Početna strana > Rubrike > Savremeni svet > Putin kao glavna prepreka američkoj ekspanziji
Savremeni svet

Putin kao glavna prepreka američkoj ekspanziji

PDF Štampa El. pošta
Đorđe Milošević   
petak, 17. februar 2012.

Možda termin ,,odmeravanje snaga’’ nije najprikladniji jer je uobičajeno da se on upotrebljava kada su snage manje-više izjednačene. U ovom slučaju to nije tako. Prema svim anketama i istraživanjima, Putin ima ogromnu prednost nad ostala četiri protivkandidata tako da će, kako većina analitičara očekuje, pobediti već u prvom krugu. To intimno priznaju i Putinovi oponenti iako javno govore o neizvesnom ishodu, obećavaju drugi krug i ,,veliku borbu’’.

Putinov izborni štab zatražio je dozvolu za miting u centru Moskve i prijavio učešće 200.000 građana. Ostali kandati - lider komunista Genadij Zjuganov, vođa Liberalno-demokratske partije Vladimir Žirinovski, predsednik partije ,,Pravedna Rusija’’ Sergej Mironov i multimilioner Mihail Prohorov su mnogo skromniji i predviđaju da na njihove skupove dođe po nekoliko desetina hiljada ljudi.

U čitavoj lepezi predizbornih izjava i prognoza izdvojio bih dve, ne zato što su najznačajnije nego mi se čine karakterističnim. Tako je bivši sovjetski lider, sada već ostareli i malo uticajni Mihail Gorbačov nevoljno dao veliku prednost Putinu, prognozirajući njegovu pobedu u prvom krugu. A gradonačelnik Moskve Sergej Sobjanin, izjavio je da ,,Vladimir Putin ima jednu veliku manu’’: zna šta govori i obećava, a kasnije se tih obećanja i drži. Takvom ,,manom’’ se drugi predsednički kandidati ne mogu pohvaliti.

Raspoloženje ruskih birača je manje-više poznato pa se na tome ne bih zadržavao. Namera mi je da u ovom tekstu ukažem kako se na ruske predsedničke izbore gleda van Rusije, prevashodno u Sjedinjenim Američkim Državama. I odmah da podvučem zaključak: za Vašington, Putin je nepoželjan predsednik, nužno zlo. A zašto? Pa zato što predstavlja prepreku za američku apsolutnu dominaciju svetom.

To nije moj zaključak. To takođe nije mišljenje samo najvećeg broja ruskih analitičara, nego i komentatora s one strane Atlantika.

Ima doduše i drugačijih mišljenja. Pojedini analitičari ocenjuju da Putin nije nikakvo zlo za Vašington. On je, na primer, ,,odobrio’’ Medvedevu da ostvari ,,resetovanje’’sa Vašingtonom, smatrajući da je Putin bio i ostao prva violina u kremaljskom orkestru. Ostvario je saradnju sa Vašingtonom u borbi protiv terorizma, solidarisao se sa Amerikom povodom terorističkih napada na kule Svetskog trgovinskog centra u Njujorku, sarađuje sa zapadom u akciji u Avganistanu, pa je Moskva čak dozvolila tranzit robe preko svoje teritorije za Avganistan. Ovakva mišljenja su u manjini; preovlađuju suprotna koja vide u Putinu krajnje nepoželjnog partnera.

Poznati američki politikolog Vilijam Engdal, čije su pisanje preneli moskovski mediji, kaže da Vašington ,,želi da uništi Putina’’. Hilari Klinton i njena družina smatraju da verovatni budući predsednik Rusije predstavlja glavnu prepreku ostvarenju njihovih planova. Zato što Rusija, zajedno sa Kinom i (uz određenu ogradu) sa Iranom, formira svojevrsnu branu izgradnji sveta u kome bi dominirala jedna jedina supersila - Sjedinjene Američke Države.

Po mišljenju ovog politikologa, Vašington zauzima nedoličan stav oko predsedničkih izbora u Rusiji. Administracija Obame ponaša se kao vrhovni sudija u svetu i kontroliše kako se druge zemlje pridržavaju onih principa koje Amerika smatra izrazom demokratije.

Putin je, dakle, imao puno pravo kada je rekao da sa SAD mešaju u ruske predsedničke izbore. Američki politikolog navodi da je razne fondove i nevladine organizacije u Rusiji osnovala i finansira CIA. Fond sa naivnim nazivom ,,Nacionalni fond razvoja demokratije’’ pustio je korene po celoj Rusiji. Taj fond finansira i aktivnost Međunarodnog pres centra u Moskvi u kome oko 80 međunarodnih nevladinih organizacija mogu da organizuju pres konferencije. Isti fond finansira i mnogobrojne omladinske organizacije i seminare za buduće rukovodioce da bi ,,pomogle oko podsticanja političke aktivnosti’’. Zvanično, 2010. godine izdvojeno je više od 2.783.000 dolara za finansiranje desetina sličnih programa po celoj Rusiji.

Ovakvi fondovi imali su značajnu ulogu u podršci ,,obojenim’’ revolucijama pre nekoliko godina u Ukrajini i Gruziji koje su dovele na vlast proameričke režime. Ispostavilo se da se na taj način, američkim novcem, može vršiti kontrola i ostvariti značajan uticaj sredstava informisanja, posebno TV kanala kao što su CNN i BBC. To je, kaže Engdal, veoma značajan element vašingtonskog plana destabilizacije. Ruski insitut istraživanja javnog mnjenja Levada centar takođe je upleten u tu mrežu i može se koristiti kao instument za iskazivanje nezadovoljstva režimom.

Vilijam Engdal otkriva neke činjenice koje nisu bile poznate široj javnosti u Rusiji a koje se odnose na neke opozicione lidere koje je Putin nazvao stipendistima. Ispada da je taj originalan naziv suviše blag.

Ko su, šta rade i čime se bave pojedini ruski opozicioni lideri koji traže ,,poštene izbore’’ u Rusiji?

Sadašnji ljubimac pojedinih ruskih omladinskih krugova a posebno zapadnih sredstava informisanja, Aleksej Navaljnij, postao je ,, simbol demokratskih promena’’ pošto je proveo petnaest dana u zatvoru zbog organizovanja mitinga bez dozvole kako to nalaže zakon. Na protestnom skupu 24. decembra on je, verovatno po ugledu na filmove Ajzenštajna o Oktobarskoj revoluciji, izjavio: ,,Ja ovde vidim dosta ljudi da bismo zauzeli Kremlj i Beli dom (zdanje vade) i to odmah sada’’.

Zapadni mediji su prosto opčinjeni Navaljnim. Britanski BBC ga je opisao kao ,,moguće jedinstvenu značajnu opozicionu ličnost koja se u Rusiji pojavila za poslednjih pet godina’’. Navaljnij je studirao na elitnom američkom Jelskom univerzitetu koji je tesno povezan sa porodicom Buš a njegovu aktivnost finansirao je već pomenuti Nacionalni fond razvoja demokratije’’.

Ključne opozicione ličnosti povezane su sa pokretom ,,Solidarnost’’ koji su decembra 2008. stvorili Boris Njemcov, Vladimir Rižkov i drugi. Američki politikolog kaže da se Njemcov ni u kom slučaju ne može nazvati borcem protiv korupcije, pri čemu podseća na njegovo učešće u prljavim poslovima nekih banaka. Navodi takođe da je banka CS Frst Boston finansirala putovanja Njemcova na Svetski ekonomski forum u Davosu. A kada je Njemcov svojevremeno bio u federalnoj vladi, njegov pajtaš, ruski bankar Boris Brevnov bio je naznačen za predsednika energetskog giganta EЭS Rossiя. Kasnije, Boris Njemcov, današnji ,,gospodin antikorupcija’’, iskoristio je sav svoj uticaj da Brevnova oslobode optužbe za izuzetno krupnu proneveru.

Njemcov je takođe dobijao novac od poznatog oligarha Mihaila Hodorkovskog koji je sada u zatvoru. To je bilo 1999. godine kada je tim novcem trebalo da se potkupi Duma. A kada se 2004. godine Njemcov susretao sa po zlu glasu poznatim oligarhom Borisom Berezovskim i kada su mu ruske vlasti skrenule pažnju na nedozvoljeni odnos sa stranim investitorom radi finansiranje njegove nove političke partije, Njemcova su u zaštitu uzeli konzervativni američki senatori DŽon Makejn i DŽo Liberman.

Jarosni protivnik Putina je još jedna ličnost: to je šahovski velemajstor i bivši prvak sveta Gari Kasparov koji se prekvalifikovao u ultradesničarskog političara. Pre nekoliko godina saznalo se da je Kasparov član saveta direktora vašingtonskog neokonzervativnog vojnog naučnog centra. Aprila 2007. Kasparov je priznao da je takođe član uprave nacionalnog saveta pri Centru politike bezbednosti SAD. Ta američka organizacija specijalizuje se za sprovođenje akcija neophodnih za bezbednost države.

Američki politikolog Engdal kaže da su se 2009 godine Kasparov i Njemcov susreli sa Barakom Obamom da bi razmotrili politiku opozicije prema Putinu. Do susreta je došlo u hotelu ,,Ric Karlton’’ u Vašingtonu, na lični poziv američkog predsednika. Njemcov je tom prilikom pozvao Obamu da se susretne sa opozicionim liderima Rusije. ,,Ako se američki Beli dom saglasi da vodi dijalog samo sa proputinskim organizacijama, to će značiti da je Putin pobedio. I ne samo to; to će značiti da će Putin steći uverenje da je Obama slab’’- rekao je tada Kaspasrov.

Eto, to su opozicioni lideri koji traže poštene izbore u Rusiji, demokratizaciju zemlje, iskorenjivanje korupcije.

Vilijam Engdal postavlja pitanje zašto je meta postao upravo Putin i zašto upravo sada? Odgovor nije teško naći. Vašingtonu apsolutno nije stalo do toga da li je Rusija demokratska zemlja ili nije. Njega interesuje samo prepreka američkim planovima za potpunom svetskom dominacijom koju predstavlja Putin. Jer, po ruskom ustavu, predsednik države je i glavnokomandujući armijom. On direktno kontroliše odbrambenu i međunarodnu politiku zemlje.

A o kakvoj politici Putina se radi? To su očigledno mere sračunate na pariranje NATO paktu koji nastoji da zaokruži Rusiju. Putin će sigurno biti odlučan uo sprovođenju takvih nastojanja.

A o tome kako pojedini analitičari vide Putina kao političara, naveo bih još jedan primer sa konferencije za štampu 2008. godine kada je ruski lider govorio o borbi protiv terorizma i odbrani ruskih nacionalnih interesa.

Njegov odgovor bio je direktan i hladan kao led, napisao je američki novinar. Slobodan prevod njegovog odgovora je glasio: ako se vi (teroristi ili neprijatelji zemlje) nađete u Rusiji ,,To mы vam otrežem яйca'' (na srpskom se kaže vrlo slično pa prevod nije potreban). ,,Kada gledaš snimak ovog intervjua iskrsava neko (sledi nepristojna reč) osećanje. Njegova pozicija ne izaziva nikakvu sumnju, i njega savršeno ne uzbuđuje šta o tome misle ljudi u sali. On je lider. Vi možete da ga ne volite ali morate da ga uvažavate- kaže američki novinar.

Da se vratim ponovo analizi Vilijama Engdala koju su preneli moskovski mediji. On smatra da nekoliko demonstracija u snegom zavejanoj Moskvi ili Sankt Peterburgu pod vođstvom grupice korumpiranih ili sumnjivih opozicionih lidera tipa Njemcova ili Kasparova, nije dovoljno da bi se Rusija razdrmala. Ali sasvim je očigledno da Vašington frontalno nastupa na Iran i Siriju u kojoj Rusija ima značajnu vojnu bazu snabdevanja.

Danas su Sjedinjene Američke Države faktički nuklearna velesila- bankrot. Uloga dolara kao rezervne valute je u najvećoj opasnosti; tako nije bilo od 1944. godine. A upravo ta uloga zajedno sa pozicijom SAD kao glavne vojne sile činila je osnovu američke hegemonije. Dolar kao rezervna valuta se sve više spotiče. Kina je već u trgovini sa Japanom prešla na nacionalne valute svojih zemalja, a Rusija takođe čini napore da to isto učini sa svojim partnerima.

Suočen sa slabljenjem svog ranije neprikosnovenog statusa jedine supersile, Vašington sada izgleda sve više pribegava vojnoj sili. A da bi taj metod bio što uspešniji, treba neutralisati Rusiju, Kinu i Iran. To će biti osnovni zadatak onoga ko se domogne fotelje predsednika SAD.

U analizi jednog drugog američkog eksperta pročitao sam da ,,samo Rusija i Kina mogu da zaustave američkog kauboja’’. Američka elita, izručivši geopolitičke doktrine Engleza, nije želela da nagazi na ,,britanske grabulje’’; ona je razradila strategiju dominacije brižljivo izbegavajući reč ,,imperija’’ i počela da se predstavlja kao branilac slobode, demokratije i prava čoveka. Iza te providne maske skriva se klasična imperijalna doktrina čija se suština može izraziti frazom ,,zavadi pa vladaj’’. Stvoren je propagandni mit tome da su SAD ,,dobar momak’’ koji se bori protiv ,,loših momaka’’; i to sve radi sreće čovečanstva.

Tu i takvu ,,sreću’’ ispituju na svojoj koži mnogi narodi sveta.

Ovih dana, potpredsednik ruske vlade i doskora predstavnik Moskve pri NATO paktu Dmitrij Rogozin uporedio je savremeni svet sa šumom u kojoj žive grabljivice i u kojoj se svi bore da izvuku žive glave, da prežive. Zato ruska armija mora da bude naoružana najsavremenijim naoruženjem da bi se očuvao mir na zemlji.

,,Mi moramo da budemo naoružani savremenim naoružanjem. Naša armija treba da poseduje savremeno oružje i samo u tom slučaju neće biti rata. Živimo u šumi u kojoj su sve same grabljivice i u kojoj vlada borba za resurse. Rusija ne sme da bude meta i žrtva te borbe- rekao je Rogozin koji je u vladi zadužen za vojnu odbrambenu industriju.

Na ovo bih nadovezao i izjavu načelnika generalštaba ruske armije Nikolaja Makarova koji je za radio-stanicu ,,Eho Moskve’’ rekao da bi Rusija u određenim okolnostima mogla prva da upotrebi nuklearno oružje. Mi se ne spremamo da ratujemo, nemamo takve ciljeve ni zadatke. Ali imamo jasnu doktrinu u kojoj je navedeno kada prvi možemo da upotrebimo nuklearno oružje, a to je ako iskrsne opasnost po nezavisnost i celovitost naše zemlje- rekao je Makarov.

Izjave Rogozina i Makarova nemaju nikakve direktne veze sa predstojećim predsedničkim izborima, ali imaju sa jednim od osnovnih principa ruske unutrašnje i međunarodne politike: sa odlučnošću da se obezbedi mir, u mirnim uslovima osigura demokratski razvoj zemlje i ostvari saradnja sa partnerima u svetu.

A što se samih izbora tiče, građani će odlučiti ko će narednih šest godina sedeti u Kremlju; svidelo se to nekome sa strane ili ne. Moskva je mnogo puta do sada rekla da je spremna da sarađuje sa svim zemljama na ravnopravnoj osnovi. I to bez obzira na to ko se nalazio u Kremlju, Vašingtonu ili Briselu.

Partneri da, ali vazali ne, rekao je nedavno Vladimir Putin. 

 

Od istog autora

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner