Početna strana > Rubrike > Savremeni svet > Poslednji dan velike države
Savremeni svet

Poslednji dan velike države

PDF Štampa El. pošta
Đorđe Milošević   
ponedeljak, 26. decembar 2011.

Tačno pre dvadeset godina, na današnji dan (25. decembra) nestala je jedna, a rodila se druga država; prestao je da postoji Savez Sovjetskih Socijalističkih Republika, a nastala druga država – Ruska Federacija. To je u stvari bio novi naziv za imperiju koja je trajala više stotina godina i koja je predstavljala okosnicu Sovjetskog Saveza, najveće i jedne od najmoćnijih država koja je postojala u istoriji.

Nije mi cilj da dajem istorijsku pozadinu ovog događaja koji je Vladimir Putin ocenio kao najveću geopolitičku katastrofu dvadesetog veka. Želeo bih da, pozivajući se na ruske izvore, upoznam čitaoce sa poslednjim časovima Sovjetskog Saveza, ostavljajući po strani uzroke i posledice događaja koji je promenio istoriju sveta.

Dvadeset i prvog decembra te, 1991. godine, u toku prepodneva održana je poslednja sednica Vrhovnog saveta Ruske Federacije na kojoj je utvrđen Zakon o izmeni naziva države koji je glasio Ruska Sovjetska Federativna Socijalistička Republika. Sada se ta država zoveRuska Federacija.

Hans Ditrih Genšer zahvalio je Mihailu Gorbačovu za njegov doprinos ujedinjenju Nemačke.

Istog dana taj zakon je potpisao predsednik Ruske Federacije Boris Nikolajevič Jeljcin.

Vrhovni savet je takođe ratifikovao Ugovor između Belorusije, Kazahstana, Ruske Federacije i Ukrajine o zajedničkim merama u odnosu na nuklearno oružje koji je potpisan 21. decembra u glavnom gradu Kazahstana, Alma Ati.

Oko 17 časova predsednik Sovjetskog Saveza Mihail Gorbačov imao je dva telefonska razgvora: sa sa predsednikom SAD DŽordžom Bušom i ministrom inostranih poslova Nemačke Hansom Ditrihom Genšerom.

U razgovoru sa Bušom, Gorbačov je saopštio da će za dva sata dati izjavu o napuštanju položaja predsednika Sovjetskog Saveza. Izrazio je nadu da će zemlje Zapadne Evrope i SAD dati podršku nedavno stvorenoj Zajednici Nezavisnih Država kao međudržavnoj tvorevini i da će opštim naporima podržati Rusiju.

Gorbačov je takođe informisao Buša da će predati pravo na upotrebu nuklearnog naoružanja predsedniku Ruske Federacije Borisu Jeljcinu. ,,Tako da vi možete mirno da proslavite Božić i mirno da spavate noću. Što se tiče mene, ja ne mislim da se sakrijem negde u tajgi. Ostaću u politici, u društvenom životu’’.

Prema ruskim izvorima, Buš je odgovorio da će Amerika i dalje očuvati interesovanje za Rusiju. ,,Ti ćeš biti dobrodošao gost, sa zadovoljstvom ćemo te primiti kada se sve smiri – rekao je Buš Gorbačovu.

Hans Ditrih Genšer zahvalio je Mihailu Gorbačovu za njegov doprinos ujedinjenju Nemačke. ,,Srca zahvalnosti Nemaca zauvek će ostati sa Vama’’. Gorbačov je uveravao ministra Genšera da će i dalje raditi na razvijanju saradnje Istoka i Zapada.

Istoga dana oko 19 časova Gorbačov je potpisao dekret ,,O predaji punomoćja vrhovnog komandanta oružanih snaga Sovjetskog Saveza i Saveta odbrane pri predsedniku države“.

U 19 časova Gorbačov je u direktnom govoru na televiziji izjavio da daje ostavku na položaj predsednika Saveza Sovjetskih Socijalističkih Republika.

Izgovorio je poznatu frazu da zbog stvorene situacije u vezi sa stvaranjem Saveza Nezavisnih Država, obustavlja svoju aktivnost na položaju predsednika Sovjetskog Saveza. ,,Donosim tu odluku iz principijelnih razloga. Ja sam se odlučno zalagao za samostalnost, nezavisnost naroda, za suverenitet republika. Ali istovremeno sam se zalagao i za očuvanje savezne države, celovitost zemlje. Događaji su išli drugim pravcem. Prevagnula je linija ka razbijanju države i njenom razjedinjavanju, sa čim se ne mogu saglasiti’’ – rekao je Gorbačov.

Gorbačov je dalje dao ocenu pređenog puta dok se nalazio na funkciji generalnog sekretara partije, a zatim i predsednika države od 1985. godine. Zahvalio je svim građanima koji su podržavali njegovu politiku obnove i demokratskih reformi.

Gorbačov je dalje dao ocenu pređenog puta dok se nalazio na funkciji generalnog sekretara partije a zatim i predsednika države od 1985. godine.

U 19.30 časova sa jarbola na zdanju Kremlja skinuta je zastava Sovjetskog Saveza i postavljena zastava Ruske Federacije.

