Početna strana > Rubrike > Politički život > Otvoreno pismo premijeru Dačiću
Politički život

Otvoreno pismo premijeru Dačiću

PDF Štampa El. pošta
Aleksandar Dikić   
četvrtak, 04. oktobar 2012.

Dok suzbijam bes zbog otkazivanja Prajda, na um mi padaju mnoge varijacije na istu temu - šta se to suštinski u Srbiji promenilo od prošle godine?

Taman krenem da nabrajam – došlo je do promene parlamentarne većine, dobili smo novu vladu, imamo novog predsednika, nove lokalne samouprave, dobijamo nove zakone... ipak,iza svake te floskule stoji jedno „ali“.

Dok neuspešno pokušavam da shvatim svog sugrađanina, sunarodnika, sabrata koji je zaslepljen mržnjom spreman da se fizički obračuna sa slabijim, malobrojnijim od sebe, zamišljam ga kako prekrivenog lica pali američku zastavu i neverovatno liči na svog arapskog kolegu iz recimo Ramale, Hebrona ili Gaze.

Jer, čini mi se, i moj sabrat sledi pravoslavni džihad uz krstaški Urbi et orbi i finansijsku pomoć ratnih i posleratnih profitera uz blagoslov mula u mantijama kojima se klanja i koji blagosiljaju nasilje nad onima koji samo žele da prošetaju jednog nedeljnog jutra, da pokažu da su tu, da i oni kao i svaka manjinska grupa koja oseća da je diskriminisana ima pravo da izrazi svoje nezadovoljstvo, a ne da kapitulira pred ksenofobičnom ruljom i poništi samu sebe.

Eto zajedničkog imenioca za hrišćane i muslimane.

Ono što nije uspelo zapadnoj diplomatiji, ono što nije uspelo decenijskom naporu mirotvoraca sa sve četiri strane sveta, ono što ne uspeva stotinama godina, uspelo je LGBT populaciji – da ujedine ekstremiste koji korene svog svetonazorja nalaze u religijskim spisima ili u propovedima svojih verskih dostojanstvenika.

Nije važno da li se krsti ili se klanja, ni da li je pao sa krsta ili polumeseca, mora se priznati da je mala razlika između onih koji ucenjuju glave zbog Satanskih stihova ili Nevinosti muslimana i onih koji upoređuju Prajd sa radioaktivnim otpadom. Suštinske razlike gotovo da nema, ali posledice nisu iste.

Jer dok islam u ovo moderno vreme prolazi kroz srednjovekovni mračni period, kao što je to bio slučaj sa hrišćanstvom pre hiljadu godina, i pokušava da opstane u sukobu civilizacija njegovi marginalizovani, obespravljeni i indoktrinirani sledbenici dižu sebe u vazduh zarad ideja koje im u blanko moždane vijuge urezuju direktno iz svetih knjiga.

Upravo zato je nedopustivo da društva koja baštine vrednosti zapadne civilizacije, u koje spada i Srbija, imaju inkubatore za razvoj sopstvenih endemskih „terorista“ koji bombe zamenjuju motkama i molotovljevim koktelima, koji prave spiskove i pozivaju na linč neistomišljenika ili one koji njihovi „duhovnici“ proglašavaju za neprijatelje religije, tradicije i države.

Svaka sličnost sa islamofašistima je više nego namerna.

Ipak, ako ostavimo religijski aspekt (ili perverziju religije) po strani, rešenje problema možemo potražiti u svetovnoj sferi.

Gospodine Dačiću, kao predsednik Vlade i ministar unutrašnjih poslova direktno ste odgovorni zbog javno priznate nesposobnosti da obezbedite uslove da jedna diskriminisana populacija konzumira prava koja su joj zagarantovana Ustavom i Zakonom.

Ako se pitate na koji način je ova grupacija diskriminisana, pre neki dan ste sami sebi odgovorili na to pitanje pa bi odgovor od Vas mogao da prepiše i Vaš egzotični koalicioni partner. Time što ste zabranili održavanje Prajda eksplicitno ste potvrdili da je ova manjina diskriminisana jer joj se oduzima pravo na okupljanje i slobodu kretanja.

