napad na Rusiju. Zato geopolitički Rusiji može biti vrlo interesantno da ima svoje baze s druge strane štita.

Šta mi dobijamo time?

- Pare. Dobijamo pare za te vojne baze. Dobijamo o njihovom trošku zaštitu našeg neba. Jer oni moraju da štite svoje baze najsavremenijim sistemima, tako da više niko nikada ne može da nas bombarduje nekažnjeno. I dobijamo još bolji tretman izvoza naših proizvoda i usluga u Rusiju, jer bi Rusi i tako štitili geopolitički interes koji bi imali ovde. Kinezima treba ponuditi na 99 godina besplatno Luku Pančevo, Luku Beograd i naš deo pruge Beograd−Bar i pitati ih šta im još treba da ovde investiraju i razvijaju proizvodnju za EU i za Rusiju. Tako bismo smanjili nezaposlenost i dobili pravu reindustrijalizaciju. Sa one tri milijarde, i od ovih efekata koje bismo imali od dogovora sa Rusijom i Kinom, generisali bismo pet milijardi evra, kojih danas nema. Tada treba krenuti sa ogromnim investicijama u poljoprivredu i, naravno, u obrazovanje i nauku, kao budućnost.

Pod uslovom da dovedemo i Ruse i Kineze, i da je sve to tehnički moguće, koliko je bolno?

- To mora da bude bolno, ali je naravno moguće. Da bi ljudi rekli „u redu, ovo je u prve dve tri godine bolno“, i pristali na to, to mora da bude pravedno. Neće niko u Srbiji, ako ima osećaj pravde, da zameri što je možda proces surov. Svako će se složiti ako bi na taj način ovo počelo da liči na neku državu.

Čija politika može da iznese taj koncept, s obzirom na to da su dve najjače stranke proevropski orijentisane, što isključuje ovo o čemu govorite?

- Ovo o ruskim bazama kod nas ne zastupa još niko. Ali već sutra ili prekosutra, kada se budemo suočili sa još većim problemima, počevši od teritorijalnog integriteta zemlje, neće biti tako. Ako su sve zemlje koje su priznale Kosovo u NATO-u, kako mislimo da im pariramo neutralnom politikom? Neutralna politika bi 2001. godine bila veoma lepo dočekana u Moskvi i Pekingu, ali sada je kasno. Sada moramo da idemo u susret problemima. Ko dođe na vlast sa željom da stvarno reši probleme, moraće da dođe na ovu ili neku sličnu poziciju. Ko dođe pretvarajući se samo da želi da reši probleme, odleteće sa vlasti za pola godine, jer je u Srbiji eksplozivno stanje. Kad bi mogao novim kreditima da se „poliva“ standard građana, ostala bi DS na vlasti, ali nema više tih para. Postaje narodu jasno da nama bez Srbije kao ozbiljne države spasa nema.

Koncept o kojem ste govorili, po svemu sudeći, pretpostavlja Putina i dalje na čelu Rusije. Ipak, on se suočava sa velikim problemima u svojoj zemlji. Ko to hoće da destabilizuje Putina?

- Po koncepciji Amerike, Rusija ne bi smela da bude ništa drugo osim ono što je bila za vreme Jeljcina. Mislili su prvo da je Putin neki eksces, pa su videli da nije. Sada se plaše da im je, ako opet dođe Putin, propala koncepcija da toliko oslabe Rusiju da je lako nuklearno izbombarduju i unište. Oni su u ovom trenutku spremni da igraju na jednu kartu − da Putina ili fizički uklone, ili da probaju da ga destabilizuju uličnim demonstracijama. Druga grupacija zainteresovana za istu stvar su visokorangirani korumpirani državni službenici u vlasti. Oni takođe znaju da je sazrela svest i sposobnost i Putina i ljudi oko njega da se obračunaju s njima, i da daljeg razvoja Rusije bez toga nema. I treća grupa su ruski bogataši, koji su donekle pristali na ono što Putin traži, ali su i dalje enormno bogati, a Putin hoće da se jednom zauvek  raspravi o bogatstvu stečenom devedesetih godina. Te tri grupacije, svaka iz svog razloga, imaju interesa da eliminišu ili destabilizuju Putina.

Koliko se njihov interes poklopio s nezadovoljstvom jednog dela naroda? Ko je na ulicama Rusije?

- Organizacija, vrh protesta, jeste ovo što sam rekao. Naravno da u Rusiji imate i ljude koji su nezadovoljni, koji bi inače bili na demonstracijama. Ali varijanta je u tome da bogataši daju stotine miliona dolara raznim kriminalnim grupama da u određenom trenutku plate svojim momcima koji bi se inače za bilo šta tukli s policijom, a kamoli za novac, da na ulicama izdrže nekoliko dana žestokih tuča s policijom. Da se to medijski pokrije, i da to korumpiranoj državnoj strukturi bude alibi da na određen način pripomogne. To je opasan scenario koji se proigrava, koji je u toku. Ali Putin igra pametno jer ispumpava svaki mogući razlog za  izlazak na ulicu. Uveli su po dve kamere koje će pokrivati svako biračko mesto, tako da će na internetu u realnom vremenu moći da se prate izbori. Oni već sada sve rade kako bi odvojili ljude koji su zavedeni, koji bi greškom bili na ulici, pa da se obračunaju s onima koji su plaćeni da tako nešto rade.

Posle ruskih idu naši izbori. Šta prognozirate?

 - Sreća u nesreći kod narednih izbora je što svako ko bi ušao u koaliciju sa DS u stvari ne bi mogao da vlada. Može neko ko je u koaliciji da ima i tri četvrtine ministara, pa opet ništa. Dođe neko za ministra, a prvih pedeset ispod njega  su iz DS-a i G17+. I kako da upravlja? Ta sumnja da je moguće praviti koaliciju, primera radi, SNS i DS, ne postoji, jer to znači da SNS, i kad bi pobedila, ne bi mogla da vlada. Pa koje lud da to radi, da se muči, da dobije izbore da ne bi vladao!? DS će biti u opoziciji. Siguran sam da ukoliko se ne napravi jedna lista LDP, G17 i DS, G17 i LDP ne prelaze cenzus!

Potpuno isključujete koaliciju SNS-DS?

- Ona je potpuno nemoguća. Mislim da će SNS i DSS bez ičije pomoći formirati vladu.

Razgovor vodila: Dijana Ivanović

Foto: Aleksandar Dragutinović

Geopolitika, mart 2012.

 

Od istog autora

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner