Početna strana > Rubrike > Savremeni svet > Parlamentarni izbori u Rusiji – trka učetvoro
Savremeni svet

Parlamentarni izbori u Rusiji – trka učetvoro

PDF Štampa El. pošta
Đorđe Milošević   
petak, 04. novembar 2011.

U Rusiji je počelo odbrojavanje za parlamentarne izbore koji će se održati 4. decembra. Građani će toga dana tajnim glasanjem izabrati 450 poslanika Donjeg doma parlamenta, odnosno Državne dume kao najvišeg zakonodavnog organa. Prema procenama Centralne izborne komisije, pravo glasa ima oko 110 miliona građana od ukupno 143 miliona stanovnika. Od ukupnog broja birača čak dva miliona je trenutno van granica Rusije.

Glavna kampanja tokom koje će biti organizovani TV dueli i druge manifestacije počinje prvih dana novembra i trajaće sve do perioda tišine uoči samih izbora. Pojedini analitičari previđaju oštre duele, a vlasti najavljuju fer borbu i apsolutnu zakonitost. S obzirom na aktuelnost perioda u kome se održavaju sa stanovišta unutrašnjeg razvoja i međunarodnih prilika, analitičari ocenjuju da će ovo biti najvažniji izbori u postsovjetskoj Rusiji.

Iako je do izbora ostalo mesec dana, mnoge činjenice su manje-više poznate i, po svemu sudeći, velikih iznenađenja na samim izborima neće biti. Na to ukazuju ne samo prognoze političara i analitičara, već i rezultati istraživanja javnog mnjenja čije su službe tokom oktobra bile veoma aktivne.

Prema rezultatima istraživanja, na izbore će sigurno izaći 36 odsto birača,  a još 39 odsto će verovatno izaći. Deset odsto ruskih birača verovatno neće glasati dok 11 odsto kategorično tvrdi da će toga dana ostati kod kuće. Četiri odsto birača ne zna da li će glasati ili neće. Ako se ostvare ove prognoze, onda bi se mogla očekivati izlaznost od preko 70 odsto (36 plus 39 odsto), što bi bio veoma dobar rezultat.

Centralna izborna komisija registrovala je ukupno sedam partija koje su dostavile sva potrebna dokumenta i žrebom odredila pod kojim će brojem učestvovati. Navodim ih po redosledu: Pravedna Rusija, Liberalno-demokratska partija, Patrioti Rusije, Komunistička partija Ruske Federacije, Jabloko, Jedinstvena Rusija i Pravoe delo. To je rekordno mali broj partija koje konkurišu za mesto u parlmentu. Obrnuti rekord bio je decembra 1995 godine kada je na izborima učestvovalo čak 43 partija, društvenih organizacija i blokova.

Glavna intriga je, svakako, koje će partije preći cenzus i biti zastupljene u parlamentu. Sve prognoze govore da će samo četiri partije najverovatnije ući u parlament: Jedinstvena Rusija, Komunistička partija, Liberalno-demokratska partija i Pravedna Rusija. Prema rezultatima Sveruskog iztraživačkog centra, Jedinstvana Rusija, čiju listu predvodi Dmitrij Medvedev, uvereno će pobediti i osvojiti 53,8 odsto glasova. Daleko od nje zaostaje Komunistička partija Genadija Zjuganova sa 16,4 odsto glasova, zatim Liberalno-demokratska partija Vladimira Žirinovskog sa 11,6 i Pravedna Rusija Sergeja Mironova sa 9,4 odsto glasova. Istraživanja govore da Pravoe delo i Jabloko mogu računati na 2 do 3 odsto glasova, što neće biti dovoljno za ulazak u parlamenat. Partija Patrioti Rusije, prema rezultatima istraživanja, jeste apsolutni autsajder.

Da li 53, 8 odsto glasova za Jedinstvenu Rusiju predstavlja pobedu ili poraz? Po jednim merilima, uverljivu pobedu, a po drugim poraz jer neće ponoviti uspeh sa prethodnih izbora 2007. godine. Vladajuća partija bi, ako se prognoze ostvare, obezbedila apsolutnu, ali uzgubila ustavnu, dvotrećinsku većinu. Jedinstvena Rusija bi sada dobila 10 odsto glasova manje nego na izborima 2007 godine.

U rukovodstvo partije se zbog toga ne izražava zabrinutost. Rukovodstvo se verovatno pomirilo sa činjenicim da partija više neće imati u parlamentu dvotrećinsku većinu, ali ocenjuje da ni apsolutna većina nije loš rezultat i da se rejting do izbora još može popraviti. Imamo puno poverenje većine birača da ćemo nastaviti da modernizujemo zemlju, jačamo demokratiju, ekonomski potencijal i socijalnu osnovu, da ćemo čvrsto braniti i odbraniti celovitost države, obezbediti socijalni mir, nacionalnu, versku i svaku drugu tolerantnost i ravnopravnost, da ćemo najenergičnije štititi interese zemlje na međunarodnom planu i sarađivati sa svima koji to žele na apsolutno ravnoprvnim osnovama- kaže u Jedinstvenoj Rusiji. Partija sa takvim programom, takvom orijentacijom i takvim rukovodstvom mora da ima podršku naroda.

Interesantna je činjenica da Komunistička partija Rusije permanentno, na svim dosadašnjim izborima, uvereno zauzima drugo mesto, a rezultati istraživanja joj i sada, dvadeset godina posle sloma komunizma, predviđaju siguran ulazak u parlament. Analitičari ocenjuju da je to posledica ekonomskih teškoća i uverenja kod određenog ne tako malog broja građana, da je ,,nekada bilo bolje’’, da je socijalizam bio pravednije društvo, da puna zaposlenost, besplatna zdravstvena zaštita, besplatno obrazovanje i neke druge tekovine koje je nudio socijalizam imaju prednost nad mogućnostima koje pruža sadašnji sistem. Jedan broj građana smatra da je ,,čvrsta ruka’’ jedini način da se suzbiju korupcija, ekstremno bogaćenje, terorizam, separatizam, nacionalizam i drugi propratni procesi u sadašnjem društvu. Staljin se doduše sve ređe priziva i među komunistima, ali kasnije sovjetske vođe i sistem kao celina još su u sećanju po dobru kod pojedinih građana uglavnom starije generacije. Genadij Zjuganov kaže da i pojedini mladi ljudi prilaze komunistima, razočarani u sadašnji sistem i stanje u društvu.

Komunistička partija je ovih dana pozvala birače da joj ukažu poverenje. Ako baš i nećete da glasate za nas, onda se opredelite za bilo koju drugu partiju samo ne za Jedinstvenu Rusiju – izjavio je sekretar CK Ivan Meljnikov. On je mišljenja da će birači koji pripadaju ,,kategoriji nezadovoljnih’’ glasati upravo za komuniste i da će ta partija dobiti 25 do 35 odsto glasova, što analitičari smatraju malo verovatnim.

Što se tiče Liberalno-demokratske partije, ona pod liderstvom Vladimira Žirinovskog ima veoma stabilno biračko telo. Ta partija je, kako pojedini analitičari smatraju, bila i ostala ,,rezervni oslonac’’ svake vladajuće partije, od vremena Jeljcina do danas. Iako Zzirinovski često i veoma oštro kritikuje neke poteze vlade, stvarajući privid opozicije, on je gotovo uvek u odlučnim momentima, kada je bilo ili- ili, podržavao vladu, što je naročito bilo uočljivo za vreme Jeljcina. Sa nekim potezima Kremlja i vlade, na unutrašnjem i međunarodnom, Žirinovski se kategorično ne slaže i istupa krajnje oštro. To je na primer slučaj sa stavom zvanične Moskve prema događajima u Libiji, koji Žirinovski žestoko kritikuje.

Tokom oktobra, i predsednik Medvedev i primijer Putin su se tokom više javnih skupova osvrtali na predstojeće parlamentarne izbore ali i na neke druge aktuelne teme. Tako je Medvedev na skupu svojih pristalica u moskovskom centru novih tehnologija Digital Oktober (koji se nalazi u bivšem zdanju fabrike ,,Crveni oktobar” u Moskvi) objasnio zašto je odustao od borbe za predsednički položaj. Rekao je da su on i Putin odgovorni političari i da su svoju odluku doneli posle detaljne analize sadašnje situacije. Na kraju, glavni faktor je bio taj što Putin ima veći rejting. Mi smo političari-praktičari, a ne fantaste. Moramo polaziti od toga kako što lakše da postignemo politički cilj. Tim pre što smo sa političke tačke gledišta, mi vrlo bliski ljudi a u svakodnevnom životu ne konkurenti nego bliski drugovi i prijatelji već dvadeset godina – izjavio je Medvedev. Takođe je u jednoj prilici izjavio da neki ljudi i centri hoće da ih posvađaju, ali da u tome neće uspeti.

Osvrćući se na buduće planove posle pobede na parlamentarnim izborima (u šta uopšte ne sumnja), Medvedev je predvideo stvaranje ,,velike vlade’’ u kojoj će biti predstavnici građanskog društva i ,,Jedinstvene Rusije’’. Rekao je da će u novoj vladi sedeti ,,apsolutno novi ljudi’’, ali nije precizirao šta pod tim pojmom podrazumeva. Dodao je da će se vlada osloboditi činovnika koji rade na stari način i koji nisu osvojili novu tehnologiju (internet i drugo). Posle obnove rukovodilaca na regionalnom nivou doći će na red i činovnici u federaciji.

Po rečima Medvedeva, Rusija treba da ima nekoliko snažnih političkih partija. Jedna od njih biće svakako ,,Jedinstvena Rusija’’ koja, međutim, treba da se menja. Ona treba da bude manje birokratska i mora da uključi ljude raznih profila ali i rukovodioce, u čemu nema ničeg strašnog. Medvedev je izjavio da što duže radi u sistemu državnog upravljanja, to više oseća nesavršenost tog sistema.

I premijer Vladimir Putin se poslednjih dana oktobra osvrnuo na parlamentarne izbore i planove za budućnost. Rekao je da bi ,,veoma želeo’’ da pobedi ,,Jedinstvena Rusija’’ i da Rusiji nije potrebna Državna duma koja će poslušno da ,,štancuje zakone’’ kako je to bilo u prošlosti. Ona je dužna da ih analizira i odabire najbolja i najefikasnija rešenja. Nama je potrebna Duma koja će da duma (ruska reč – misli, razmišlja). Putin je takođe rekao da je Opštenarodni front, čije je osnivanje on inicirao, formiran upravo zbog toga da bi se stvorili uslovi stabilnog razvoja u oblasti političkog života. Bez te stabilnosti nećemo uspeti da razvijemo ni privredu- zaključio je Putin.

Sadašnjem premijeru i – gotovo sigurno – budućem predsedniku Vladimiru Putinu, tokom predizborne kampanje postavljeno je i pitanje da li će, kada ponovo uđe u Kremlj, nastaviti kurs sadašnjeg predsednika Medvedeva.

Putin je ponovio mnogo puta izrečenu konstataciju da što se tiče strateških pitanja, on i Medvedev imaju iste stavove. Međutim, mi nismo jedna te ista osoba, različite smo ličnosti. Ako građani prihvate konfiguraciju vlasti koju smo predložili, ja neću činiti nagle promene onoga što je Dmitrij Anatoljevič Medvedev u svojstvu predsednika učinio- rekao je Putin.

Veoma interesantno i ujedno veoma značajno za domaću i međunarodnu javnost (da i ne govorim o političkim krugovima na zapadu) bilo je pitanje postavljeno Putinu tokom jedne televizijske emisije. Pitanje se indirektno odnosilo na rusko-kineske odnose.

Znate, ja sam onima koji nas plaše Kinezima mnogo puta govorio – a to su po pravilu naši zapadni partneri – da nema razloga za bilo kakav strah od Kine. Ma koliko da su u savremenom svetu privlačni materajalni resursi Istočnog Sibira i Dalekog istoka, ipak se globalna borba ne vodi oko njih. Glavna borba se vodi oko svetskog liderstva, a mi oko toga nemamo nameru da se sporimo. Kina ima druge konkurente. Neka se oni i Kina oko toga raspravljaju. Za nas je Kina partner. Mi sami primećujemo spremnost i želju kineskog rukovodstva da sa nama izgrađuje prijateljske, dobrosusedske odnose i da tražimo kompromise i o najsloženijim pitanjima. Mi smo takođe spremni na takvu saradnju a uveren sam da će takobiti ubuduće- rekao je Putin.

Tako govore lideri Rusije koji će izvršiti rokadu posle parlamentarnih izbora u decembru i predsedničkih u martu iduće godine. A šta kažu druge političke ličnosti u Moskvi, šta procenjuju analitičari, komentatori, šta izjavljuju i kako se ponašaju opozicioni krugovi?

Zadržao bih se kratko na ovim poslednjim, na opozicionim krugovima, čiji je uticaj, čini se, veoma mali, ali se tu i tamo oglašavaju, tvrdeći da Rusiju sa novim (starim) rukovodstvom čekaju teška vremena. Bivši sovjetski lider, Mihail Gorbačov, koji se ipak ne smatra klasičnom opozicijom, procenjuje da zemlju sa Putinom i Medvedevim na čelu čeka vreme novog zastoja iz vremena Brežnjeva. Gorbačov smatra da ,,Jedinstvena Rusija’’ podseća na KP Sovjetskog Saveza i da ,,vuče u prošlost’’. Bivši sovjetski lider dao je ovu ocenu – kome drugom nego nemačkim medijima koji su mu iz poznatih razloga veoma naklonjeni. Putin mu indirektno odgovara, ne pominjući njegovo ime. On se priseća anegdote iz osamdesetih godina: došli gosti kod prijatelja, a domaćin ih pita – želite li sapunom da operete ruke. Pošto je dobio potvrdan odgovor, domaćin kaže gostima: e, onda ćete piti čaj bez šećera. I za jedno i za drugo nema novaca. Takva vremena se više nikada neće vratiti, kaže Putin. On bolje od mnogih drugih zna za ekonomske i druge teškoće u društvu, ali kaže: šta hoćete? Stvoriti za jedan sat uravnoteženu državu i društvo na svim nivoima? U nekim zemljama do toga nikada ne dođe a u nekim državama taj proceš traje više decenija.

Ili bivši gubernator Nižnjeg Novgoroda i potpredsednik vlade za vreme Borisa Jeljcina i njegov miljenik, Boris Njemcov.On je jedan od najžešćih kritičara vlasti, jarosni organizator protestnih skupova u Moskvi na koje obično dođe više policajaca i novinara nego njegovih pristalica. Od jednog prijatelja, ruskog novinara, čujem da je Njemcov zamrzao Putina posle jednog slučajnog susreta pre više godina na kome mu se Putin, diskretno i blagonaklono, više šaleći se, obratio rečima: pa dobro, Borja, kada ćeš regulisati odnose sa svojim babama (reč ,,baba’’ se kod Rusa u običnom razgovoru upotrebljava za svaku žensku osobu bez obzira na godine, što bi se u srpskom reklo ,,ženska’’. Otuda se za ženskaroša kaže – babnjik). Njemcov, naime, ima dve porodice – dve žene i decu iz oba braka, jednog zakonskog i jedne vanbračne zajednice. To je jedno vreme krio, ali je sada to javna tajna, to svako zna i Njemcov to više ne krije. Kažu da Njemcov podjednako vodi računa o obe porodice i izdržava ih. Da li je to razlog krajnje odbojnog stava Njemcova prema Putinu nije poznato.

Da predizborna kampanja ne bude monotona, potrudio se i lider Liberalno-demokratske partije Vladimir Žirinovski koji će biti i predsednički kandidat. On je na jednoj sednici Donjeg doma parlamenta tokom oktobra napravio samo njemu svojstven šou. Izazvan nečijom replikom, on je uzviknuo: vi ne znate ko će biti novi predsednik države. Na izborima će biti velikih iznenađenja. Očigledno smatrajući da će novi predsednik biti upravo on, Žirinovski je, kako su preneli moskovski mediji, nastavio: posle predsedničkih izbora biće uhapšeno 10.000 državnih činovnika. Hapšenja će početi jedan dan posle predsedničkih izbora, 5 marta u 10 časova. Spisak postoji i ja sam ga već potpisao. Lepo ću vam ,,ustrojiti’’ praznik žena 8 mart.

Razume se da niko ne uzima ozbiljno ovu izjavu Žirinovskog. Ona je izazvala smeh deputata koji su navikli na ovakve predstave Vladimira Voljfoviča.

Rejting Putina i Medvedeva je u izvesnom opadanju, ali je i dalje visok. Oni koji nisu njihovi istomišljenici nastoje da uoči izbora iskažu svoje rezerve ili nezadovoljstvo. Prilikom boravka predsednika Dmitrija Medvedeva na Fakultetu žurnalistike Moskovskog državnog univerziteta krajem oktobra došlo je do manjeg incidenta. Neki studenti istakli su transparente provokativnog sadržaja, drugi su postavljali ,,neadekvatna pitanja’’, a jednoj grupi studenata za koje se smatralo da su iz redova opozicije nije bio dozvoljen ulazak u zgradu. Studenti su ostali nezadovoljni susretom sa predsednikom, a on je obećao da će uskoro ponovo doći na fakultet.

Samim krajem oktobra, u Moskvi je održano nekoliko opozicionih skupova čiji je glavni zahtev bio obustava ili smanjenje dotacija severnim kavkaskim republikama. ,,Nećemo više da hranimo Kavkaz’’- čulo se iz povorke demonstranata. ,,Nemamo više ni najmanju želju da banditima sa Kavkaza kupujemo nove automobile ili finansiramo dolazak u Grozni (glavni grad čečenske republike) poznatih stranih estradnih i drugih zvezda, istakli su govornici. Iz opozicionih krugova se zamera da republike Severnog Kavkaza (Ccečenija, Ingušetija, Dagestan) žive na dotacijama koje iznose i do 90 odsto. Od našeg novca tamo se grade rekreacioni centri, a oni, Kavkasci, ubijaju turiste, tvrde demonstranti. Tamo niko ništa ne radi i žive o našem trošku. U kavkaskim republikama vlada sistem klanova a njihovi predstavnici ne poštuju zakone federacije. Vlasti negiraju ove navode i tvrde da gotovo svi regioni – njih 70 od ukupno 83- dobijaju dotacije.

Na demonstracijama, koje su okupile nekoliko stotina učesnika, čule su se i druge parole. ,,Dole partija lupeža i lopova. Elita se goji a običan svet jedva sastavlja kraj s krajem’’, čulo se na demonstracijama. Pod ,,partijom lupeža i lopova’’ opozicioni krugovi podrazumevaju sadašnju vladajuću partiju. Poslednjih dana oktobra jedan broj demonstranata u Moskvi i Sankt Peterburgu je uhapšen zbog provokativnog ponašanja i izazivanja nereda.

Ako na demonstracijama opozicije u desetomilionskoj Moskvi izađe nekoliko stotina ljudi, to svakako nije zabrinjavajuće. Ali, ipak predstavlja signal da sve nije baš u najboljem redu i da vlast mora povesti računa o teškoćama, greškama i promašajima kojih svakako ima i koje niko ne spori. To se posebno tiče korupcije i prilika na Severnom Kavkazu što će svakako biti jedna od glavnih briga budućeg parlamenta i predsednika.

 

Od istog autora

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner