Politički život | |||
Da li Srbija može da sačuva vojnu neutralnost? |
![]() |
![]() |
![]() |
petak, 22. februar 2013. | |
Ministar odbrane i prvi zamenik premijera Srbije Aleksandar Vučić je 11. februara u obraćanju poslanicima u Skupštini Srbije, na insistiranje poslanika iz redova LDP-a, saopštio zvaničan broj poginulih pripadnika Vojske Jugoslavije i pripadnika MUP-a. „NATO snage su ubile 631 pripadnika Vojske Srbije,[1] nestalo je 28, znači ukupno 659 žrtava, od čega je 72 oficira, 41 podoficir, 18 vojnika po ugovoru, 191 vojnik na služenju vojnog roka, 245 rezervista, 60 dobrovoljaca i tri civila u vojsci”.[2] Kada su pripadnici MUP-a u pitanju stradalo je 349 policajaca. Preciznije, poginulo je 325 pripadnika MUP-a, a nestalo je 24 policajaca, s tim što se nestali, kao i u slučaju pripadnika Vojske Jugoslavije, smatraju stradalima.
Gorenavedeni podaci govore o tome da je NATO zločinački ubijao naše vojnike, policajce i civile i to je dovoljan argument da Srbija nikada ne pristupi toj zločinačkoj organizaciji. Ali razmotrimo na kratko alternative. Vučić je takođe rekao da deklaracija doneta u Skupštini, Srbiju obavezuje na vojnu neutralnost. Vučić je naglasio da Srbija treba da iskoristi članstvo u Partnerstvu za mir i da sa svim zemljama u svetu gradi dobre odnose, kao i da neće ići ni u NATO ni u ODKB (Organizacija sporazuma o kolektivnoj bezbednosti nekoliko bivših republika SSSR-a), niti u bilo koji drugi vojni savez. Cilj aktuelne vlade je, da parafraziramo Vučića, vojna neutralnost i političko opredeljenje za članstvo u EU. Izgleda da ni za ovu vlast ta famozna Evropska unija nema alternativu. Međutim, nijedna od novoprimljenih država u EU to nije postigla a da prethodno nije postala članica NATO pakta. Hrvatska još nije primljena zvanično u EU a već je postala članica NATO pakta, to je slučaj i sa baltičkim zemljama, Letonijom, Litvanijom i Estonijom. To je takođe slučaj i sa Rumunijom i Bugarskom koje su pre nego što su postale punopravne članice EU postale članice NATO pakta. Osim toga pitanje statusa Kosova će se gotovo sigurno naći kao uslov da Srbija uđe u EU. A to je pitanje koje naši političari uporno izbegavaju. Ali će neminovno Srbija morati da se suoči i sa demonom zvanim nezavisno Kosovo kao uslovom primanja u EU. Moguće je da će još jedan od uslova za primanje u Evropsku uniju biti i članstvo u NATO paktu, što se ispostavilo kao pravilo za novoprimljene članice, naročito za Bugarsku i Rumuniju. Članstvo u Evropskoj uniji nema onakvu ekonomsku opravdanost, kako to tvrde zvaničnici vlade. Nije tačno da će Srbiji procvetati ruže ukoliko uđemo u EU koja i sama ima probleme. Pogledajmo samo primer Bugarske. Ona je članica EU, ali to članstvo joj nije mnogo pomoglo u ekonomskom oporavku. Vučić je izjavio sledeće: „Ono što je strašno važno to je da dobijemo što je moguće više investicija, jer mi danas imamo, ukoliko bismo dobili datum, bar nekoliko firmi, velikih svetskih kompanija koje bi došle u Srbiju u tom trenutku, to bi bio i jedan novi pravni okvir koji bi garantovao punu pravnu i ekonomsku sigurnost za sve koji bi da ulažu novac u našu zemlju".[3] To naprosto nije tačno, što možemo da vidimo upravo na primeru Bugarske, a navodni dolazak nekoliko svetskih kompanija i strane investicije su bile i litanija prošle vlasti. Prestanite da obmanjujete narod pričom da će ulaskom Srbije u EU stići i strane investicije. Od tih investicija nećemo videti ništa. Ulaskom u EU Srbija može biti samo na gubitku kako ekonomskom, tako i po pitanju suvereniteta i integriteta. Strane investicije bi pristizale u Srbiju nezavisno od toga da li smo članica EU ili ne. Zemlje, osim onih najjačih, suočavaju se sa velikim problemima, što možemo videti i na primeru Slovenije i mnogih drugih zemalja. Posmatrano iz drugog ugla, tržište istoka, a naročito Ruske Federacije je otvoreno za naše proizvode. Srbija sama ne može udovoljiti u prehrambenom smislu potrebama samo Moskve, grada sa više od deset miliona stanovnika. Da čitava privreda Srbije radi za Rusiju, mi i dalje ne bismo mogli da podmirimo ni delić potreba Ruske Federacije. Ukoliko bismo zaboravili na parolu „Evropska unija nema alternativu“ i okrenuli se tesnoj ekonomskoj saradnji sa Rusijom, Srbija bi prosperirala u svakom smislu. Otvorila bi se nova radna mesta i ne bi nezaposlenost bila gorući problem koji uništava budućnost mladih ljudi. Osim toga ruske investicije u Srbiju bi bez sumnje višestruko nadmašile one investicije koje bi došle sa Zapada. Tesna saradnja sa Ruskom Federacijom bi nam otvorila i vrata kineskog tržišta, a to je tek prilika za našu ekonomiju.
[1] Bivše Vojske Jugoslavije. Prim. autora. [2] http://www.nspm.rs/hronika/aleksandar-vucic-tokom-nato- bombardovanja-srbije-stradalo-659-vojnika-i-349-policajaca.html
|