Početna strana > Rubrike > Savremeni svet > Finansijski slom u Portugaliji kao dokaz hronične nestabilnosti evrozone
Savremeni svet

Finansijski slom u Portugaliji kao dokaz hronične nestabilnosti evrozone

PDF Štampa El. pošta
Telegraf   
sreda, 16. jul 2014.

Neuspeh Evropske unije u borbi protiv krize je nedavno postao jasan slomom Espirito Sancto finansijske grupe u Portugaliji, kojoj je zabranjena prodaja akcija, pošto su njihove cene početkom jula naglo opale za 17%. Dogodio se bankarski potres koji se osetio širom evrozone, a na tržištu se pojavio strah.

Sve je veoma uznemirilo MMF, pošto je u evrozoni ozbiljno počelo da se razmatra uvođenje inflacije u finansijski sistem. Postalo je jasno da evropska finansijska terapija ograničena na jednu malu nacionalnu finansijsku grupu u kojoj se javio problem više nije dovoljan da bi se stabilizovao evro. Evroanestezirana javnost u Srbiji ne želi da misli o pokazateljima raspada evropskog finansijskog sistema, a i u EU se još po neko izgovara da je portugalski finansijski problem tek nacionalni, a ne evropski. Međutim, finansijska struka ipak i te kako zna da je nova portugalska finansijska kriza tek „vrh ledenog brega“, što izaziva najmračniju zabrinutost.

Uprkos svemu, naše vlasti i dalje nekritički srljaju u evrointegracije, pa Portugalija deset dana nakon finansijskog sloma premijeru i dalje figurira kao jedan od primera uspešno sprovedenih reformi. Međutim, valjalo bi da Srbija na tuđem iskustvu nešto nauči. Onaj ko hoće da sazna istinu o (ne)uspehu dugoročnog programa ekonomske stabilizacije „SFR Evrope“, treba da sazna šta i kako o najnovijoj eskalaciji finansijske krize u EU piše redakcija britanskog Telegrafa.

D. K.

Telegraf[1]: O novim problemima evrozone

Evropa ostaje glavno tržište Britanije i njene beskrajne nevolje su važan rukovođa za snalaženje među mračnim tržišnim pokazateljima[2].

Predugo i preterano su investitori bili samozadovoljni kad je bila u pitanju evrozona. Kriza se nije završila. Ona je samo privremeno popustila i ne događa se samo na periferiji. Dok se britanska ekonomija proteklih godinu dana oporavlja na spektakularan način, u ogromnim delovima evrozone se događa nešto što je uistinu sasvim drugačije.

Najnoviji pokazatelji proizvodnje u industriji osobito pokazuju pad u ambis, uključujući čak i nemačke pokazatelje. Činjenica je da su se loši ekonomski podaci poklopili sa najnovijom bankarskom krizom u Portugaliji, pa je to najzad gurnulo tržišta u pad, a prihode od obveznica u rast.

Globalističke ustanove su se već unervozile zbog visokih rezultata na skalama koje upravo pokazuju stras-testovi privrednih bilansa banaka, testovi koje upravo sprovodi Evropska centralna banka. Banke su već veoma zabrinute hoće li delovi finansijskog sistema morati da nađu još više novca kako bi ojačali svoje kapitalne pozicije. Recesija neizbežno proizvodi sve više loših dugova, što nanosi štetu bankama i proizvodi teškoće u podizanju zajmova, čak i kada se radi o zajmovima koje bi podigli solventni poslovni subjekti i potrošači.

Otprilike, radi se o tome da je povod najnovijeg[3] tržišnog haosa u Portugaliji u problemima u Espirito Sancto finansijskoj grupi, ali bi se moglo dokazati kako je u stvari Francuska mnogo veći problem. Njena industrijska proizvodnja je pala za 3,7% na godišnjem nivou, a treba znati da je pad u drugom kvartalu (ove godine) takođe veoma verovatan[4]. Kako je portugalska ekonomija mala od znatno veće španske sa kojom je ekonomski i finansijski veoma tesno sistemski vezana, dugotrajna francuska recesija će proizvesti mnogo teže posledice od najnovije iberijske recesije. Ona će za sobom povući na dole ostatak kontinentalne (evropske) privrede.

Sve ovo je veoma važno za Britaniju. Uspešno smo diverzifikovali naš izvoz proteklih godina i on je sada znatno manje oslonjen na evrozonu nego što je ranije bio. Ali ona je i dalje glavno tržište i njene beskrajne nevolje su važan rukovođa za snalaženje među najnovijim britanskim mračnim tržišnim pokazateljima. Izvoz naše robe u Evropsku uniju pao je za 250 miliona funti, a naš izvoz u ostatak sveta je porastao za 300 miliona funti.

Izvornik teksta: The Telegraph

Prevod: Dušan Kovačev


[1] Redakcija Telegrafa je upotrebila izraz Schadenfreude da bi nacionalno obojio optimizam u vezi rešavanja finansijskih problema erozone kao nemačku korist. Izraz Schadenfreude na nemačkom jeziku doslovno znači „razdraganost“, a u engleskom se ovaj nemački izraz koristio kao žargon (englezi filolozi ga smatraju neologizmom), u smislu postizanja sreće na tuđoj nesreći. Zbog toga sam ga preveo srpskom rečju „zluradost“. Upotreba žargona Schadenfreude se u engleskom jeziku odomaćila zahvaljujući TV seriji The Simpsons, mjuziklu Avenye Q i drami Boston Legal.

[2] Grim trade data, prevedeno prema kontestu. Upotreba prideva grim često ima za cilj da unese notu crnog humora. Tako je i u ovom uvodniku, naročito u kontekstu usvojenog izraza Schadenfreude.

[3] Pošto je tekst u Telegrafu objavljen 10 jula, a eksplicitno govori o portugalskoj finansijskoj krizi koja je nastupila „u četvrtak“ (3. jula), radi izbegavanja zabune vremenskoj orijentaciji, preveo sam sa „nedavno“.

[4] Finansijski kolumnista Telegrafa, Ambroz Evans-Pričard odavno piše o rivalitetu Francuske i Nemačke ekonomije povodom monetarne politike evro-zone, pošto Francuska industrijska proizvodnja ne može da izdrži deflatorni pritisak na evro, za razliku od Nemačke.