Podsetio bih Vas na član 54 Ustava Srbije koji kaže da je mirno okupljanje građana slobodno. Zašto, gospodine predsedniče, niste učinili sve da omogućite unapred prijavljeno mirno okupljanje 6. 10. 2012. u 10 sati?

Niko ne spori pravo ministra da u opštem interesu i po Zakonu o okupljanju građana član 11 stav 1 zabrani javni skup, ali Vi po svom starom lošem običaju zamenjujete teze zbunjujući time svoje ionako zbunjeno biračko telo.

Vi ne zabranjujete Prajd zbog toga što su njegovi učesnici pretnja bezbednosti ljudi i imovini, već, kao što ste i sami priznali, zbog onih koji bi isprovocirani Paradom svojim paralelnim neprijavljenim, nelegalnim okupljanjem postali pretnja i javnom moralu i zdravlju i bezbednosti ljudi i imovini.

Vi nalazite neefikasno i neinteligentno rešenje koje ponavljate već drugu godinu – zabranjujete sva okupljanja pomenutog datuma. Pošto u svojoj dugog političkoj karijeri imate gorka iskustva sa kontramitinzima, a u strahu da time na podsetite na svoju mračnu prošlost iz devedesetih, Vi od srpske prestonice pravite zabranjeni grad, dovodite zemlju u predvanredno stanje,uvodite policijski čas. Još samo nedostaju tenkovi ispred Skupštine pa da doživljaj bude potpun. Da li Vas treba podsetiti na odluku Ustavnog suda Srbije da je zabrana Parade ponosa pre tri godine bila protivustavna?

Da li Vam je palo na pamet da pitate one koji se bore „političkim i demokratskim sredstvima za tradicionalne vrednosti i odbranu javnog morala“ zašto ti isti u svoje političke molitve ubacuju odluku ove iste institucije koja se odnosi na neustavnost pojedinih članova Zakona o utvrđivanju nadležnosti AP Vojvodine,a kada na snagu stupi odluka o neustavnosti zabrane Parade ponosa nastupa blažena ignorancija?

Gospodine Dačiću, ako je i bilo razumljivo da pre godinu dana preventivno zabranite Prajd, da li shvatate pravi razlog te prevencije i da li ste naknadno shvatili na koju stranu treba usmeriti mač državnog aparata koji predstavljate?

Zašto ne isušite močvaru u kojoj se razmnožavaju novi nasilnici, izgrednici, delinkventi kojima je Parada samo izgovor za traženje prostora na političkoj sceni Srbije? Zabrana Obraza i Nacionalnog stroja nije dovoljna jer oni su samo dva insekta, doduše jako krvoločna, koje je simbolično trebalo spljeskati na zid srama. Ali, koliko sutra doći će novi, još agresivniji i još zarazniji. Šta ćete sa njima?

Ako već koristite zabranu koju Zakon dozvoljava, onda primarnu prevenciju otpočnite već koliko 7. 10. i neka ta opštenarodna akcija traje cele godine da bismo sledeći oktobar i mi i Vi dočekali u relaksiranoj atmosferi u kojoj je moguće održavati javne tribine, izložbe, performanse, parade, predstave.

Neka cela godina bude ispunjena konstantnim razgovorom između većine koja pokušava da razume manjinu, a sve u cilju nalaženja održivog rešenja i što efikasnijeg i plodotvornijeg suživota.

Neka ovogodišnja zabrana ne bude kapitulacija države već samo njeno taktičko povlačenje, njena smišljena varka posle koje će krenuti u žestoki kontranapad čiji će legitimni cilj biti sve paravojne, arapolicijske i parapolitičke organizacije kojima je zaista mesto u zatvorenom prostoru.

Njih naterajte da budu u četiri zida, a ne one lojalne građane kojima je jedina krivica što vole više i drugačije od nas i ne stide se da to pokažu. Naprotiv, ponosni su na to. I treba da budu.

 

Od istog autora

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner