Početna strana > Rubrike > Savremeni svet > Azerbejdžan u ekstazi, Jermeni tuguju - Posle 30 godina rata, Nagorno Karabah se vratio "kući"
Savremeni svet

Azerbejdžan u ekstazi, Jermeni tuguju - Posle 30 godina rata, Nagorno Karabah se vratio "kući"

PDF Štampa El. pošta
Đorđe Milošević   
ponedeljak, 11. decembar 2023.

 Bivše sovjetske republike, Jermenija i Azerbejdžan, na pragu su da posle tridesetogodišnjeg sučeljavanja, prožetog oružanim sukobima, postignu mir. To se ističe u zajedničkom saopštenju objavljenom posle serije sastanaka na visokom nivou zvaničnika dveju država. Dogovoreno je da se preduzmu ,,važni koraci za jačanje poverenje između dve države''.

,,Azerbejdžan i Jermenija slažu se da postoji istorijska prilika za postizanje dugo očekivanog mira u regionu. Obe države potvrđuju svoju nameru da regulišu odnose i potpišu mirovini sosporazum na temelju poštovnja načela suvereniteta i teritorijalog integriteta''- navodi se u zajedničkom saopštenju.

Prvi, doduše ne mnogo značajni koraci, već su učinjeni. Dve zemlje su u znak dobre volje, razmenile određeni broj zarobljenika a Jermenija se saglasila da ne blokira kandidaturu Azerbejdžana za domaćina klimatske konferencije naredne godine.

Zajedničko saopštenje naišlo je na pozitivan odjek u političkim krugovima u svetu, medju kojima i u Parlamentarnoj skupštini OEBS-a. Visoki predstavnici ove organizacije pozdravili su spremnost Bakua i Jerevana da regulišu svoje odnose ,,kao istorijski korak ka trejnom miru u regionu''.

Otopljavanje u odnosima dve zemlje počelo je pre par meseci nakon poraza jermenskih snaga koje su branile Nagorno Karabah. Uvidevši da je svaki vojni otpor uzaludan protiv višestruko jačeg protivnika i da Jermenija nema odlučnu podršku sa strane, premijer Nikola Pašinjan je istupio sa pomirljivim izjavma. Nerado i sa očiglednom gorčinom, ali odlučno

Otopljavanje u odnosima dve zemlje počelo je pre par meseci nakon poraza jermenskih snaga koje su branile Nagorno Karabah. Uvidevši da je svaki vojni otpor uzaludan protiv višestruko jačeg protivnika i da Jermenija nema odlučnu podršku sa strane, premijer Nikola Pašinjan je istupio sa pomirljivim izjavma. Nerado i sa očiglednom gorčinom, ali odlučno. Rekao je da je njegova zemlja spremna da prizna Azerbejdžan na celokupnoj teritoriji od 86.000 kvadratnih kilometara uključujući i oblast i Nagorno Karabah u njegovom sastavu, čija je teritorija predstavljala kamen spoticanja u odnosima dveju zemalja. Alijev je pozdravio ovu odluku jermenskog premijera, rekavši da je potpisivanje mirovnog sporazuma neizbežno i da je njegova zemlja voljna da u tom procesu aktivno i konstrktivno ušestvuje.

Ruski politikolog Georgij Bovt oceenio je da je spremnost Jerevana da odustane od pretenzija na nagorno Karabah, posledica poraza Jermenije u ratu. On uz to smatra da je moguće da Jermenija izadje iz Ugovora o kolektivnoj bezbednosti (ODKB) čije su članice nekoliko bivših sovjetskih republika. Jermenija se verovatno oseća pogodjenom jer se ova organizacija nije otvoreno stavila na stranu Jerevana u sukobu sa Azerbejdžanom i smatra da mehanizam te organizacije ne funkcioniše.

Konflikt Jermenije i Azerbejdžana zbog Nagorno Karabaha traje već više od trideset godina. odnosno od raspada Sovjetskog Saveza. To je područje unutar teritorije Azerbejdžana površine 4.400 kvadratnih kilometara na kome živi oko 150.000 ljudi, gotovo isključivo jermernske nacionalnisti. Utvrđeno je kao autonomna oblast u okviru Azerbejdžana 1923 godine, kada je završeno formiranje Sovjetskog Saveza, iako se jermenska većina sa tom odlukom sovjetske vlasti nije slagala. Ona je tražila pripajanje oblasti Jermeniji. Posle raspada Sovjetskog Saveza 1991 godine počeli su oružani sukobi a tri godine kasnije, oblast su počeli da kontrolišu Jermeni.

U prvom Jermensko- Azebejdžanskom ratu, (1992- 1994) život je izgubilo oko 30.000 ljudi na obe strane. Naredni rat vodjen je od 27 septembra do 10 novembra 2020 . Rat je rajao 44 dana, tokom koga je Azerbejdžan vratio pod svoju kontrolu neke oblasti uz adminitrativnu granicu a takođe i delove samog Nagorno Karabaha. U oblasti koje su još ostale pod kontrolom Jermenije, uveden je ruski mirovni kontingent iako se Azerbejdžan sa time nije zvanično saglasio. Prema ruskim izvorima, poginulo je oko 5 hiljada ljudi na obe strane.

Posle vojnog uspeha, predsednik Azerbejdžana Alijev izjavio je da Baku zhteva od Nagorno Karabaha da se preda i da ne pomišlja više na novu vojnu operaciju. Zahtevao je raspuštanje pokrajinskog parlamenta, tražio da protivnička strana isporuči samozvanog predsednika Azerbejdžanskim vlastima a da ministri, poslanici i druga ,,službena lica'' podnesu ostavke

Dve godine kasnije, Jerevan i Baku bili su na pragu novog masovnog oružanog konflikta. Septemnra 2022 tokom graničnih oružanih sukoba poginulo je nekoliko desetina vojnika na obe strane. A pre par meseci Azerbejdzažan je uspostavio potpunu kontrlu na celoj teritoriji Nagorno Karabaha.

Posle vojnog uspeha, predsednik Azerbejdžana Alijev izjavio je da Baku zhteva od Nagorno Karabaha da se preda i da ne pomišlja više na novu vojnu operaciju. Zahtevao je raspuštanje pokrajinskog parlamenta, tražio da protivnička strana isporuči samozvanog predsednika Azerbejdžanskim vlastima a da ministri, poslanici i druga ,,službena lica'' podnesu ostavke. Zahtevao je od vlasti Nagorno Karabaha da ,,bace u kantu za đubre'' svoje lažne ,,državne atribute''.

Predsednik Azerbejdžana je istakao da jedino uz ispunjavanje ovih uslova može doći do normalizacije situacije i amnestije. Dodao je da je svima dobro poznato da Azerbejdžan može da sprovede na teritoriji Nagorno Karabaha vojnu ili neku dugu operaciju i da ne treba sumnjati u njen uspeh. Po njegovim rečima, separatizmu je došao kraj kao i ideji ,,Miancuma'' koja promoviše ujedinjenje Nagorno Karabaha s Jermenijom. Mašta o nezavisnosti nepriznate republike otišla je tamo gde je i trebalo da ode- u nepovrat, kaže Alijev. Pozvao je građane Nagorno Karabaha da se potčine zakonima Azerbejdžana i postanu lojalni građani te zemlje.

Regulisanje konflikta izmedju Azerbejdžana i Jermenije ima i širi međunarodni kontekst. Time bi se otklonilo jedno od žarišta na veoma osetljivom području. Dovoljno je pomenuti veoma loše odnose Jermenije i Turske koji traju više od jednog veka, zatim geografsku blizinu zemalja između kojih postoje sporovi ili se u njima do skora ratovalo (Sirija, Irak), pa rovitu situaciju u susednoj Gruziji (Južna Osetija, Abhazija) a u poslednje vreme i rat između Izraela i Palestine

Regulisanje konflikta izmedju Azerbejdžana i Jermenije ima i širi međunarodni kontekst. Time bi se otklonilo jedno od žarišta na veoma osetljivom području. Dovoljno je pomenuti veoma loše odnose Jermenije i Turske koji traju više od jednog veka, zatim geografsku blizinu zemalja između kojih postoje sporovi ili se u njima do skora ratovalo (Sirija, Irak), pa rovitu situaciju u susednoj Gruziji (Južna Osetija, Abhazija) a u poslednje vreme i rat između Izraela i Palestine. Na domaku je i čitav Severni Kavkaz sa zaleđem i mnoštvom naroda na tom području koji ne žive uvek u harmoniji i miru. A rovita situacija u toj oblasti, uz antirusku obojenost koja bi se sa strane mogla nametnuti, odgovarala bi zapadnim centrima moći koji bi jedva čekali da se otvori i južni front u konfrontaciju sa Rusijom.

Analitičari ocenjuju da obustava nerijateljstva i vojnog konfrontiranja Jermenije i Azerbejdžana predstavlja pozitivnu činjenicu kada se imaju u vidu ratovi u Ukrajini i na Bliskom Istoku i veoma ozbiljna sučeljavanja na međunarodnoj sceni.

Mirno regulisanje konflikta Jermenije i Azerbejdžana svakako bi laknulo i Rusiji kojoj je ovo bila sporedna i dodatna briga i koja nastoji da održi dobre odnose sa obe zemlje. Pored specijalne vojne operacije u Ukrajini i sopstvenih problema oko odbrane svog suvereniteta i teritorijlne celovitosti u konfrontaciji sa Zapadnim zemljama, Moskvi svakako nije potrebna još jedna briga u blizini njenih južnih granica. A sama Jermenija, pritešnjena između islamskih suseda- Turske, Irana i Azerbejdzana, i samo jednim delom oslonjena na Gruziju, verovatno bi našla više snage i mogućnosti za oporavak sopstvene privrede i rešavanje drugih ne malih problma sa kojima je suočena.

Treba takođe reći da je Jermenija jedna od bivših sovjetskih republika koja je posle raspada zajedničke države doživela najveći ekonomski i socijalni pad. Zbog energetske krize i drugih teškoća, zemlju je devedesetih godina napustilo nekoliko stotina hiljada građana, od ukupno tri miliona žitelja. Iseljavanje se i kasnije nastavilo u nešto smanjenom obimu. Boraveći u Jerevanu petnaestak godina posle raspada Sovjetskog Saveza, lično sam se uverio sa kakvim se sve teškocama susreću žitelji ove republike. Prema nekim izvorima, danas u svetu živi više Jermena nego u matičnoj državi.

Značajno je napomenuti da je jedno vreme došlo je do značajnog pogoršanja odnosa ismeđu Rusije i Jermenije što je moglo negativno da se odrazi na čitav region.

Najpre je, na veliko iznenađenje i negodovnje Moskve, Jermenija u parlamentu započela proceduru ratifikacije Rimskog statuta Međunarodnog krivičnog suda koji traži hapšenje ruskog predsednika Putina i dečjeg obdusmena Marine Bjelove. Moskva je ocenila da je taj potez Jermeskih vlasti ne samo neprihvatljiv nego i neprijateljski i upozorila Jerevan na negativne podledice tog čina

Najpre je, na veliko iznenađenje i negodovnje Moskve, Jermenija u parlamentu započela proceduru ratifikacije Rimskog statuta Međunarodnog krivičnog suda koji traži hapšenje ruskog predsednika Putina i dečjeg obdusmena Marine Bjelove. Moskva je ocenila da je taj potez Jermeskih vlasti ne samo neprihvatljiv nego i neprijateljski i upozorila Jerevan na negativne podledice tog čina.