Posle govora na televiziji, Gorbačov je dao kratak intervju i vratio se u svoj kabinet u Kremlju da bi predao predsedniku Rusije Jeljcinu nuklearne šifre. Do oproštajnog susreta nije došlo. Gorbačova je dočekao ministar odbrane Sovjetskog Saveza Jevgenij Šapošnjikov. Jeljcin, nezadovoljan govorom Gorbačova, odbio je da primi nuklearne šifre u kabinetu sada već bivšeg predsednika i predložio da se procedura obavi na ,,neutralnom terenu’’. Gorbačov se nije saglasio i bez prisustva TV kamera predao dvojici pukovnika, potčinjenih Šapošnjikovu, koji svugde i uvek prate predsednika, ,, nuklearni koferčić’’. Nikakvih drugih procedura nije bilo.

Poslednja oproštajna večera organizovana je u gostinskom salonu u rezidenciji Orehovo u prisustvu petorice ljudi iz bliskog okruženja Gorbačova.

Sve to zajedno svedoči o odnosu Jeljcina i Gorbačova koji su bili krajnje zategnuti, moglo bi se reći čak neprijateljski. Takvi su i ostali sve do smrti Borisa Nikolajeviča 23. aprila 2007 godine.

Tog istog dana, 25. decembra 1991, predsednik SAD DŽordž Buš zvanično je saopštio da njegova zemlja priznaje nezavisnost Rusije, Ukrajine, Belorusije, Jermenije, Kazahstana i Kirgizije.

A ,,Rosijskaja gazeta’’, rusko zvanično glasilo, osvanulo je 26. decembra sa naslovom na prvoj stranici: od sada mi živimo u Rusiji’’.

To je samo najkraći moguć prikaz događaja od tačno pre dvadeset godina, bez pominjanja potresnih zbivanja, procesa i političkih previranja koji su prethodili, bez opisa posledica po Rusiju, bivše sovjetske republike pa i ceo svet.

Uz ovo kratko podsećanje na krupan istorijski događaj od pre dvadeset godina, želeo bih da navedem činjenicu koja je saopštena ovih dana, a koja je u najdirektnijoj vezi sa nestajanjem Sovjetskog Saveza.

Samo nekoliko dana posle kontituisanja ruske Dume, Parlamentu je upućen jedan veoma zanimljiv predlog. Liberalno-demokratska partija Vladimira Žirinovskog podnela je projekat izjave ,,O oceni posledica razbijanja Sovjetskog Saveza’’ kojom se predlaže postavljanje pitanja krivične odgovornosti lica koja su kumovala razbijanju velike zemlje. Predlaže se razrada programa reintegracije država koje su ulazile u njen sastav. Podnesak je upućen dva dana uoči dvadesete godišnjice potpisivanje Beloveškog ugovora koji je značio nestajanje Sovjetskog Saveza i stvaranje takozvanog Saveza Nezavisnih Država.

Pravi krivci razbijanja Sovjetskog Saveza su poznati, ali stepen njihove odgovornosti s tačke gledišta postojećeg zakonodavstva još nije utvrđen – kaže se u predlogu.

Pravi krivci razbijanja Sovjetskog Saveza su poznati, ali stepen njihove odgovornosti s tačke gledišta postojećeg zakonodavstva još nije utvrđen – kaže se u predlogu.

Kao što ratni zločini ne zastarevaju, tako ne zastareva krivica za izdaju države koja takođe predstavlja zločin. Taj zločin i dalje služi kao motivacija onim ljudima koji danas rade na daljem drobljenju Rusije u interesu spoljnih neprijatelja – kaže se u partijskom dokumentu podnetom parlamentu. Po mišljenju autora, kao i pre dvadeset godina, ogromna teritorija i njeno bogatstvo ostali su glavni mamac za zapadne zemlje. Otuda i sve učestaliji pokušaji ,,pete kolone’’ unutar Rusije da pripremi osnovu za narednu ,,narandžastu revoluciju’’ koja bi imala kao posledicu raspad zemlje na mnogo malih satelita kojima bi se lako upravljalo spolja i koji bi izvršavali ulogu isporučilaca sirovina. U dokumentu se devedesete godine prošlog veka nazivaju kobnim, a Beloveški ugovor kao ,,nepotrebna eutanzija za Sovjetski Savez“.

U dokumentu se podvlači da je 15. marta 1996. godine Duma, oslanjajući se na volju većine građana izraženu na referendumu, posebnim dokumentom u suštini poništila ratifikaciju ,,u suštini zločinačkih Beloveških ugovora’’.

Kakva će biti sudbina ovog predloga nije poznato, ali je, po mišljenju analitičara, malo verovatno da će zahtev moći da se realizuje. On međutim ukazuje na činjenicu da mnogi u savremenoj Rusiji ne mogu da oproste akterima koji su razbili, ili doprineli razbijanju Sovjetskog Saveza. Mihail Sergejevič Gorbačov se u svim analizama pominje kao jedan od najvećih, a možda i najveći krivac.

 

Od istog autora

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner