Komentar dana | |||
Slučaj Olaha Vincea, ili ko je zaista diskriminisan u "evropskoj Srbiji" |
![]() |
![]() |
![]() |
sreda, 15. januar 2014. | |
Po Vinceovoj priči, dok je šetao sa suprugom na Badnje veče, napali su ga šestorica muškaraca ispred kuće u "klasičnoj sačekuši", te su mu napadači uputili uvrede i pretnje po osnovu njegove nacionalne pripadnosti, zbog čega je, kako je rekao, bio toliko uplašen i istraumiran da je od straha „mokrio u krevet iste noći“. On je takođe naveo da je tokom druge polovine prošle godine dobijao anonimne telefonske i SMS pretnje i da su pretnje počele onog trenutka kada je u medijima izneo optužbe za korupciju i diskriminaciju, na račun gradskih vlasti u Novom Sadu, ali i na račun Nacionalnog saveta Roma i Kancelarije za inkluziju Roma Vojvodine. Ovaj „romski aktivista“ napad je opisao kao još jedan od simptoma „povratka u devedesete“, da bi zatim uputio i pismo Peteru Langeru, direktoru Evropske dunavske agencije i generalnom koordinatoru Saveta podunavskih gradova i regija, u kome je gradsku vlast i direktora KCNS Andreja Fajgelja optužio za ekstremne desničare i klerikaliste, koji se naročito rasistički odnose prema Romima. Iako u svom pismu iznosi ničim potkrepljene optužbe, Vince ima pravo da se oseća nezadovoljnim radom graskih vlasti, a to nezadovoljstvo možda potiče i zbog činjenice da je prošle godine dobio svega 50.000 dinara za organizaciju Internacionalnog romskog muzičkog i multimedijalnog festivala "NS Rom fest", zbog čega je protestovao i prošlog juna. Ovaj festival je organizovan 2011. i 2012. godine, kada je od gradskih i pokrajinskih vlasti dobio ukupno 1250000 dinara. Prošlogodišnji iznos bio je povod i da se Vince požali ombudsmanu na način raspodele sredstava za NVO, da bi nakon svega napad odjeknuo širom Srbije, kao još jedan dokaz varvarizacije srpskog društva. Ovaj neprijatni incident su zatim osudili i svi akteri političke scene – od gradonačelnika Novog Sada, preko predsednika Vlade Vojvodine, do DS i LSV koji su u svojim saopštenjima osudili „atmosferu linča u društvu i porast nasilja u Novom Sadu” i, kako se navodi, nerazumevanja nadležnih za „majke koje više ne mogu da izađu u šetnju sa bebama, za roditelje čija deca nisu bezbedna na putu do škole, i za aktiviste koji se bore protiv fašizma i ekstremizma“ (saopštenje novosadskog odbora DS). Politički akteri u NS i APV su ipak zajednički utvrdili da Novi Sad nije i ne sme biti grad u kojem će se i posumnjati na diskriminaciju, niti uopšte može biti moguće da se neko nekažnjeno izvuče za prebijanje čoveka na njegovom kućnom pragu. Vince je zatim primljen i u Gradskoj kući, gde je razgovarao sa članom Gradskog veća za zdravstvo Zoltanom Horvatom i šefom Kabineta SNS gradonačelnika Novog Sada Aleksandrom Petrovićem, koji su, takođe, valjda da ne zaostanu u civilizovanosti i multikulturalnosti za svojim političkim protivnicima, istakli da je napad na umetnika neprihvatljiv za multinacionalan i multikonfesionalan grad kao što je Novi Sad, te da će nadležni organi, u što kraćem roku, pronaći počinioce i privesti ih pravdi. Nadležni organi su, međutim, zaista svoj posao odradili u najbržem roku, ali je slučaj Olaha Vincea dobio (ne)očekivani obrt – policija je utvrdila da je „romski aktivista“ sve izmislio i da je prijavio lažan napad i pretnje, zbog čega je PU Novi Sad saopštila da će protiv njega podneti krivičnu prijavu. Istina je, dakle, brzo utvrđena, ali iako je većina medija objavila vest o Vinceovoj prevari, naknadno opovrgavanje nema istu težinu kojom može da pokrije prethodnu naširoko komentarisanu vest i njene negativne efekte. Takođe, nijedna stranka i NVO sada se nije oglasila prigodnim i pikantnim saopštenjima, niti su mediji koji su prednjačili u napadima našli za shodno da analiziraju zašto je Vince slagao i da li je, na primer, on sve uradio da bi imao dokaz političkog progona i time povećao sebi šanse za dobijanje azila u nekoj zapadnoevropskoj zemlji. Slučaj „Vince“ otvara takođe povod za istraživanja o zloupotrebama pozitivne diskriminacije iz čisto materijalnih pobuda, ali u „evropskoj Srbiji“ sve su to pitanja prekrivena „proevropskom“ maglom, u kojoj se neki sasvim dobro snalaze, sve dok policija ne počne da radi svoj posao. |