Politički život | |||
CIA snajka KGB! |
![]() |
![]() |
![]() |
petak, 25. april 2008. | |
Prvo, surovi i sirovi eklekticizam svih stranaka, s akcentom na Demokratsku stranku i Borisa Tadića. Oveštali slogan i Guča i Exit i Ravna gora, ove godine zahvaljujući marketingu DS, izlazi iz okvira podnošljivosti i, zarad očuvanja elementarnog razuma prosečnog TV-konzumenta prosto čini ovisnim o daljinskom upravljaču, koji beži od ovakve neverovatne ponude: "I Kosovo i Srbija i Evropa; i mogu s obe ruke; i mogu i s Koštunicom i sa Čedom istovremeno; i Beograd bez Prištine ali sa Obilićevim vencem i Krunskom; i potpisaću ako mi neko ponudi, ma ima odmah da potpišem to što mi niko ne nudi; i nećemo u samoizolaciju al' hoćemo integritet bez protektorata; ma niko neće nas da ucenjuje, ima sve da vas, ovaj, pobedim"....etc. Takav do apsurda dovedeni eklekticizam prisutan je i kod svih ostalih takmaca, samo je redosled drugačiji, i neukus ponegde manje upadljiv. Uzmimo DSS. Premijerova smerna stranka sada se ovako receptuirala: i Guča i Exit bez Ravne gore, s Prištinom na usnama, Prizrenskom u srcu i Briselom u novčaniku. Ne možemo sa onima koji izdaju Kosovo, ergo, ne možemo s Borisom ako se ne promeni, što znači da mi zapravo možemo s Borisom, jer nas iskustvo tome uči. Do tada, čuvaćemo Velju kao očinji vid koji nam je oslabljen zbog gubitka drugog oka. LDP 2008. ili: Marketinški užas se čuva u malim bocama. Za ovu stranku nisam sigurna da li akcenat stavlja na parlamentarne izbore ili na gradonačelničku fotelju. O SPS i radikalima je već sve rečeno. Drugi momenat, specifičan za ovu najgoru od svih kampanja, jeste već pomenuta trka za gradonačelnika Beograda. Tek taj medijski neukus, tek to preterivanje i histerija, to preterivanje sa Beogradom i njegovim gradonačelnikom, dok su nam puna usta priče o decentralizaciji, te uludo spucane televizijske minute, strašno! Ako je parlamentarna kampanja vašar, onda je njeno, kao i centralno mesto svakog vašara - ringišpil - gradonačelnička kampanja. Nisam sigurna koliko kandidata za gradonačelnika ima DS, ali, to i nije tako bitno. Medijski najzastupljenija je kandidatkinja Srbljanović. Pokazalo se da je tek njen eklekticizam za Ginisa. Ona se zalaže za Evropu, i veli da je fašistički pitati nekog za mesto rođenja, što je sasvim tačno, ali u daljem "logičkom" nizu ona ničim izazvana menja mesto svog rođenja, kao da je sramota roditi se u Strazburu, Beču, Londonu, i kao da je to sramota baš 2008, tokom gradonačelničke kampanje za evropski Beograd. Ona se zalaže za poštovanje ljudskih prava po evropskim standardima, i dopušta sebi neoprostivi gaf dostojan dramskog opusa Dušana Kovačevića, kada sasvim u čvorovićevskom stilu, u jednom TV-duelu izdeklamuje "ja da ti kažem - optužnicu" u kojoj obelodanjuje narodu sva "sumnjiva" kretanja protivkandidata Aleksandra Popovića, koji je završavao neke škole u sumnjivom inostranstvu i tamo imao sumnjive kontakte sa sumnjivim intelektualcima, a "CIA-snajka-CIA sa sve KGB" uočila je i ima dokaza da je ovaj sumnjivi Popović sumnjive susrete nastavio i u Beogradu u jednoj stranoj instituciji. Nisu drugi kandidati bolji od kandidatkinje Srbljanović. Ali drugi kandidati i ne kriju da im evropski demokratski standardi nisu ni uzor ni mesto zaricanja. Srbljanovićeva je na mikroplanu trebalo da nas uveri kako izgleda kad priča o Evropi nije tek isprazno ćeretanje. Svim građanima pravoslavne veroispovesti želim srećne uskršnje praznike. Svima ostalima opuštajuće dane vikenda daleko od razuzdane kampanje. |