Početna strana > Rubrike > Komentar dana > Pravi razlozi posete Rikera i Gordona Beogradu
Komentar dana

Pravi razlozi posete Rikera i Gordona Beogradu

PDF Štampa El. pošta
Vladimir Jevtić   
četvrtak, 05. jul 2012.

U posetu Beogradu dolaze izaslanici američke državne sekretarke Hilari Klinton, Filip Riker i Filip Gordon. Filip Riker, zamenik pomoćnika američkog državnog sekretara je već stigao u Beograd i ostaće u glavnom gradu Srbije sve do 5. jula. Odmah nakon njega 8. i 9. jula, jer američka administracija ne gubi vreme, u posetu prestonici dolazi i Gordon, pomoćnik državne sekretarke Hilari Klinton.

Analitičar i profesor na univerzitetu DŽordžtaun Čarls Kaplan izjavio je da Sjedinjene Države neće uticati na konkretan sastav vlade, već da je cilj Sjedinjenih Država da se “stavi do znanja šta su američke preference u politici nove vlade”.[1] Naravno, sam dolazak izaslanika već po sebi predstavlja vrstu pritiska na buduću vladu Srbije. Aleksandar Vučić je još 24. juna izjavio da velika koalicija sa demokratama nije realno rešenje iako se “posredno može zaključiti da neke zapadne zemlje to priželjkuju”.[2] Naravno da su Sjedinjene Države htele da u budućoj vladi vide i DS, ali to se po svemu sudeći neće desiti. Iako Amerikanci nisu mogli da se direktno mešaju u rezultate izbora i da svojevoljno postavljaju Vladu Republike Srbije oni će nastojati da stave do znanja, kao što je izjavio i profesor Kaplan, koje su njihove preference i šta očekuju od nove vlade.

Filip Riker je odmah po prispeću u Beograd otišao u sedište stranke Mlađana Dinkića – gde je Ivica Dačić razgovarao o načelima formiranja nove vlade. On je na pitanje novinara zašto je došao u Srbiju sarkastično odgovorio: “Zato što mi se sviđa Beograd jer je lep grad”.[3] Naravno da Riker nije ni na kakvom turističkom obilasku Beograda i da ima veoma ozbiljan zadatak koji mu je dodelila američka administracija u svetlu pritiska na sve stranačke lidere.

Šta su ti famozni zadaci Rikera i Gordona? Kao prvo moramo da imamo na umu da je jedan adut za SAD već propao – to je koalicija SNS-a sa demokratama, koja bi i po samim Vučićevim rečima odgovarala nekim zapadnim zemljama. Pošto u vladi neće biti ni DS-a ni LDP-a, koji je predstavljao njihovog favorita, Amerikancima je ostalo da preko budućih evropskih integracija uslovljavaju vladu Srbije i da na taj način vrše konstantan pritisak koji bi Srbiju vezao za EU i SAD. Osim toga, tu je veoma važno i pitanje Kosova koje je povezano sa formiranjem vlade. Profesor na Fakultetu političkih nauka u Beogradu Predrag Simić izjavio je sasvim ispravno da bi SAD mnogo više odgovarala velika koalicija koja bi uključila i Demokratsku stranku i još neke druge stranke, među kojima moramo da navedemo i LDP koja bi Srbiju još više vezala za Zapad. “Ne treba mnogo razmišljati da bismo zaključili da postoje samo dva razloga koji mogu naprasno dovesti visoke američke funkcionere u Beograd. Jedan se zove Kosovo, drugi formiranje vlade, a pošto su te dve stvari međusobno povezane, mislim da je i Amerika odlučila, pomalo kasno, da se umeša u formiranje Vlade Srbije, pa zato to malo i bode oči”[4]. Simić je istakao da je Americi za cilj bilo stvaranje dvotrećinske većine u vladi koja bi promenila Ustav Republike Srbije i koja bi se odrekla Kosova. Međutim, taj plan je očigledno propao i Vašington očajnički traži nove načine na koje bi ostvario svoje interese u vezi Kosova u Srbiji.

Kosovo je direktna američka tvorevina i Amerikanci su zabrinuti da se nova vlada, na čelu sa SNS-om i SPS-om, ne okrene nacionalnim temama koje predstavljaju vitalne interese Srbije. Međutim, ono što najviše zabrinjava američku administraciju jeste mogućnost da se Tomislav Nikolić okrene ka Ruskoj Federaciji. Rusija bi bez sumnje pružila svu diplomatsku pomoć koja je neophodna kada je Kosovo u pitanju. Osim toga, ukoliko vlada Srbije i – uslovno rečeno – njena nova vlast budu pametno odigrale, one neće toliko zavisiti od uslovljavanja članstvom u EU. Pre svega treba imati na umu da Rusija planira da u naredne tri godine u NIS investira 1,5 milijardi evra. Generalni direktor NIS-a Kiril Kravčenko istakao je da je cilj da obim proizvodnje do 2020. dostigne pet miliona tona nafte i da se obezbede rezerve koje će pokriti deset godina tekuće proizvodnje. Kravčenko je izjavio da su poslovne aktivnosti NIS-a koji je u većinskom ruskom vlasništvu osnov za obezbeđenje energetske stabilnosti Srbije. Raduje i ogroman potencijal kojim raspolaže NIS i koga Rusi mogu iskoristiti na bezbroj načina. Kravčenko je istakao da su planovi takvi da NIS postane uticajan igrač ne samo na balkanskom tržištu već i na tržištu čitave Evrope.”Osim što je najveći budžetski davalac, NIS je sada jedan od najvećih investitora u Srbiji, a spreman je i da dalje ulaže u budući razvoj poslovanja, o čemu najbolje svedoči činjenica da će obim investicija i u sledeće tri godine biti 1,5 milijardi evra – po 500 miliona evra godišnje”.[5]

Osim toga, U Srbiji bi mogli da se proizvode oni proizvodi koji bi se kasnije plasirali na tržište Ruske Federacije. Tomislav Nikolić je na prijemu priređenom povodom Dana samoodbrambenih snaga Japana istakao sledeće: “Na nama je da pojačamo tu saradnju i Japanu dozvolimo da se razmahne i da kod nas proizvodi, a da posle zajedno izvozimo na druga tržišta koja su Japanu nedostupna kao veoma skupa – kao na primer tržište Ruske Federacije i ZND”.[6] 

Dakle, možemo očekivati pritiske od strane SAD naročito nakon što njihovi glavni puleni na srpskoj političkoj sceni neće učestvovati u formiranju vlade. Ti pritisci će se, naravno, ticati Kosova i pitanja daljih evropskih integracija koja su nerazdvojiva. Iako Tomislav Nikolić, Ivica Dačić i ostali relevantni igrači na srpskoj političkoj sceni neprestano ponavljaju da je jedan od primarnih ciljeva ulazak u EU, male su šanse da će zbog ulaska u Evropsku uniju biti žrtvovano Kosovo i Metohija, koje je postalo američki pseudo-eksperiment na Balkanu. Osim navedenog, kao što smo pomenuli, Hilari Klinton i njeni izaslanici su zabrinuti da se eventualno Tomislav Nikolić i nova vlada probude u “nacionalno orijentisanoj stvarnosti” koja bi trebalo istinski da teži ka ostvarivanju vitalnih nacionalnih interesa Srbije koji se definitivno mogu ostvariti jedino ukoliko se odustane od pogubne politike ”Evropska unija nema alternativu”. U svakom slučaju možemo da završimo konstatacijom da su SAD ogorčene zbog ovakvog stanja na srpskoj političkoj sceni i da će nastaviti sve samo da osiguraju ostvarenje svojih interesa koji se, pre svega, vezuju za Kosovo. Ne treba zaboraviti da i Srbija ima nacionalne interese koji se direktno tiču Kosova i potrebno je da pametno povlači poteze na političkoj šahovskoj tabli kako bi se što više približila onoj strani koja nam može osigurati ostvarenje i realizaciju nacionalnih interesa.


 

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner