Komentar dana | |||
Taksimski ustanak - uzroci i posledice |
![]() |
![]() |
![]() |
četvrtak, 06. jun 2013. | |
Sekularna Turska je ponovo na ulici, ali je Erdoganova spoljna politika tokom "arapskog proleća", a naročito u Siriji poljuljala poverenje u njega kao u muslimanskog lidera, dok su počele i da se pojavljuju prve negativne posledice ekonomskog uzleta, u vidu korupcije i porasta nezaposlenosti. Analitičari smatraju da su ovi faktori zajedno počeli da utiču na slabljenje Erdoganovog autoriteta, koji planira da se sledeće godine kandiduje na predsedničkim izborima, koji će se održati zajedno sa lokalnim izborima. Parlamentarni izbori će se održati 2015. godine, zbog čega se javljaju i mišljenja da upravo zbog snage Turske i njenih spoljnopolitičkih ambicija, kao i zbog premijerovih sve izraženijih autoritarnih sklonosti, neki uticajni centri moći i u zemlji i van nje, imaju interes da oslabe i premijera i uverljivost Turske na međunarodnom planu.
Dosadašnji tok protesta je međutim pokazao pad poverenja u tradicionalne sekularne stranke, jer one iako i dalje mogu okupiti hiljade demonstranata, to je sitnica naspram masovnih antivladinih protesta iz 2007. godine, kada je više od milion ljudi protestovalo protiv vlade i AKP-a. S druge strane, nastavak protesta izaziva i nezadovoljstvo unutar same AKP, gde pojedini parlamentaraci i funkcioneri, iako verni partijskoj disciplini, smatraju da će Erdoganova politika morati da se ‘smekša’, i da premijer neće moći da okreće glavu od glasa javnosti, jer, bez obzira na ekonomski i urbani razvoj, Turska ostaje duboko podeljena zemlja. Posle pobede na izborima 2007. godine, Erdogan je govorio o građenju mostova i postizanju sporazuma unutar široko raslojenog društva, ali se posle šest godina pokazalo da je njegova politika još više produbila podele. Poslednji događaji zato kao da daju za pravo zloslutnim prognozama jednog od lidera opozicije Devleta Bečelija, koji je posle referenduma o ustavnim promenama 2010. izjavio da rezultat referenduma podrazumeva početak "mračnog perioda punog ozbiljnih rizika i pretnji, koji mogu uništiti nacionalno jedinstvo i doneti razdvajanje i sukob u zemlji. Islamisti su tada naravno pobijali ovakve optužbe i slavili još jednu pobedu demokratije. Iako Turska sada deluje kao snažna država, jake unutrašnje protivrečnosti i novi problemi koje je proizvela islamistička vlast sugerišu da mračna sudbina koju je Turskoj predvideo Bačeli i dalje ostvariva. |