Otvoreno pismo Miodragu Živkoviću, predsjedniku Liberalne partije Crne Gore

Podgorica, 18. maja 2008. godine

Uvaženi gospodine Živkoviću,

Čitajući vaš autorski tekst o (ne)prilikama u postreferendumskoj Crnoj Gori, koji je agencija «Mina» objavila 17. maja ove godine, došao sam do zaključka da se u ponečemu u potpunosti slažemo.

Saglasan sam, naime, sa vašim mišljenjem da je Crna Gora u svim do sada poznatim oblicima državnosti, i kao knjaževina i kao kraljevina, i kao avnojska i kao postjugoslovenska tvorevina, bila i ostala društvo nasilja i neslobode. Pod svim , dakle, režimima - bili oni crnogorski ili anticrnogorski, srpski ili antisrpski, svejedno je... To je očigledan napredak u vašem političkom promišljanju. Ali, gospodine Živkoviću, vi nikako da se zapitate: šta uzrokuje tu, za svakog slobodomislećeg čovjeka zastrašujuću činjenicu? A njen uzrok je bila i ostala borba svih ovdašnjih režima protiv srpskog integralizma i njihova potreba da Crnu Goru pretvore u privatnu prćiju. Od knjaza Danila do Đukanovića svima njima glavobolju zadaje postojanje srpskog naroda na njenom tlu jer svaki narod, pa i srpski, prirodno teži ujedinjenju. Pri postojanju neuporedivo veće i u svakom smislu moćnije, prosperitetnije i razvijene Srbije to se automatski pretvara u problem za svaku ovdašnju vlast. Svaka vlast, pa makar ona bila i «najsrpskija», zbog toga mora da vrši utjerivanje crnogorskog identiteta. I eto društva nasilja i neslobode.

U vrijeme «obije naše monarhije» to utjerivanje je vršeno planskom proizvodnjom psihologije cetinjsko-katunskog nadsrpstva, onoga što se i danas jasno vidi na fotografijama ondašnjih patetičnih cetinjskih dvorjana, na kojima stoje u svitnim nošnjama, namračenih obrva i neprirodno zategnutih ramena, sa skladištima kubura i jatagana zadjenutih za trombolose. A danas se to utjerivanje vrši politikom drljevićevsko-ustaške vizije Crne Gore. I onda je Cetinje za sebe vjerovalo, kao što i sada vjeruje, da je – dolina bogova! Iza te i takve psihologije niti je tada stajalo niti danas stoji išta drugo do «sukanje junačkih brkova» i bijeda doušničkog dodvoravanja onima «na položaju». Ako izuzmemo dvadesetak godina iz vremena Kraljevine Jugoslavije, o građanskoj emancipaciji tu nikada nije bilo ni govora. A i ono malo građanstva što je odnjegovano u tom periodu, kasnije su pobili «najbolji sinovi naroda i narodnosti». Tim i takvim utjerivanjem identiteta je stvarana i oblikovana današnja crnogorska nacija, a u njene temelje su uzidane kosti nevinih žrtava ovdašnjeg vlastoljublja i vlastohljeplja.

Gospodine Živkoviću, vi, Slavko i Vesna Perovići i svi vaši bivši poslanici, djelujete krajnje komično kad u parlamentu držite one vaše čuvene tirade «onima s lijeva i onima s desna» o tome kako su nedostojni da razumiju uzvišenost vaših vizionarskih pogleda. Svih ovih godina grlato kritikujete populizam i «velikosrpski» nacionalizam, a nikako da objasnite u čemu je suštinska razlika između Miloševićevog i vašeg sirovog cetinjsko-katunskog populizma i nacionalizma? Ne mislite, valjda, da su svi oni pokliči «Srbe na vrbe», «Risto sotono», «Ubij, zakolji da Srbin ne postoji», «Crne Goro, mila mati, noćas ćemo Srbe klati» i tako dalje i tome slično – u skladu sa civilizovanim ponašanjem; da je civilizovano noževima masakrirati đake Cetinjske Bogoslovije, kamenicama zasipati Cetinjski manastir i osamnaest godina sa Cetinja prostački emitovati mržnju prema svemu što ima srpski predznak?

Vi liberali ste ti koji su udarili temelje ovoj i ovakvoj Crnoj Gori, jer je Đukanović samo preuzeo vaš model. I nemojte sada da jadikujete, ni vi niti oni intelektualci okupljeni oko «Vijesti» i «Monitora». Ako, međutim, stvarno želite da mijenjate crnogorsko društvo na bolje, onda ćete morati da prestanete sa proizvodnjom mržnje i lijepljenjem etiketa nama Srbima. Jednostavno, mi nijesmo i nećemo da budemo nacionalni Crnogorci. I to nije pitanje nikakve naše mitomanije, jer ste upravo vi, današnji nacionaslni Crnogorci, mitomani i vi tu vašu osobinu pripisujete nama. Vi liberali ste restaurirali mit o crnogorskoj državi, vi ste je do kraja obogotvorili. Država je punih osamnaest godina vaša jedina religija kao što je nekad država bila Musolinijeva religija. I sad vam je problem što je to zlatno tele, umjesto u vašu, uzraslo u Đukanovićevu zlatnu kravu muzaru.

Za nas Srbe je u ovom trenutku najvažnije da se odupremo asimilaciji. A u tome je vlast oduvijek imala kao što i danas ima vašu neskrivenu podršku. Ne čudite se onda zbog čega nam je bliži Kruševac od Cetinja. Hajde da ovoga puta ostavimo istorijske priče o tim dvama gradovima. U Kruševcu, gospodine Živkoviću, postoji «Merima», poznata fabrika sapuna, a na Cetinju nema ničega do varvarske mitomanije i mržnje prema Srbima. I ne čudite se što mi Srbi, čiji su preci nekad na «dobar dan ljudi» odgovarali sa «ljudi su na Cetinju», danas Cetinje doživljavamo kao Livno ili Duvno iz vremena Pavelićeve NDH. Na kraju krajeva, mi smo istorijski narod, ima nas deset miliona, imamo moćnu kulturu i duhovnost čiji kontinuitet traje preko hiljadu godina i nemamo nikakve potrebe da s konja prelazimo na magarca. Ko je lud da se odriče, recimo, jednog Kusturice zbog Branka Baletića, Milorada Pavića zbog Nikolaidisa, Andrića i Crnjanskog zbog Cimeše i Ćena Zekovića, Miodraga Bulatovića zbog Brkovića, SANU zbog DANU, Novaka Đokovića zbog nečega što ovdje ima tek endemski oblik?

Dakle, ukoliko želite da mijenjate društvo nasilja i neslobode, onda prvo podržite srpski narod u njegovoj borbi za prava koja mu je država pogazila. Odustanite od namjere da nas prevodite u novocrnogorski identitet i javno priznajte činjenicu da smo mi Srbi iz Crne Gore i vi, nacionalni Crnogorci dvije zasebne nacionalne zajednice. Pa onda lijepo: nama Vuk Karadžić - vama Adnan Čirgić, nama Crkva – vama centralni komitet (pošto ste ionako ateisti), nama 32 odsto činovnika u državnim organima i institucijama - vama 43 odsto, našoj djeci nastavu na našem - vašoj na vašem jeziku... I onda da pokušamo da živimo kao dobre komšije. U suprotnom, što se nas Srba tiče, između vas i Đukanovića nema nikakve suštinske razlike.

S dužnim poštovanjem,

Autor je član Upravnog odbora Srpskog narodnog vijeća Crne Gore