Istina i pomirenje na ex-YU prostorima | |||
Hrvatski šovinizam ili u Hrvatskoj ništa novo |
![]() |
![]() |
![]() |
nedelja, 03. februar 2013. | |
Danima pre zakazanog skupa, Vukovar je bio oblepljen plakatama protiv uvođenja ćirilice, dok su njegovi građani potpisivali peticiju protiv uvođenja mrskog im pisma u službenu upotrebu. Kako je objavljeno, prikupljeno je 4.300 potpisa. Pod pretpostavkom da su se svi oni pojavili i na "prosvjedu", kome je, prema procenama medija, prisustvovalo oko 20.000 učesnika, jasno je da su im u pomoć, i u priličnom broju, stigli i gosti iz drugih delova njihove “lijepe”, koji takođe ne žele primenu zakona o upotrebi ćirilice. Ogorčeni na vladu, tačnije, pojedine ministre, branitelji su držali vatrene govore, govorili kako ne prete nego opominju, nosili transparente sa natpisima: ”Milanoviću, ne testiraj i ne izazivaj vukovarske branitelje”, “Suživot se ne može postići ćirilicom”, "Branitelji protiv, Vlada za”, što bi sve trebalo da navede na zaključak kako je vlada kriva za uznemirenje građana. Skup je završen - kako su mediji javili - bez incidenta (kako bi ga i bilo kad su se okupili jednomišljenici?); izuzetak je samo što su gostujući “prosvjednici”u Borovu, usput, na povratku kući, upali u jedan kafić i povredili mladića Srbina, sveštenikovog sina, polomivši “o istom trošku” žardinjere i parkirane bicikle. “Redarstvenici” su se nešto kasnije pojavili, oni će, razume se, obaviti sveobuhvatni uviđaj i zatim saopštiti šta se zaista dogodilo i krivce kazniti (jednoga dana, a možda i pre). A što se tiče priče o ćiriličnom pismu i srpskom jeziku u Vukovaru, ona je, u stvari, završena još pre popisa iz 2011. godine, kada je utvrđeno da u gradu živi 35% Srba. Sredinom juna 2009. u Statut grada unet i član u kome piše da “pripadnici srpske nacionalne manjine imaju pravo na slobodnu uporabu srpskog jezika i ćiriličnog pisma u društvenom i javnom životu, te u službenoj komunikaciji u javnim poslovima iz samoupravnog djelovanja grada Vukovara”. Zanimljivo je primetiti da su za Statut Vukovara sa ovim članom glasali i odbornici iz redova Hrvatske demokratske zajednice i Hrvatske stranke prava, a koje su ovih dana najljući protivnici zvaničnog dolaska ćirilice u njihov grad. Bez trunke stida predsednica vukovarskog ogranka HDZ-a javno izjavljuje kako nije protiv Srba, već protiv ćirilice. Pojavu i nije teško objasniti ako se zna da se približavaju lokalni izbori i da je i ova tema srpskog jezika i pisma zgodna za pridobijanje glasova birača.
Kako da im neko objasni da njihovi “prosvjedi” nisu umesni? Možda da im o tome nešto kaže ambasador Nemačke, zemlje kojoj su svojevremeno pevali zahvalnicu “Danke Dojčland”, i objasni im da nisu u pravu? Razume se, ako bude hteo. Ili da im popovi na misama govore o toleranciji i razumevanju ljudi drugih veroispovesti i nacionalnosti? Ako budu hteli. |