Komentar dana | |||
Raskol među pobunjenicima kao kraj NATO scenarija u Libiji? |
![]() |
![]() |
![]() |
ponedeljak, 01. avgust 2011. | |
Telo generala Junisa, koji je komandovao separatistima, pronađeno je oko četrdeset kilometara od Bengazija, glavnog uporišta pobunjenika. On je ubijen nakon što je pozvan na sud kako bi se izjasnio o optužbama da još uvek sarađuje sa libijskom Vladom Moamera Gadafija. Najverovatniji nalogodavac ubistva, Mustafa DŽalil, nekada je bio libijski ministar pravde koji je na smrt osudio doktora koji je po nacionalnosti bio Palestinac, kao i medicinske sestre iz Bugarske koje su navodno zarazile decu virusom AIDS-a. Činjenica je da ubistvo generala Jusufa neće proći nekažnjeno od strane pripadnika njegovog sopstvenog plemena koji su sada željni osvete. I više od toga, ovo najverovatnije predstavlja uvod u veliki raskol među pobunjenicima koji su pokazali da nisu u stanju da, čak ni uz svakodnevnu podršku NATO-a, poraze regularne jedinice libijske vojske koje su ostale odane vlasti u Tripoliju. Da je situacija za pobunjenike sve teža pokazuje i haos koji je zavladao na ulicama Bengazija nakon ubistva generala Jusufa. “Nakon jučerašnjeg ubistva vojnog komandanta separatista, u Bengaziju je zavladao haos, prenose agencije. Članovi plemena kojem je pripadao ubijeni general podigli su ustanak protiv separatističkih vlasti. Naoružani vatrenim oružjem došli su do hotela Tibesti, u kojem je smešteno tzv. Prelazno veće, otvorili vatru i sukobili se sa čuvarima. Članovi nekoliko plemena pridružili su se plemenu ubijenog generala i sve je veći broj nezadovoljnika separatističkom vladom. Očevici iz Bengazija javili su da su članovi tzv. Prelaznog veća evakuisani iz Bengazija na sigurnija mesta zbog straha od osvete.”[2]
Ove činjenice dovoljno govore koga zapravo to Zapad podržava i koga priznaje za “legitimnu vladu” Libije, te se postavlja pitanje da li su Rusija i Kina znale da će se NATO avantura u Libiji završiti neuspehom? Ukoliko se to desi, a sva je prilika da pobunjenici niti imaju dovoljno snage niti su jedinstveni, što je pokazalo Jusufovo ubistvo, da osvoje Tripoli i zbace Moamera Gadafija sa vlasti, to će značiti ne samo da je NATO izgubio na bojnom polju već i da više nema, što je mnogo važnije, poziciju najmoćnije vojne organizacije na svetu. Na NATO se, ukoliko njihov scenario ne uspe u Libiji, više ne može sa istom ozbiljnošću računati na međunarodnoj sceni. “Ugled“ NATO-a je već dovoljno poljuljan u Gruziji – u ratu u kome je Alijansa bila na strani gruzijskog predsednika Sakašvilija, koji je želeo da Južnu Osetiju vojnom operacijom vrati pod kontrolu vlasti u Tbilisiju. U međuvremenu, glavni oslonac i kamen temeljac NATO-a, SAD se suočavaju sa ogromnom finansijskom krizom koja preti da trenutno najmoćniju državu sveta dovede do tehničkog bankrotstva[5] – što bi običnim jezikom značilo da Sjedinjene Države više neće biti u stanju da budu barjaktar NATO-a i glavni svetski policajac sa isključivim pravom nametanja volje “neposlušnim državama” (kao što je to bilo 1999. godine). Ove činjenice će samo dodatno ojačati međunarodnu poziciju i ugled Rusije i Kine, što su bez sumnje stratezi ovih država i predvideli. Ovo će označiti prekretnicu na međunarodnoj sceni i sasvim novi raspored moći u globalnom smislu.
[1] http://istinaolibiji.com/iz-minute-u-minutu/929-saznajemo-u-podrucju-al-katareh-pronadeno-tijelo-ubijenog-separatistickog-komandanta.html [2] http://istinaolibiji.com/iz-minute-u-minutu/928-nakon-ubistva-abdel-fattaha-younisa-clanovi-tzv-prijelaznog-vijeca-u-strahu-bjeze-iz-bengazija.html [6] http://istinaolibiji.com/iz-minute-u-minutu/920-libijska-vojska-kontrolise-sada-20-vise-teritorije-nego-na-pocetku.html
|