Sudbina dejtonske BiH i Republika Srpska | |||
Bosanski džihadisti – (ne)kontrolisana pretnja |
![]() |
![]() |
![]() |
utorak, 09. septembar 2014. | |
Tužilaštvo BiH nije dalo nikakvo objašnjenje zašto im je trebalo čak tri meseca da izvedu akciju „prikupljanja informacija“ o džihadistima, tim pre što su se oni u medijima i na društvenim mrežama oglašavali otvoreno o svom angažmanu u Siriji i Iraku još od leta prošle godine, pošto je većina njih otputovala u rat na strani tadašnjeg ISIL-a(danas ISIS) i „Al Nusre“[3]. A da je, vredi podsetiti, još pre nekoliko godina direktor Obaveštajno-bezbednosne agencije BiH (OSA) rekao da je već tada u BiH registrovano oko 3000 „bezbednosno interesantnih“ osoba koje potiču iz radikalnih islamiostičkih krugova. Može biti da se ključ najnovijih hapšenja krije u pritisku zapadnih centara moći na Tužilaštvo BiH, OSA, „saveznu policiju“ Sipu i policijske agencije u FBIH, pojačanog nakon poslednjih zverstava džihadista ISIS-a, u čijim se redovima i bori najveći broj najopasnijih bosanskih džihadista na „privremenom radu“ u Siriji, dok su bosanski prvoborci „Al Nusre“ danas gotovo pali u zaborav, mada nisu ništa manje opasniji od „vojnika“ ISIS-a. Neki od analitičara tvrde da je reč prevashodno o diplomatskom pritisku Velike Britanije[4], mada ne treba zaboraviti ni interese Austrije i Nemačke, gde navodno živi niz osoba sa kojima godinama sarađuju osumnjičeni bosanski džihadisti. U međuvremenu je, izgleda, BiH postala ne samo domaći izvoznik džihadista, već i važna tranzitna zemlja za „braću“ sa Zapada koja odlaze u Siriju i Irak[5], pa je utoliko postala važnija i zapadnim diplomatskim predstavnicima, ne bi li ovi došli do više informacija o „svojim“ džihadistima koji požele da se pridruže ISIS-u. Pojedini stručnjaci procenjuju da petina bosanskih džihadista potiče iz bošnjačke dijaspore na Zapadu, a da ovi iz BiH u Siriju sada češće putuju preko Beča, Zagreba i Ljubljane, pošto je jeftini model „easy travel jihad“(za tri sata i 100 evra, niskobudžetnim letom od Sarajeva preko Istanbula do Gaziantepa, turskog aerodroma najbližeg sirijskoj granici) navodno više rizičan posle pooštravanja zakonske regulative u BiH[6]. Samo pravosuđe na nivou BiH ni do sada se nije revnosno bavilo osobama povezanim sa terorizmom[7], a tek treba videti kako će postupati po novim zakonskim rešenjima, odnosno koliko su Sipa i policijske agencije u FBiH sposobne da prikupe dovoljno dokaza za presude inspiratorima i organizatorima slanja bosanskih džihadista u Siriju i Irak. O uzrocima ove pojave, koja datira još iz ratnog organizovanja džihadističke jedinice “El mudžahid” u okviru Armije RBiH pod patronatom Alije Izetbegovića i postratnog političkog zaštitničkog odnosa prema mudžahedinima i njihovim sledbenicima na područjima sa većinskim bošnjačkim stanovništvom - do sada je puno rečeno, ali je malo šta učinjeno u proklamovanom procesu pacifikacije ekstremista. Tek odnedavno, posle “isplivavanja” Mustafe Cerića sa mesta poglavara Islamske zajednice u BiH (IZ BiH) u političke vode, novi vrhovni vođa bosanskih muslimana reis Husein Kavazović pokušava da IZ BiH malo distancira od radikalnih vehabija i ostalih simpatizera ISIS-a i “Al Nusre”, ali – to je izazov na koji će i on i ostale vođe bosanskih muslimana morati da odgovaraju još dugo vremena. Ako u tom poslu budu previše računali na osećaj “islamske solidarnosti” među ekstremistima, odnosno budu pozivali na razum one koji, uostalom, njihovu duhovnu vlast i ne priznaju i ne prihvataju – ni reis Kavazović ni njegovi najbliži saradnici neće daleko odmaći na putu koji proklamuju[8]. Naime, predugo su se i penzionisani reis Cerić i bošnjački politički krugovi zaštitnički odnosili prema islamističkom radikalizmu među svojim sunarodnicima, da bi problem sada bio brzo i uspešno kanalisan. Još gore je što, izgleda, danas niko u nadležnim institucijama u BiH ne zna pouzdano ni koliko ima bosanskih džihadista u Siriju i Iraku, ni koliko ih se vratilo u zemlju, niti koliko ima njihovih “sapatnika” u BiH koji čekaju da se na domaćem terenu prime donetog “vojnog znanja” i upotrebe ga po sopstvenom nahođenju, akoli već ne budu zadovoljni instrukcijama “da sačekaju” itd. Brojke koje se pominju su varljive, kao što je varljivo i uverenje da trenutne podele među bosanskim džihadistima mogu biti od koristi bezbednosnim agencijama u svrhu kontrole potencijalne terorističke pretnje.
Makar blagi zaokret bošnjačkog političkog establišmenta od programski proklamovanih unitarističkih i centralističkih stremljenja - utemeljenih na (Izetbegovićevoj) premisi da su se Bošnjaci jedini/najviše žrtvovali za BiH - bio bi, svakako, delotvorniji i za odmicanje od trenda puzajuće verske radikalizacije među bosanskim muslimanima koju više od dve decenije diktiraju strani i domaći islamistički autoriteti i njihovi poštovaoci. Pitanje je, međutim, da li su političke i verske vođe Bošnjaka spremne i sposobne za jedan takav iskorak. Ili, pak, mnogi od njih i dalje veruju da im radikalni/umereni islamisti mogu poslužiti kao jedno od sredstava u ostvarenju sopstvenih političkih ciljeva. [1] http://www.slobodnaevropa.org/content/bih-hapsenja-u-okviru- suzbijanja-mreze-regrutovanja-za-siriju-i-irak/26564156.html [3] http://www.avaz.ba/clanak/133691/organizirao-odlaske-mladica-u- dzihad-prijetio-ustavnom-poretku-bih-i-vatikanu http://www.slobodna-bosna.ba/vijest/15916/ bosanski_kalifat_povratak _ http://www.federalna.ba/bhs/vijest/106878/oko-150-bh-drzavljana-bori-se- http://www.federalna.ba/bhs/vijest/106816/video-prvi-dio-spiska [6] http://www.atlantskainicijativa.org/bos/index.php/vijesti-90079/ vijesti-bih/7754-dr-vlado-azinovic-zasto-se-150-mladica-iz-bih-bori- [8] http://www.avaz.ba/clanak/131284/vehabije-u-bih-podrzavaju- http://www.dw.de/vehabije-u-bih-izme%C4%91u-zakona-i-vjere/a-17898744
|