Početna strana > Rubrike > Savremeni svet > To nije prava nezavisnost
Savremeni svet

To nije prava nezavisnost

PDF Štampa El. pošta
Najdžel Feridž   
utorak, 16. septembar 2014.

Kada sam poslednji put bio u Škotskoj neposredno pre evropskih izbora, Aleks Salmond (Alex Salmond) je, što se i moglo očekivati, bio krajnje grub prema Partiji za nezavisnost Ujedinjenog Kraljevstva (UKIP). Rekao je da mi nemamo pravo glasa u Škotskoj i da je trebalo da ostanemo južno od granice. Bez zadržavanja na snazi njegovih antiengleskih ubeđenja, koje je umnogome tom prilikom pojačala naročita grupa njegovih pristalica, zbog koje sam prvi put u životu završio zaključan u pabu, g. Salmondu imam da poručim sledeće: Znam da ne volite UKIP, znam da se plašite naših stavova. Znam da ne želite da škotski narod na ovom referendumu spozna veliku istinu, ali mi sada imamo glas u škotskoj politici, jer smo ovde osvojili jedno mesto u Evropskom parlamentu, i trenutno se bavimo planiranjem i organizovanjem svojih kandidata za kampanju pred opšte izbore sledeće godine.

U Škotskoj će se uskoro održati referendum o nezavisnosti. Naravno, svi se slažu da se on tiče nezavisnosti. Aleks Salmond se slaže da se on tiče nezavisnosti. Premijer (Velike Britanije, prim. prev.) i ekipa iz „Bolje zajedno“ (Better Together) se svi slažu da se on tiče nezavisnosti. Ali, istini za volju, to nije tačno! Od Škota se u stvari traži da glasaju za odvajanje od Engleske, i da potpišu novi sporazum o pristupanju Evropskoj uniji kao punopravna članica.

U pitanju je jednostavna činjenica – bez obzira na to da li smatrate da je EU dobra ili loša stvar, apsolutno je izvesno da ne možete biti nezavisna država i članica Evropske unije. Rekao bih da je bar toliko očigledno, ako se ima u vidu da su sudovi Evropske unije nadređeni sudovima država-članica. Ako se ima u vidu da zakoni Evropske unije imaju primat, i ako se uzme u obzir da Velika Britanija kao celina od 63 miliona ljudi bezmalo ne uspeva da dobije ništa više od kozmetičkih ustupaka Evropske unije, može se uvideti da bilo kakva nezavisnost u Evropi ne dolazi u obzir.

Lično nemam nimalo simpatija prema Geriju Adamsu (Gerry Adams) iz partije Sin Fejn (Sinn Fein Party), ali je njegov glas irskog nacionalizma barem dosledan i jasan. On ne želi da Severna Irska bude deo Ujedinjenog Kraljevstva, ali takođe ne želi da ostrvo Irska bude član Evropske unije. To je dosledan nacionalizam, a ovo što Aleks Salmond nudi nije nacionalizam na nivou Škotske, već je to nadnacionalizam na nivou EU. Iskreni škotski nacionalisti suočeni su sa pravom dilemom.

Naravno, Salmondu je posao znatno olakšan jer su zastupnici „ne“ uspeli da načisto upropaste celu kampanju. Na samom početku sam bio zabezeknut da je premijer dozvolio separatistima da dobiju „da“ stranu referendumskog pitanja. Reklo bi se, iz njegove perspektive, da bi mnogo bolje bilo da je postavljeno pitanje „treba li Škotska da ostane deo Ujedinjenog Kraljevstva?“ i da tako na njegovoj strani bude pozitivan odgovor. Ali ne, po ovom pitanju on je zabrljao. A kudikamo temeljnije je zabrljao kada škotskom narodu nije ponudio opciju maksimalne autonomije (devo max).

Nemam ni najmanje sumnje da bi, da se ova opcija našla na referendumskom pitanju, upravo ona obezbedila najveći broj glasova. Ali Kameron je, arogantan kao Edvard II kod Benokberna, ušetao pravo u ovu dugo planiranu zasedu. Naravno, i on i ekipa iz „Bolje zajedno“ sada nude opciju maksimalne autonomije. Ali oni narodu nisu dali mogućnost da glasa za ovu opciju, a laburisti na čelu sa Edom Milibandom (EdMilliband) su načisto propustili priliku da se na to nadovežu, uprkos činjenici da sa stanovišta elektorata upravo oni mogu najviše da izgube.

Ali to što je Vestminster (britanska vlada, prim. prev.) načisto uprskao pitanje autonomije nije ništa novo. Još osamdesetih godina XIX veka, kada je projekat zakona o domaćoj vlasti u Irskoj (homerulebill) predložen pred Donjim domom, Vestminster je lupio šakom o sto i odbio. I zaista, tokom poslednjih 17 godina, Vestminster je pokazao nevoljnost da prepozna iskrenost projekta maksimalne autonomije svih krajeva Ujedinjenog Kraljevstva.

Lično sam znatno opušteniji po pitanju autonomije i smatram da je celom Ujedinjenom Kraljevstvu neophodno novo ustavno ustrojstvo. Ali ova rasprava trenutno predstavlja trčanje pred rudu. Ako samo Ujedinjeno Kraljevstvo nije nezavisna, samostalna i demokratska nacija, i ako svi mi sa svojim različitim bojama i oblicima treba da budemo samo provincije nove Evropske države, onda moram postaviti pitanje čemu uopšte ovakve rasprave.

Sasvim razumem veliki broj škotskih glasača koji karijerističku političku klasu Vestminstera posmatraju sa određenim prezrenjem. Molim vas, nemojte ni za trenutak pomisliti da je ovo isključivo škotska pojava. Štaviše, uveravam vas da ogroman broj nas u Engleskoj misli na potpuno identičan način. Oni su izgubili osećaj i načisto upropastili ono malo suverene moći što je ostalo u UK.

Ali mi imamo mogućnost da ih se otarasimo i da ih zamenimo nekim drugim na opštim izborima sledeće godine. Ako Škotska sutra ne bude deo UK, već EU, ona neće imati nikakve šanse da smeni nekog od evropskih komesara. Zaista, Škotska će postati veoma mali i prilično beznačajan deo Evropske unije.

Otkako je 2008. došla finansijska kriza i otkako je usvojen Lisabonski sporazum, EU je u potpunosti pala pod dominaciju velikih država. Štaviše, šta Nemačka kaže, to prolazi. Imajući to u vidu, krajnje je smešna predstava da bi Aleks Salmond mogao da Škotskoj vrati 200 milja ekskluzivne zone za ribolov. To se jednostavno neće dogoditi. Takođe, škotskim glasačima se jednostavno mora reći da, kada Škotska potpiše novi sporazum, zajedno sa svim ostalim novim kandidatima, moraće da se obaveže na šengen i da se obaveže da će ući u evrozonu. Naravno da će neko reći: „Pa, dobro, Najdžel je Englez i oni su protiv EU, ali Škoti su svi za EU“, ali najnovije ankete zapravo pokazuju da se taj jaz u značajnoj meri zatvara.

Ovo što govorim je stoga pre svega usmereno prema glasačima Laburističke partije čiji je prezir prema Kameronu (David Cameron) i Vestminsteru postao toliko snažan, da su prešli na stranu „da“. Morate sebi postaviti nekoliko jednostavnih pitanja. Da li želite da budete deo šengena sa nekontrolisanom imigracijom i padanjem plata za običan narod? Da li biste bili zadovoljni da Škotska postane jedan sićušni satelit nove Evropske države u nastajanju? Da li želite da uvedete evro? Ako je odgovor na bilo koje od ovih pitanja „ne“, ne dozvolite sebi da vam g. Salmond proda mačku u džaku.

To što vam se nudi je jedan čisti falsifikat (an entirely false prospectus). Ovo je glasanje o otcepljenju od Engleske i, iako znam da su vam svima dosadile beskrajne tvrdnje i osporavanja u vezi sa ekonomskim predviđanjima, postoji jedna stvar u koju sam siguran. Pitanje valuta je bio razlog zbog koga sam napustio posao i ušao u politiku. Video sam istraživanje javnog mnjenja u Škotskoj koje ukazuje na to da većina Škota smatra da Vestminster i banke blefiraju kada tvrde da Škotska neće moći da ostane u ekonomskoj i monetarnoj uniji sa ostatkom UK.

Verujte mi, nije blef. Zašto bi engleski poreski obveznik pružao garancije škotskim bankama i institucijama, i zašto bi Banka Engleske (Bank of England) delovala kao garant i sigurnosna mreža kompanijama koje svoje poreze plaćaju Škotskoj? To bi politički bilo nemoguće progurati. A s obzirom na to da Salmond nema nikakve planove za svoju sopstvenu centralnu banku i svoju sopstvenu valutu, pretpostavljam da bi se čim pre prijavio da uvede evro. Dakle, ako hoćete evro koji već propada, glasajte „da“.

Lično smatram da je naš savez bio izuzetno uspešan, i da je doprinos Škotske našem uspehu bio u celosti nesrazmeran njenoj veličini, i smatram da bismo svi mnogo izgubili da tog doprinosa nije bilo.

Kada su trojica lidera iz Vestminstera došli u Škotsku, ostavili su utisak da se od vas očekuje da ostanete u sastavu njihovog saveza. Oni greše. To je i vaš savez, i imaćete bolju, slobodniju budućnost kao njen autonomni deo.

Tekst predstavlja govor koji je lider Partije za nezavisnost Ujedinjenog Kraljevstva (UKIP) i poslanik Evropskog parlamenta Najdžel Faraž održao pred svojim pristalicama u Glazgovu 12. septembra. Tekst je objavljen na internet stranici UKIP. Preveo sa engleskog Nikola Tanasić.