Komentar dana | |||
Pobeda i vaskrsnuće u matrici „Tvitera“ |
![]() |
![]() |
![]() |
sreda, 09. maj 2012. | |
Nije li ova informatička banalnost u stvari krajnje indikativna? Ne govori li nam ona o suštinskom značaju naše kulture, baštine i tradicije? Jer ne samo da niti od nas, niti od znatno brojnijih i novim tehnologijama naklonjenijih Rusa, nema ni traga na „Tviterovoj“ „karti sveta“ kada učestvujemo u kulturnim debatama (i praznim razonodama) zapadnog sveta, ne samo da postajemo vidljivi samo onda kada čuvamo i promovišemo svoje najsvetije duhovne vrednosti (pravoslavno hrišćanstvo i preživljavanje nacističkog projekta sistematskog uništenja „nižih naroda“), već negovanjem ovog dragocenog nacionalnog pamćenja mi istovremeno čuvamo sećanje na temelje na kojima počivaju današnji Zapad i Evropa, a koje oni sve češće i sve grublje zaboravljaju. Jer, ako naiđete na pomen Hrista na „Tviteru“, najveće su šanse da će u pitanju biti neka gorka satira ili ismevanje religije, dok će se „sećanje na veterane“ uglavnom odnositi na Amerikance koji su se vratili iz sramne neokolonijalističke kampanje u Iraku. Istovremeno, ništa manje lepa simbolika leži u činjenici da prva od pomenute slovenske fraze predstavlja tradiciju ruske, srpske (i evropske) desnice, dok se druga odnosi prema motivima i vrednostima karakterističnim za levicu, obesmišljavajući veštački konflikt koji postoji između ova dva, navodno nepomirljiva, pola evropske politike. Vaskrsnuće Hristovo ne bi nikada trebalo da bude zastava napravde, ugnjetavanja i eksploatacije, baš kao što velike Pobede nikada ne bi bilo bez onih beskrajnih malih ljudi čija je vera u Boga, kao i vera u jednu, u osnovi hrišćansku, ideju čovečnosti i samopožrtvovanja, ležala u osnovi njihovog herojskog podviga. Uostalom, nije li Vaskrs praznik pobede božanske prirode u čoveku nad mrakom, smrću i zlom, i nije li Dan pobede praznik vaskrsnuća evropskih naroda iz masovne grobnice koju im je pripremila nacistička klika? Zaborav, neznanje i apatija najveće su boljke današnje Evrope i Zapada. Kada jednom zaboravite na čemu stojite, lako je posrnuti i pasti. A sećanje, kako na hrišćanske, tako i na slobodarske, humanističke i antifašističke vrednosti Evrope jedini je istinski zalog toliko hvaljenog unutrašnjeg mira, i jedini osnov opstanka toliko slavljene evropske kulture. Kako se dostojno čuvaju ova sećanja svake godine nam veličanstveno pokazuju vojne parade u Moskvi, kao i naši brojni sugrađani, koji se jednako sećaju krsne slave svojih dedova, a koju je nekada bilo sramotno slaviti, i žrtava koje su njihovi dedovi podneli da bi oni danas imali pravo da budu slobodni ljudi, a koje se danas obesmišljavaljju, relativizuju i guraju pod tepih. „Svetski trendovi“ na „Tviteru“ samo su jedan dokaz da, za obe ove različite tradicije ne samo da ima mesta u današnjem svetu, već i da, bez njih, u njemu teško da ima mesta za nas. |