Komentar dana | |||
Kako sam postao žrtva „slobode na internetu“ |
![]() |
![]() |
![]() |
ponedeljak, 01. jul 2013. | |
Direktan povod da napišem ovaj tekst je bio slučaj kada sam i ja lično postao žrtva „američke demokratije i slobode na internetu“. Naime, 21. juna u kasnim večernjim satima nisam mogao da pristupim svojoj elektronskoj pošti. Gugl me je informisao da imam problem sa neovlašćenim upadom u sistem i da neko „hakeriše“ moje podatke. Kao u uzbudljivim špijunskim filmovima čiji sam akter lično postao nije mi bilo ni malo prijatno, naprotiv. Jedino što mi je preostalo bilo je da menjam svoju „provaljenu“ šifru i da se dodatno obezbedim od upada u moj sistem tako što ću prilikom pristupanja nalogu koristiti i kod koji mi Gugl šalje lično preko telefona. Lično, ovo me je kao i svakog slobodnog građanina veoma uznemirilo i razbesnelo. Prešli su moju sopstvenu „crvenu liniju“ i narušili moju ličnu privatnost. Kao adresa upada naveden je grad u Sibiru Samara sa tačnom ip. adresom koju ovde neću navoditi. To je klasično skretanje tačne lokacije sa koje je izvršen upad u moj sistem. Nemoguće je da je neko iz Sibira „hakerisao“ moj sistem a i zašto bi? Sve ovo se odvija u svetlu opšteg nepoverenja koje je formulisano kritikama na račun SAD i njene službe NSA na samitu G8. Slučaj Edvarda Snoudena, koji se u međuvremenu sklonio u Hong Kong potvrđuje sve gore navedeno. Ovo dovoljno govori o tome koliko su obični građani bezbedni od upada za to zaduženih službi u njihove sisteme. Svi smo postali žrtve planetarne paranoje koje su direktno izazvale SAD tako da sada niko nije siguran da li će sutra u njegov ili njen sistem upasti hakeri američke službe i nadgledati elektronsku poštu, kao što je sa mnom bio slučaj, ili neke druge podatke. Ovo nije ništa novo ali sam po prvi put to osetio i na svojoj koži. Naime, ko sam ja ukoliko su američki špijuni presretali i špijunirali čak i tadašnjeg ruskog predsednika Dmitrija Medvedeva na samitu G8, 2009. god.?[2] Nije tajna sistem za prisluškivanje i nadgledanje se zove „Prizma“ i „SAD saglasile su se da Evropskoj uniji daju Ovim svojim postupkom službe poput NSA zadiru u privatnost i ometaju živote običnih građana što je više nego uznemirujuće. Svi smo postali žrtve američke paranoje što na elementaran način i u principu krši osnovno ljudsko pravo na slobodu i slobodno izražavanje. Toliko o navodnoj američkoj demokratiji i tvrdnjama da je internet potpuno slobodan. On to nikada nije bio niti će biti i kao obični građanin koji mora da koristi usluge interneta veoma sam zabrinut i gnevan što je neko narušio moju ličnu privatnost. S tim se mora odmah prestati inače ćemo upasti u začarani krug nepoverenja gde svako svakoga može nadgledati i špijunirati, a najveću cenu toga platiće obični građani. Slučaj Edvarda Snoudena dovoljno govori koliko su američke službe spremne daleko da idu u špijuniranju privatnih lica širom planete. Stvar je očigledno dostigla razmere zbog kojih svi moramo da se osećamo ugroženo ne znajući ko je sledeći na meti američkog „velikog brata“. |