Već od samog početka ofanzive Azerbejdžana, Jerevan je svu krivicu svaljivao na Moskvu čiji mirovnjaci, navodno, nisu ništa preduzeli da zašite teritoriju. U nekontrolisanom izlivu ljutnje, jermenski parlamenat je ratifikovao Rimski sporazum Međunarodnog krivičnog suda. Jermenski predsednik Hačaturjan potpisao je ovaj dokumenat parlamenta čime je, kažu analitičari, ,,stavljen pečat'' na raskid savezničkih odnosa dveju zemalja.

U poslednje vreme, Jerevan je ublažio kritike prema Moskvi. Analitičari ocenjuju da će vremenom odnosi biti potpuno normalizovani što je u obostranom interesu. Moskva i dalje ostaje veliki oslonac za vlast u Jerevanu, a Jermenija je bila i ostaće jedan od pouzdanih saveznika Rusije u regionu.

Indiktivno je da je u vreme krize u odnosima Moskve i Jerevana, NATO pakt pojačao svoje interesovanje za Jermeniju i predložio joj ništa drugo nego- članstvo u Alijansi. Učinio je to u svojoj izjavi rukovodilac evropskog Komiteta za proširenje NATO pakta Ginter Felinger. ,,Pozivam Jermeniju da stupi u NATO pakt''- kaže se pismu koje je Felinger uputio premijeru Jermenije Pašinjanu. On takodje kaže da SAD ,,treba da zaštite Jermeniju'' ali ne precizira od koga ili od čega. Sve to izgleda čudno, jer je Jermenija članica ODKB- organicazeije za zajedničku odbranu, u kojoj su takodje Rusija, Belorusija, Kazahstan, Kirgizija i Tadžikistan. Uz to, Rusija ima u Jermeniji vojni kontingent. Ali, kada je u pitanju pokušaj otvaranja takozvanog južnog fonta prema Rusiji, onda nikakvog čuđenja nema.

S obzirom na rat u Ukrajini i druge nevolje sa kojim se suočava, za Moskvu je veoma značajno da u njenom neposrednom susedstvu, na južnim granicama, vladaju mir i stabilni odnosi. A što se Jermenije tiče, ruski izvori kažu da bi pogoršanje odnosa sa Moskvom moglo skupo da je košta. Oni procenjuju da je teško poverovati da bi Jerevan na drugoj strani mogao naći sreću, zaštitu i zadovoljenje svojih državnih i nacionalnih interesa.

Alijev je oih dana izjavio da njegova zemlja nema cilj da postane član Evropske Unije. Dodao je da je to veoma praktičan stav jer, kako je rekao, ,,Baku u tom savezu nikada neće biti prihvaćen pa je besmisleno da kucamo na ta vrata i smetamo vlasniku''

Posto je oružanom konfliktu došao kraj a Azerbejdžan definitivno stavio pod svoju kontrolu Nagorno Karabah, vlasti u Bakuu planiraju da do kraja 2026 godine vrate u tu pokrajinu više od 140.000 jermenskih izbeglica. To je potvrdio i predsednik Ilham Alijev rekavši da će za ovaj poduhvat biti potrebna značajna sredstva. Dodao je da ova teriorija, koja se, po njegovim rečima, trideset godina nalazila pod okupacijom, raspolaže velikim potencijalom u oblasti poljoprivrede, hidroenergije i turizma.

Alijev je oih dana izjavio da njegova zemlja nema cilj da postane član Evropske Unije. Dodao je da je to veoma praktičan stav jer, kako je rekao, ,,Baku u tom savezu nikada neće biti prihvaćen pa je besmisleno da kucamo na ta vrata i smetamo vlasniku''.

Vanredni, prevremeni predsedni;ki izbori u Azerbejdžanu biće održani početkom februra iduće godine. Niko ne sumnja da će se Alijev kandidovati i da će nadmoćno pobediti, zahvaljujući u velikoj mri i njegovim zaslugama za ,,povratak kući'' Nagorno Karabaha.

 

Od istog autora

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner