Dok je ovog manastira, znaćemo i u budućim vremenima kako smo se zvali, kojim smo jezikom govorili i pismom pisali, a sve to sećajući se kneza Stefana Nemanjića, igumana Tome, Vukića Vučetića i svih Božjih ljudi Morače – do Patrijarha Gavrila Dožića i Mitropolita Amfilohija Radovića, koji behu deca Istočnih Brda i konaka ove svetinje, srpstva i pravoslavlja.

Savjetodavno mišljenje Međunarodnog sud pravde nije samo značajno za dalje odnose Izraela i Palestine nego je značajno i za nas ovdje u BiH.

Pitanje koje je formulisano na način kako je to određeno u Odluci koja je predmet ove incijative, postavljeno je na generalan, načelan i površan način. Naime, iz postavljenog pitanja, ne može se utvrditi na koje ustavne promene se odnosi ovaj referendum, odnosno postavljeno pitanje

Apelujem da se pod hitno prestane sa svakodnevnim „rutinskim, bezosećajnim, neljudskim“ saopštavanjem broja umrlih na dnevnom nivou u Srbiji! To su ljudi, to su žrtve, a ne brojke. Dajte da im vratimo ljudska lica!

Otimanjem tzv. Rajske banje u Banjskoj koju je zaposela ROSU policija više od pedesetak Srba ostalo je bez svog radnog mesta. Zatvaranjem Poštanske štedionice i ukidanjem dinara kao i Trezora Narodne banke Srbije više od dvesta Srba je izgubilo zaposlenje

Iako ponekad kratko pamtimo, maloumni nijesmo. Vlada Zdravka Krivokapića je po temelju uništavala svijest Crnogoraca o njihovom identitetu, čak negirajući da on postoji

Jugomazohizam će postepeno nestajati kako vreme bude odmicalo, a sećanje na Jugoslaviju, državu koje (na sreću) nema, bude sve više bledelo. Za generacije koje dolaze Jugoslavija će biti isključivo istorijska kategorija. Hrvatska i Federacija BiH za njih će biti strane zemlje kao i sve druge

Ne izgleda dakle slučajno, da je poziv Crnoj Gori formalizovan upravo sada kada, čini se, obnovljena pretnja Islamske države potpomaže saradnju između Rusije i Zapada i uklanjanje sankcija koje štete ekonomijama Rusije i Evrope.

Sve ostale nepokretnosti su imovina entiteta na čijoj teritoriji se nalaze, saglasno Rezoluciji Savjeta bezbjednosti UN i Planu Kontakt grupe s početka ovog teksta, te saglasno Ženevskom sporazumu iz septembra 1995. godine, kao i Dejtonskom sporazumu

Možemo li se naših najbližih umrlih sjećati samo u trenutku njihove smrti? Možemo li Novomučenike Srpske Jasenovačke i druge „zamrznuti“ u brutalnom činu ubistva ili ih se sjećamo kao kompletnih ljudskih ličnosti živih duša? Kako bi se preimenovanje u ,,pokolj” odrazilo na to? Kome je to u interesu?