Početna strana > Rubrike > Savremeni svet > Škotska vs. Katalonija - dva zahteva za nezavisnošću, različiti putevi
Savremeni svet

Škotska vs. Katalonija - dva zahteva za nezavisnošću, različiti putevi

PDF Štampa El. pošta
EU obzerver   
četvrtak, 11. septembar 2014.

I Škotska i Katalonija imaju snažne pokrete za nezavisnost, ali njihovi putevi ka ovom cilju su veoma različiti.

Na događaju koji je organizovao Centar za studije evropske politike, održanom 8. septembra u Briselu, političari i stručna javnost iz Škotske i Katalonije govorili su o tome zbog čega dve nacije žele da se odvoje od Velike Britanije i Španije, te kako oni vide odnos novih država prema Evropskoj uniji.

Sličnosti najpre: Podrška nezavisnosti u obe zemlje je oko 50 odsto. U Škotskoj, podrška nezavisnosti je prvi put veća od podrške ostanku u sastavu Britanije (51% - 49%).

I škotski i katalonski pokreti za nezavisnost uspeli su da mobilišu velike delove svojih društava. Imaju levičarsku težnju, kao opozicija centralističkim i konzervativnim vladama u Londonu i Madridu.

Takođe, Škoti i Katalonci postojali su kao nezavisne nacije dugo pre nego što su Velika Britanija i Španija nastale.

U oba slučaja, postoji frustracija usled nedostatka jačeg uticaja na politike Londona i Madrida i na to kako se troši novac poreskih obveznika.

Starosna granica za glasanje snižena je sa 18 na 16 i u Kataloniji i u Škotskoj. Međutim, dok Škoti dozvoljavaju bilo kom stanovniku da glasa, Katalonci imaju uslov da građanin ima barem jednu godinu stanovanja i to za državljane zemlje EU i tri godine stanovanja za državljane zemalja van EU.

Tu je i fundamentalna razlika: London se složio da ako građani Škotske glasaju za "da", Škotska može otpočeti pregovore o nezavisnosti.

"Obe vlade, britanska i škotska, zaslužuju pohvale, posebno britanska, zbog pragmatičnosti u pristupu ovom pitanju. Evropa bi trebalo da bude ponosna, jer nije čest slučaj da se teritorijalne razmirice rešavaju na ovaj način", kaže Nikol Mekiven, politikolog sa Univerziteta u Edinburgu.

Ona je primetila da će se sa pragmatičnim pristupom nastaviti i u slučaju glasanja za otcepljenje na referendumu, ali da je malo verovatno da će pregovori Vestminstera i EU mogli bitti završeni u 18 meseci.

Mekiven je takođe govorila o "brzom sticanju novih znanja", koje će biti neophodno škotskim zvaničnicima kako bi se navikli na različite politike u oblastima delovanja EU, ne samo po pitanju ribarstva, što su već dobro savladali.

Ona je priznala da će razgovori o valuti biti teški – evro je nepopularan u Škotskoj, kao i u ostatku Velike Britanije, ali je rekla da nije verovatno da će Škotska deliti zajedničku valutu sa Britanijom.

Alin Smit, član Evropskog parlamenta iz redova Škotske nacionalne partije, rekao je da "neće biti evra u Škotskoj", osim ako njegovo uvođenje građani ne odobre na posebnom referendumu.

Povodom zahteva EU da se svaka nova država pridruži evrozoni, on se pozvao na "Švedski model" – zemlja koja je ispunila kriterijume za uvođenje evra, ali nema nameru da se pridruži evrozoni.

Smit je rekao da je namera škotske vlade da više pregovara sa Vestminsterom koji se nalazi pred gubitkom trećine teritorije. Glavni prioritet škotske vlade je da zadrži funtu i “Zonu zajedničkog putovanja" sa Velikom Britanijom. Takođe, Škotska bi ostala pod britanskom krunom i deo Komonvelta.

O članstvu u EU bi moralo ponovo da se pregovara, ali Smit kaže da su to "detalji" koji bi bili dogovoreni i da niko zbog toga ne bi trebalo da dovodi u pitanje demokratski izbor Škota.

“Kako to da je Malta članica, ili Danska, a Škotska nije? EU bi trebalo da bude relaksirana po ovom pitanju: Ne možete stvoriti demone tamo gde ih nema. Ja ovo vidim kao proces demokratizacije, kojim smo svedočili posle pada diktature poput one u Frankovoj Španiji, posle ujedinjenja Nemačke i pada Berlinskog zida", rekao je Smit.

Emotivni Latini

Suprotno tome, u Španiji, Madrid odbija da o bilo čemu pregovara sa Katalonijom i poziva se na Ustav koji zabranjuje otcepljenje. S obzirom na to da je referendum ilegalan, "javne konsultacije" će se odigrati 9. novembra, koje će biti zasenjene vanrednim regionalnim izborima.

“Postoji razlika između Kelta, ostrvskih ljudi i nas. Katalonci su južni Evropljani, Latini, i ovo znači da emocije igraju veliku ulogu ne samo kod Katalonaca, već i kod svih Španaca", kaže Rodžer Albijana Saidži, sekretar za spoljne i poslove Evropske unije u katalonskoj vladi.

On je naveo pokušaje koje je Madrid izveo da bi potisnuo pitanje otcepljenja Katalonije. Na primer, otkazali su prezentaciju jednog katalonskog romana u institutu Servantes u Holandiji, institutu koji država finansira i koji promoviše špansku kulturu.

"Dali smo predlog da održimo referendum koristeći škotski model, ali predlog je jednostavno odbačen od Madrida", kaže Saidži.

Rekao je da je Madrid pronašao malo simpatija u drugim prestonicama zemalja EU “zbog svog lošeg držanja i zbog toga što se ne trudi da pruži ljudima nešto zauzvrat i što ne dozvoljava ljudima da se izraze".

Zahtev Škotske za nezavisnošću ima dužu istoriju u odnosu na isti zahtev u Kataloniji.

“Ključno pitanje je, kako je uopšte ideja o nezavisnosti došla u Kataloniju?”, pita Montserat Gibernau, politikolog sa Univerziteta Kvin Meri u Londonu.

Ona je rekla da je zahtev za nezavisnošću stigao tek posle 2006, "kao rezultat frustracije" vladinim "neocentralističkim pristupom".

“Rezultat je bila politička mobilizacija koja je generisala snažan secesionistički pokret koji je u osnovi snažno prodemokratski i orijentisan ka EU".

Ona je to rekla govoreći mladim ljudima i u Španiji i u Velikoj Britaniji, gde često nalazi doktorande na “služenju kafe”. Primetila je da imaju “odličan osećaj za pravo”, kada dođe do demokratije i njihovih prava.

“Mi smo takođe u EU. Ako Škoti mogu imati referendum u Velikoj Britaniji, zbog čega Katalonija ne može da ga ima u Španiji”, citirala je jednog studenta.

Preveo Branislav Omorac