Početna strana > Rubrike > Politički život > Srpski medijski rat – bitka za slobodu medija ili preraspodela plena?
Politički život

Srpski medijski rat – bitka za slobodu medija ili preraspodela plena?

PDF Štampa El. pošta
Petar Delić   
subota, 24. novembar 2012.

Oni koji su upoznati sa prilikama u srpskom novinarstvu znaju da u medijima postoji nepisano pravilo da se o kolegama iz drugih redakcija ne iznose kompromitujuće informacije. Taj prećutni dogovor sada je međutim prekršen.

Nikada se od ponovnog uvođenja višestranačja u Srbiju nije desilo da se mediji međusobno prepucavaju i iznose prljv veš, kao što je to danas slučaj.

Tako smo mogli da saznamo da su neki urednici sarađivali sa političarima i sa tajkunima, da su na sumnjiv način dolazili do automobila i stanova, da su neki radili za albanske biznismene i da su čak sarađivali sa zemunskim klanom. Da ovaj "rat" nije nimalo naivan, vidi se i po prvoj žrtvi koja je pala - Presu. Ove dnevne novine su ugašene kada ih je napustio najveći pojedinačni akcionar i finansijer – Miroslav Mišković.

U ovom "medijskom ratu" s jedne strane rova se nalaze Kurir i Informer, a sa druge izdanja "Ringijer aksel špringera" – Blic, Alo i 24 sata.

Kurir i Informer optužuju Blic i Alo da uništavaju novinsku industriju u Srbiji držeći nerealno niske cene. To mogu da rade jer imaju visoke makretinške udele koji su nesrezmerni u odnosu na tiraž, pa namernim spuštanjem cene onemogućavaju normalan rad konkurencije.

Kurir i Informer smatraju da Blic i Alo uz pomoć oditorske kuće ABC lažirali izveštaje o čitanosti kako bi opravdali novac koji se iz državnih preduzeća i fondova uplaćuje ovim novinama za reklame. A takođe, takvi falsifikovani izveštaji služe da obmanu privrednike da se reklamiraju u Blicovim izdanjima.

Blic je to, naravno demantovao, ali nije ostao dužan pa je izneo podatke o "mutnom" poslovanju Kurira koga naziva "reketašem svih režima", dok za vlasnika i glavnog i odgovornog urednika Informera Dragana Vučićevića pišu da je u vreme kad je bio urednik Presa krio da iza njih, u stvari, stoji vlasnik Delta holdinga Miroslav Mišković.

Kako se uništava novinska industrija

Sve je, naime, počelo još pre par meseci u kolumnama vlasnika i urednika Informera Dragana Vučićevića. On je Blic i njegova izdanja u svojim tekstovima označavao kao "lopovsko zločinačko udruženje", "štrumfbanfirer", "patriotiše cajtung", "folksdojčerska formacija".

To sitno "puškaranje" se pretvorilo u frontalni napad na Panelu o tabloidima na Pres medija samitu. Vučićević je tada bez uvijanja rekao da je na delu "zločinačko udruženje" jedne veliki izdavačke kuće (Blic) i jedne malo manje izdavačke kuće, koja je sada na samrti (Pres) sa bivšim režimom, čija je ideja uzimanje para od javnih preduzeća, državnih fondova i ministarstava.

"Imate situaciju da najskuplje novine u Srbiji koštaju 30 dinara a najjeftinije 12 centi. To je neodržvo stanje. A za to je najviše kriv Aksel špringer ringijer (vlasnik Blica, Alo, 24 sata), Abc grup, Pres pablišnig i Asocijacija medija", rekao je Vučićević.

On je naveo da pod punom materijalnom i krivičnom odgovornošću tvrdi da se oditorski i rejting izveštaji lažiraju.

"Oni pre svega drže neregularno stanje na tržištu. Kada privrednici daju oglase, oni imaju rejtinge i oditorske izveštaje ispred sebe. Pod punom materijalnom i krivičnom odgovornošću tvrdim da se lažiraju i oditing i rejting izveštaji. Privrednici ne daju svoje oglase tamo gde je to najefikasnije nego tamo gde su ih ubedili rejting oditing "mafijaši" da je to tamo najuočljivije i najefektnije za njih. A to nije tačno."  

Na kraju Vučićević je objasnio i razloge svog oštrog nastupa. On je rekao da je u ovakvim uslovima nemoguće da postoje slobodni mediji. Sa cenama koje drži Ringijer aksel špringer od 15-20 dinara stvara se neodrživo stanje. Vučićević objašnjava da su u njegovom nastupu radi o društvenoj potrebi da imamo slobodne medije za koje on kaže da ne mogu da postoje ako je cena novina na kiosku 12 evrocenti. To mogu samo oni koji su politički miljenici, zaključuje Vučićević.

Da li je ovaj sukob izbio samo zbog slobode medija ili je pomalo reč i o podeli marketinškog kolača? Do odgovora na ovo pitanje najlakše se može doći kada se vidi koliko pojedine novinske kuće dobijaju prihoda od reklamiranja.

Upravo iz tog podatka može se zaključiti da Informer, ali i Kurir traže drugačiju podelu novca koje i državne i privatne firme daju za marketing. Urednik Informera je izneo podatak kako je Telekom u 2011. godini rasporedio svoj novac namenjen reklamiranju u novinama.

Po tim podacima Blic i njegova izdanja su dobili 70,3 miliona dinara, Pres - 64,5 miliona, Novosti - 48,1 milion, Kurir - 44,6 miliona i Politika - 31,3 miliona. Još se preciznije može videti kako je raspodeljen marketinški kolač iz izveštaja najveće medija bajing kompanije koji je takođe izneo Vučićević, ne otkrivajući o kojoj se kući radi. Po njemu 48 odsto marketinga koji se plasira preko te kompanije ide u izdanja Ringijer aksel špringer, gotovo isto koliko se daje i za sve ostale izdavače zajedno.

U ovim izveštajima naravno nema Informera koji je formiran pre nekoliko meseci i koji tek treba da se izbori za taj deo prihoda. Ali zato je tu Kurir, koji očigledno nije zadovoljan svojim sadašnjim delom marketinga.

Kurir pravi novi tabloid

Odmah posle Vučićevića i njegovog Informera u ovaj "medijski rat" se umešao i Kurir. U tekstu pod naslovom "Kako se otima tržište reklama" objašnjeno je kako su Blicova izdanja dolazila do novca od reklama falsifikovanjem izveštaja o većem broju čitalaca, iako im je tiraž opadao.

Naime, Kurir piše da se po podacima sa sajta Blica o prosečnim prodatim tiražima i ukupnoj čitanosti, koje je odradio Ipsos stratedžik marketing, vidi da se prodati tiraž više nego prepolovio, a da je u isto vreme čitanost skočila više nego duplo. 

Ovaj tabloid čak ide i korak dalje i u medijski rat uvlači i političare i biznismene. Pa tako pišu kako su predsednik Delta holdinga Miroslav Mišković i gradonačelnik Beograda Dragan Đilas osnovali dnevne novine Pres samo s jednim ciljem – da unište Kurir.

"Naime, to je bio početak osvajanja medijskog tržišta i plana da preko Blica, 24 sata i Presa, kasnije i Alo, pokušaju da kontrolišu medije u Srbiji. Da su Đilas i Mišković tada uspeli da unište Kurir, to bi bio početak medijskog mraka u Srbiji. Prvi udar na Kurir poklapa se sa vremenom kada je Đilas preko svoje firme "Dajrekt medija" počeo da osvaja reklamno tržište. Prema dostupnim podacima iz 2008. godine marketinški pul okupljen oko "Dajrekt medije" držao je čak 55 odsto celokupnog reklamnog tržišta Srbije!", piše Kurir.

Ova prozivka imala je svoju reakciju i, kao što smo napisali, prvu žrtvu. Posle nje Miroslav Mišković je izašao u javnost sa saopštenjem u kome priznaje da je pojedinačno najveći vlasnik Presa, ali je naveo i da je odlučio da se povuče iz vlasništva i da prestane sa pružanjem dalje finansijske podrške.

Prema njegovim rečima, to je njegov "lični doprinos nastojanjima Vlade Srbije da kroz transparentne odnose u medijima i prestanak prikrivenog finansiranja i vlasništva uspostavi potpunu slobodu medija i odgovorno novinarstvo".

Da je u ovim rečima bilo i ironije, može se najbolje zaključiti po tome što je posle nekoliko dana od izlaska Miškovića iz Presa ova beogradska dnevna novina ugašena.

Pošto je na medijskoj sceni jedan konkurent manje, Kurir je osetio da je pravi trenutak da proširi svoj uticaj, pa je u borbi za čitaoce i novac od marketinga izdao nove novine pod nazivom San. Tako da sada Kurir po svojoj izdavačkoj aktivnosti sve više liči na Blic.

Poputi Blica koji ima tabloid Alo, i Kurir je izdao novi tabloid San. Zato se sada može očekivati da Kurir postane malo ozbiljnija novina koja će više ličiti na Blic i samim time pokušati da pridobije njegove čitaoce i njegov marketinški udeo. Istu ulogu treba da odigra San u odnosu na Alo.

Pored toga, treba obratiti pažnju i na trenutak kada je pokrenut ovaj napad na Blic i njegova izdanja. Naime, krajem godine ističu marketinški ugovori i planiraju se oni za sledeću godinu. S obzirom na sve što je pisano u ovom prepucavanju lako se može pretpostaviti da će podela kolača od reklama biti znato drugačija. Pored toga i Informer i Kurir su trenutno po svom pisanju bliski aktuelnoj vlasti, dok je Blic, koji je bio naklonjen prošloj i dalje ostao na istoj političkoj liniji, pa se može očekivati i drugačija raspodela marketinga iz državnih kompanija i fondova, naravno na štetu Blica a u korist Kurira i Informera.

Blic o Informeru i Kuriru

Posle svih prozivki Blic je ne manje žestoko odgovorio Kuriru i Informeru. Blic i Alo su tako za urednika i vlasnika Informera Vučićevića napisali da je godinama krio da iza novina Pres, u kojima je bio urednik, stoji Miroslav Mišković. Takođe, našli su i to da je za vreme rada u Kuriru (gde je isto bio urednik) radio i kao PR kontraverznog albanskog biznismena.

U pokušaju da diskredituju Vučićevićeve optužbe Alo je podsetio da vlasnik Informera 2008. godine dok je bio predsednik UO Presa rekao da ta novina nema iza sebe ni strane medijske korporacije, ni domaće tajkune.

"Za razliku od drugih mi živimo samo od vas, samo od kioska", rekao je Vučićević.

Alo zatim podseća da je ta izjava data upravo u vreme kada je pojedinačno najveći vlasnik Presa bio upravo Mišković.

Alo dalje otkriva da su vlasnici tabloida “Kurir”, otac i sin Radisav i Aleksandar Rodić, u "mutnim radnjama i neplaćanju poreza i doprinosa radnicima" išli toliko daleko da su čak dvojicu urednika prijavili na fiktivnim pozicijama u firmi izvesnog biznismena Krasnićija u Gnjilanu, na Kosovu. Tako je Dragan Vučićević jedno vreme bio prijavljen kao portparol ovog albanskog biznismena. Ipak, Alo piše da je "ostalo je nejasno da li je ovo Vučićevićevo zaposlenje bilo samo fiktivno ili je kontroverzni albanski biznismen Krasnići kroz taj odnos imao uticaja na uređivačku politiku Kurira".

Odgovarajući na Kurirove prozivke Blic je optužio ove novine da su udarna pesnica svakog režima u Srbiji.

"List služi za obračunavanje sa političkim protivnicima i za reketiranje srpskih privrednika".

"Jednostavno, onaj ko nije želeo da im da novac završio bi na naslovnoj strani tog tabloida. Ovo je sistem po kome Kurir radi već godinama i koji dobro znaju svi na političkoj i ekonomskoj sceni Srbije. Ovo je istina o tabloidu koji se pojavljuje kao moralni sudija, a zapravo nikad nije poštovao ni novinarske kodekse ni etičke norme", piše Blic.

Blic podseća i da je osnivač Kurira Radisav Rodić poznat po tome što je državi ostao dužan milione za poreze i doprinose i da je bio uhapšen zbog nevraćanja kredita Komercijalnoj banci.

Primirije ili zatišje pred buru

Posle ovih optužbi i protivoptužbi usledili su svakodnevno slični tekstovi u sve tri novine. Dovođeno je u pitanje na koji način je glavni i odgovorni urednik Blica Veselin Simonović dobio stan u naselju Belvil koji je gradila Miškovićeva Delta, dok je s druge strane postavljano pitanje odakle vlasniku i uredniku Informera džip marke Honda čiji je distributer u Srbiji isto Miškovićev Delta Auto.

Ali uprkos tome što se ovom ratu nije video kraj, ipak se desilo svojevrsno primirje. Okidač za spuštanje oružja je bila jedna optužba na račun Vučićevića koju je on veoma teško podneo pa čak najavio i tužbu na sudu.

Neočekivano u ovaj sukob na medijskom nebu Srbije uključio se i novinar B92 Jugoslav Ćosić koji je na osnovu svojih saznanja optužio Vučićevića da se pred ubistvo Zorana Đinđića čuo sa vođom zemunskog klana Dušanom Spasojevićem Šiptarom da bi pregovarao oko novca koji od njega treba da dobije za pisanje protiv Đinđića.

"Ima ih dosta i pseudo-medija i pseudo-novinara koji svoje usluge bedno nude moćnim gazdama koji im daju šansu. Ali prava metafora ovih teza je glavni urednik dnevnih pseudo-novina Informer. Taj čovek danas sudi medijima u Srbiji, pljuje po televiziji B92, napada Insajder i njegove novinare-najbolje novinare u zemlji, a pri tom je pokušao da ukrade ime Insajder za svoju pseudo-novinu. Napada i druge medije, zapravo najprofesionalnije i najbolje u Srbiji. Radi se o čoveku koji je pred ubistvo Zorana Đinđića, telefonom, razgovarao i pregovarao sa Dušanom Spasojevićem Šiptarom o tome koliko će ga ovaj platiti za svaki tekst koji napiše i objavi protiv Đinđića. Poslodavac mu je, dakle, bio vođa zemunskog klana. Na telefonskoj tezgi su bile cifre: 1.000 evra, 1.500 evra... Ovi razgovori snimani su, tajno, u sklopu istrage o zemunskom klanu. Snimke tih prisluškivanih razgovora čulo je više ljudi iz tadašnjeg državnog vrha, tužilaštva i policije. Neki od njih su i danas u državnim organima. Taj čovek je kasnije, kao kolumnista Presa, bio u službi Miškovića, tadašnjeg i sadašnjeg vlasnika te novine. O tome kako lako menja gazde možda treba da razmisle njegovi današnji poslodavci", rekao je Ćosić. 

Naravno, Vučićević je reagovao burno. On je ove optužbe oštro demantovao i pozvao državne organe da odmah uhapse ili njega ili Jugoslava Ćosića!

"Tvrdim da Ćosić laže kao pas! Nikada se u životu nisam čuo sa Spasojevićem, nikada ga nisam upoznao, nikada s njim nisam imao bilo kakav kontakt! Pozivam policiju, tužilaštvo, BIA i sve ostale nadležne državne organe da odmah utvrde istinu i uhapse ili mene ili Ćosića. Znate, ako sam saučestvovao u ubistvu Đinđića, ja moram u zatvor. Ali u zatvor mora i Ćosić ako me je lažno optužio za pomaganje ubicama", kaže Vučićević.

On je najavio i da će advokatski tim Informera podneti protiv izdavača „Blica“ i Jugoslava Ćosića tužbe s milionskim odštetnim zahtevima.

Da li ćemo epilog ovog sukoba videti na sudu saznaćemo vrlo brzo. Ipak, posle ovih prozivki i prepucavanje Informera i Kurira sa Blicom naglo je prestalo. Možda su shvatili da im dalja prozivka može naneti samo obostranu štetu, ali možda se radi samo o prikupljanju snage za novo iznošenje prljavog veša.