Kuda ide Srbija | |||
Kraljevina Srbija kao nacionalni brend |
![]() |
![]() |
![]() |
ponedeljak, 13. avgust 2012. | |
Čemu sve to? Kompanije su razumele da efekat zemlje porekla ima snažan uticaj na prodaju (npr. dokazano je da firme iz Švedske svoje proizvode mogu da prodaju 20% skuplje od suseda), a vlade ozbiljnih država shvatile su da bolji imidž zemlje privlači turiste, investitore i olakšava uspehe u diplomatiji. Zbog toga se pre više od jedne decenije javila potreba primene marketing alata na upravljanje brendom nacije jer su te sofisticirane metode efikasniji način za dostizanje ekonomskih i političkih ciljeva. Naučnik dr. Sajmon Anholt je prvi razvio posebne metode i uspostavio novu oblast u marketingu - Nation Branding (prim. aut. nacionalno brandiranje). Kasnije su i drugi autori dali svoj doprinos, pa danas imamo marketing sisteme koji pomažu da se bolje upravlja nacionalnim brendom zemlje. Srbija ima razna obeležja i specifičnosti koja čekaju da budu iskorišćena na dobrobit svih. Među njima se izdvaja i kraljevska porodica Karađorđević. Istorijski gledano naša monarhija je jedinstvena, jer je retka koja je potekla direktno iz naroda. Srpski narod je izabrao među najuglednijim domaćinima i junacima jednog od njih kadrog da ga predvodi u borbi za slobodu protiv turskog okupatora. Taj junak i domaćin, Đorđe Petrović Karađorđe, jeste predak Nj.K.V. Aleksandra II. Dakle, naš kralj i njegovi preci nisu pljačkali ili otimali od svog naroda da bi postali bogati, uticajni i snažani, već naprotiv rizikovali su sve što su imali zbog slobode i zbog nas. Danas, Karađorđevići imaju rodbinske veze sa svim značajnim kraljevskim porodicama u Evropi. Srbija je među retkim državama sveta koja ima ovakav položaj. Takođe, istorijski gledano, Kraljevinu Srbiju su pravili Nemanjići, a republiku na nasilan i nedemokratski način komunisti. Vaspostavljanje parlamentarne monarhije, ako bi se to učinilo planski i odgovorno, imalo bi višestruke pozitivne efekte na nacionalni brend koji bi se ogledao u snaženju političke i ekonomske moći. Kako? U početku bi to bila svetska vest, a naročito u zemljama koje imaju takvo državno uređenje. Zapravo, to bi bio prvi zabeleženi slučaj u Evropi (ukoliko se izuzme Španija) da se monarhija vrati. Taj momenat bi bio propraćen uz prisustvo brojnih kraljevskih porodica i uz veliku medijsku pažnju, a Srbija bi stala u red država (makar što se uređenja tiče) kao što su Velika Britanija, Švedska, Danska, Holandija, Belgija, Japan...
Kako taj događaj ne bi ostao usamljen, izolovan i zaboravljen čin, potrebno je kontinuirano raditi. Obnovljena parlamentarna monarhija bi na unutrašnjem planu trebalo da integriše nacionalne interese i uspostavi novi odnos u regionu, jer je kralj Srbije ujedno i kralj svih Srba. Nacionalni identitet predstavlja jedan od temelja za jak nacionalni brend kod nacija sa najjačim elementima brenda (kao što su SAD, Nemačka, Švedska, Japan...), pa je zato važno u njega ulagati i razvijati ga. Kraljevina Srbija sa svojim kraljem može da poveže sever i jug, istok i zapad Srbije i nekadašnjih i sadašnjih srpskih zemalja. On, kao integrator svih vrednosti, deluje pozitivno na jedinstvo, moral i samopouzdanje čitave nacije. Zapravo on nije ličnost nijedne političke stranke, njegova uloga je pomoć u razvoju države i nacije, odnosno svih koji žive u Srbiji. Političari bi možda rekli da je monarh samo dekor parlamentarizma bez konkretnih funkcija, odgovornosti i predstavlja samo trošak. Međutim, psihološki efekat i simbolika su nadasve izuzetno važni, a argument o trošku ne stoji (setimo se samo koliko koštaju izbori za predsednika koji ima skroma ovlašćenja). Dakle, monarhija može da integriše nacionalne ciljeve, smanji ili ukloni demokratski jaz, pomogne na diplomatskom polju, deluje pozitivno na imidž Srbije, pokrene nove turističke i privredne delatnosti i na taj način utiče da na celokupan razvoj Srbije. |