Savremeni svet | |||
Da li Vašington gubi u trgovinskom ratu sa Kinom koji je sam nametnuo? |
![]() |
![]() |
![]() |
četvrtak, 25. septembar 2025. | |
Nijedna druga velika ekonomija nije sledila Trampov primer, što ukazuje da veći deo sveta razume da su njegove carine ekonomski iracionalne. Istina, nije uvek ni bilo reči o ekonomiji, Tramp koristi carine za unapređenje geopolitičkih ciljeva ili za rešavanje svojih ličnih problema, kao što pokazuje slučaj sa carinama od 50% Brazilu koje su kazna za krivično gonjenje bivšeg predsednika Bolsonara, inače Trampovog ideološkog saveznika. Kako je ko prošao u „carinskom ratu“ Trampova administracija je stalno potencirala da su carine ključ za poboljšanje trgovinskog bilansa SAD-a, zbog čega „recipročne“ carine navodno odražavaju veličinu američkog deficita sa svakom ekonomijom. Međutim, za sada se kumulativni trgovinski deficit SAD-a povećao i to za 160 milijardi dolara tokom prve polovine ove godine. Američka uvozna tražnja je „izdržala“ carine, i to zato što američka ekonomija nastavlja da raste, dok su carinske stope, u proseku, ostale znatno ispod onih koje je Tramp objavio 2. aprila. Grafikoni koji prikazuju carine po zemljama koje je uveo Donald Tramp, Bela kuća, Vašington, 3. aprila 2025.
Kao aproksimacija veličine stvarnih carina mogu da posluže prihodi od njih u odnosu na ukupan uvoz SAD-a. U julu je odnos između dve veličine bio 10% (28 milijardi dolara prihoda od carina i 283 milijarde dolara ukupnog uvoza zemlje). Istina, to je osam procentnih poena više od nivoa u januaru – povećanje koje je, iako bez presedana, premalo da bi imalo snažan neposredni uticaj na trgovinske tokove. Posmatrano od maja ove godine, SAD su od svojih trgovinskih partnera prikupile carine od tek 9-10%, u proseku, delimično zbog činjenice da oko polovina celokupnog američkog uvoza i dalje ulazi bez carine. Naime, povećanja carina su u praksi ostala relativno ograničena, te je i njihov uticaj na inflaciju u SAD do sada bio slab. Dok je uvoz iz Kine podvrgnut prosečnoj carini od 40%, EU je znatno bolje prošla, sa prosečnom carinom od nešto ispod 10%. Ove brojke opovrgavaju izveštaje da je Tramp „popustio“ prema Kini, dok je američke saveznike tretirao strože. Okvirni trgovinski sporazum koji je EU nedavno dogovorila sa Trampovom administracijom je dokaz trajnih relativnih prednosti američkih saveznika. Sedište Evropske komisije u Briselu, Belgija, 1. avgusta 2025. Iako su mnogi kritikovali EU zbog njene navodne kapitulacije pred Trampom, sporazum je takav da su carinske stope na evropski uvoz znatno ispod onih sa kojima se suočava Kina, pa čak i malo ispod onih sa kojima se suočavaju američki azijski saveznici, poput Japana i Južne Koreje.
Samo su Kanada i Meksiko u znatno boljem položaju od EU, jer je sporazum SAD-Meksiko-Kanada (de fakto) ostao uglavnom netaknut. Jačanje globalne trgovinske pozicije Pekinga Jasno je da su Trampove carine osmišljene da kazne Peking, pored ostalog, drastičnim smanjenjem kineskog izvoza na američko tržište. Međutim, ukupni globalni trgovinski suficit Kine porastao je za čak 28% međugodišnje, zaključno sa avgustom ove godine. Izvozna mašina Pekinga nije usporila – promenila je fokus. Zemlje u Evropi, jugoistočnoj Aziji, Africi i Latinskoj Americi postale su glavni kupci kineske robe, sa električnim vozilima, solarnim panelima i potrošačkom elektronikom na vrhu. Ovaj porast nije slučajan, on odražava decenije kineskih ulaganja u globalnu infrastrukturu kroz inicijative poput „Pojas i put“, u okviru kojih su izgrađeni putevi, luke i digitalne mreže širom zemalja u razvoju. Kineski predsednik Si Đinping na otvaranju Trećeg foruma za međunarodnu saradnju „Pojas i put“, Peking, oktobar 2023. Dok su Trampove carine smanjile kineski izvoz u Ameriku, Peking je iskoristio trenutak da diverzifikuje izvoz, proširi se na nova tržišta i iskoristi svoju kontrolu nad kritičnim retkim mineralima kao oružje. Kina je produbila trgovinske veze sa brojnim državama, dok se Vašington tek delimično oslanio na tradicionalne partnere poput Japana, Južne Koreje i delova Evrope kako bi podržao svoju carinsku kampanju. Uprkos zabrinutosti EU zbog kineskih električnih vozila, evropska potražnja ostaje jaka. Kineski infrastrukturni projekti i izvoz energije pozicionirali su Peking kao dominantnog ekonomskog partnera širom Afrike, dok je potpisivanjem više trgovinskih i investicionih sporazuma povećan uticaj u Brazilu, Argentini i Čileu. Jasno je da širenjem svog globalnog dometa Kina smanjuje zavisnost od američkih potrošača, istovremeno jačajući svoju poziciju paralelnog ekonomskog haba. Trenutni trgovinski rat između dve najveće svetske ekonomije dodatno utiče na preoblikovanje globalne trgovine. Suprotno intencijama nove administracije u Beloj kući, koja se pored ostalog suočava sa problemima poput povećane ranjivosti svojih lanaca snabdevanja, čini se da Kina ne samo da preživljava, već tiho jača svoju globalnu ekonomsku poziciju. Peking, septembar 2025. Optimistične srednjoročne projekcije Dakle, za sada izgleda da će trenutna trgovinska politika Vašingtona imati relativno slab uticaj na trgovinske tokove te zemlje, te da neće transformisati globalni trgovinski sistem – sve dok ostatak sveta nastavi da izbegava Trampov primer i ostane posvećen otvorenoj trgovini.
Tako se u junskom izveštaju Svetske banke procenjuje da će se nastaviti rast globalne trgovine robom i uslugama (za 1,8%), ali i da će on biti sporiji od prošlogodišnjih 3,4%. Potom se, uz projektovano povećanje globalnog privrednog rasta, prognozira da će se rast svetske trgovine ubrzavati, dostižući 2,4% u 2026, te 2,7% u 2027. – što je i dalje znatno ispod pre-pandemijskog proseka od 4,6%. Znatno je optimističniji DHL Trade Atlas 2025 Report, gde se ukazuje da međunarodna trgovina nastavlja da odoleva svakom „zamislivom“ izazovu, od finansijske krize 2007-2008. i pandemije do carina i geopolitičkih sukoba. Uz priznavanje da je srednji rok neizvesan, predviđa da će se srednjoročni rast trgovine (zaključno sa 2029) „nastaviti rast sličnom stopom“, kao i do sada. Navodi se nekoliko razloga za optimizam u pogledu budućnosti globalne trgovine, uprkos okretanju ka restriktivnijoj trgovinskoj politici SAD-a. Potencira se da većina zemalja nastavlja da teži otvorenoj trgovini kao ključnoj ekonomskoj politici (naravno, zbog velikih koristi koje ona generiše). Dodatno, američke trgovinske barijere mogle bi da ojačaju veze među drugim državama, te da bi usled pretnje uzvratnim merama mnoge Trampove carinske pretnje mogle završiti drugačije nego što je prvobitno predloženo. Sedište Svetske trgovinske organizacije (STO) u Ženevi, Švajcarska
Naime, udeo SAD-a u svetskom uvozu od 13% i izvozu od 9% je takav da politike SAD imaju značajan uticaj na druge zemlje, ali nedovoljan da Vašington jednostrano određuje budućnost globalne trgovine. Indija, Vijetnam, Indonezija i Filipini su u izveštaju identifikovani kao novi lideri u rastu trgovine. Na nivou glavnih svetskih regiona, najbrži rast obima trgovine od 2024. do 2029. prognozira se za Južnu i Centralnu Aziju, podsaharsku Afriku i zemlje ASEAN-a. Podstrek globalnoj trgovini mogli bi dati niži troškovi trgovine i povećana produktivnost, koji će biti uzrokovani razvojem veštačke inteligencije. Prema najnovijem izveštaju Svetske trgovinske organizacije, moglo bi doći do značajnog dodatnog povećanja trgovine od čak 34-37% i BDP-a (za 12-13%) do 2040. Na primer: tehnologije prevođenja zasnovane na veštačkoj inteligenciji mogu učiniti komunikaciju bržom i isplativijom, posebno u korist malih proizvođača i trgovaca, omogućavajući im da se prošire na globalna tržišta. Sve ukazuje da bi u drastično usložnjenom trgovinskom okruženju, koje je posledica i praktičnog zastoja rada Svetske trgovinske organizacije (usled paralize funkcionisanja njenih organa od strane „nezadovoljnog“ Vašingtona), veštačka inteligencija, naravno uz aktivni angažman ogromnog broja članica STO na ublažavanju šteta koje donosi protekcionistička politika Amerike, mogla postati „svetla tačka“ za globalnu trgovinu, i samim tim ekonomski razvoj širom sveta u godinama pred nama. |