Politički život | |||
Jao, Beograd, jao Beograđani |
![]() |
![]() |
![]() |
ponedeljak, 30. jun 2008. | |
JAO, BEOGRAĐANI: Ali, džaba ti logika i prakse i teorije. Borba za Beograd je bespoštedna. Ja mislim zato što Beograd ima para, zato što Beograd ima radnih mesta, zato što gro investicija ide i vezanih očiju pravo u Beograd, pa se tuda muva i gro provizija... i sve tome slično. Ja mislim da će tokom narednih par godina, bolje biti menadžer Beograda nego ministar za infrastrukturu Republike. Više će para biti kod gradskog menadžera, nego kod republičkog ministra. Na delu je, međutim, i pokušaj navodne odbrane Beograda i opasnom intelektualnom fašizacijom. Kojom se dokazuje da su Beograd u ruke radikalima već više puta umalo predali u stvari birači koji se samo izdaju da su Beograđani, a "izvinite, oni to nisu". Misli se, pre svega, na birače iz sedam prigradskih beogradskih opština (Barajevo, Grocka, Lazarevac, Mladenovac, Obrenovac, Sopot i Surčin) u kojima živi oko 20 odsto stanovnika, koji se zvanično smatraju Beograđanima. Ja poznajem gospođu koja više od 20 godina iz Lazarevca svakog jutra putuje na posao u centar Beograda, jer "kad bi sa poslom prešla u Lazarevac, ne bi jednom godišnje došla u Beograd". Znam i drugu koja više od dvadeset godina svakoga jutra putuje na posao u Lazarevac. Zatim, kad je NIS pretvoren u akcionarsko društvo, a Vojvođani prigovorili na njegovom sedištu glede kasnije raspodele novca od privatizacije, odgovoreno im je da Transnafta ima sedište u Pančevu. Pančevo je Beograd, otpisali su iz Novog Sada. Ako je Pančevo Beograd, jesu li Pančevci - Beograđani? Tokom pripreme Zakona o gradu Beogradu u gradskoj administraciji je postojala ideja, da se iz razloga navodno razlicitih razvojnih potreba, biraju gradski organi posebno za ove prigradske opštine, posebno za gradske. Uključujući i svakom svoj gradonačelnik. Ideja nije prošla. Zašto, objasniću kasnije. Tek, zanimljivo da se tokom postizborne nervoze i sukobljavanja ovaj razvojni razlog nije više koristio ni kao zgodan paravan za sasvim politički motivisanu ljutnju: prigradska naselja "kriva" su za jaku poziciju Srpske radiklane stranke u gradskoj skupštini. Pa da vidimo da li jesu? U sedam pomenutih prigradskih opština živi malo više od 20 odsto stanovnika glavnog grada. Toliko je otprilike i njihovo učešće među važecim glasačkim listićima na poslednjim izborima. Istina je da je, opet po mojoj računici koju treba uzeti okvirno, 44 odsto glasača u prigradskim naseljima glasalo za SRS, a oko 33 odsto u devet gradskih opština. Ali, doprinos glasača iz prigradskih opština opštem gradskom rezultatu radikala je ispod 25 odsto. Dakle, ako ja pogrešno ne presuđujem, prigradska naselja jesu radikalnija, ali njihov radikalizam nije dovoljan da bi samo oni bili "okrivljeni" za ukupni rezultat radikala. Po mom mišljenju, institucionalna odvajanje prigradskih beogradskih opština lako bi se izboksovalo da nije presudnog razloga nad razlozima. Iz istog razloga iz koga se stranke grčevito bore za Beograd, ne mogu se laka srca lišiti ni njegovih prigradskih naselja. Taj su prozaični razlog pare. Kao prvo i najtransparentnije: cela jedna četvrtina beogradskog budžeta puni se naknadom za uređenje gradskog građevinskog zemljišta, a još lepše pare dobijaju se od naknade za korišćenje gradskog građevinskog zemljišta. Kao što je poznato, gradske beogradske opštine sa tim su profitabilnim lokacijama za gradnju pri kraju. A od 223.128 hektara poljoprivrednog zemljišta na teritoriji Beograda, dakle zemljišta koje u perspektivi lako može postati građevinsko, 158. 947 hektara nalazi se baš na teritoriji prigradskih opština. Da ne pričamo da se energijom Beograd snabdeva iz svojih prigradskih opština, da ga one hrane, da se među 10 opština sa najvećom prosečnom platom, dakle najvećom osnovom za oporezivanje i najvećim izvorom kupovne moći, nalaze čak tri prigradske beogradske opštine. Dakle, oni možda nisu Beograđani, ali bez njih Beograd ne bi trebao ni ovima koji se za njega ovako grčevito bore. (Danas) |