Kulturna politika | |||
Ćirilica u korak s vremenom |
![]() |
![]() |
![]() |
subota, 13. novembar 2010. | |
O čemu je reč? Možda zvuči banalno, ali nije: Srbiji je zvanično odobren ćirilični internet domen i nakon duge kampanje i više nego široke javne rasprave, odlučilo se da to bude skraćenica „.srb“. Trivijalnost? Nikako. Objava da će Internet korporacija za dodeljena imena i brojeve (ICANN, svojevrsni „upravni odbor interneta“) dopustiti registrovanje internet adresa na lokalnim pismima, odjeknula je pre neke dve godine planetom kao bomba. Zemlje su se utrkivale u pripremi potrebne dokumentacije za uvođenje novog standarda, a prednjačile su upravo one, koje uzimaju za ozbiljno sopstveni kulturni dijalog sa nametljivim (i često kolonijalno bahatim) Zapadom, istovremeno nastojeći da ne zaostanu u prisvajanju novih tehnologija – pre svega Kina, Japan, Rusija i arapske zemlje (Saudijska Arabija i Egipat), a za njima i večito obazrivi i samosvesni Izrael, kao i naše osvešćenije i odgovornije komšije, Grčka i Bugarska. Primer Rusije je za nas naročito zanimljiv, zato što je nastojanje ove zemlje za širenjem i standardizacijom ćiriličnog pisma, kao „kolateralnu štetu“ pomoglo i srpski jezik, znakovi čije azbuke takođe ulaze u opšti ćirilični kod. Rusko insistiranje na kompatibilnosti niza računarskih i internet standarda sa ćiriličnim pismom, utrlo je put i za širenje srpskog pisma po virtualnoj mreži, osvajajući postepeno i „poslednji bastion“ ozloglašenog ASCII koda, internet adrese. Otprilike onako kako su „Sputnjik“ i „Vostok“ srpsko pismo (prvo) odnele u kosmos, tako je rusko nastojanje da zaštiti sopstveni jezički identitet omogućilo našim stranicama, poput „Vikipedije“ i RTS, da u adresnu liniju upisuju ćirilične znakove, a zatim i da registrujemo sopstveni ćirilični domen.
Sada, kada imamo novi domen, ništa nas ne može sprečiti da zahtevamo tastature na srpskom jeziku, da zahtevamo da naša deca u školama sedaju za računare koji su lokalizovani na srpskom jeziku i pismu, da zahtevamo da nacionalnim standardom (u skladu sa Ustavom Srbije) postane to, da kada nasumce udarimo po tastaturi, ne izađe „grwpvs“, već „grnjpvs“. Na taj način štitimo svoj kulturni identitet, naj način čuvamo svoju (i evropsku, i svetsku) baštinu od uništenja, na taj način pristupamo ostalim problemima rastuće nepismenosti i neobrazovanosti među mladima. Na taj način pravdamo sopstveno pravo na kulturni subjektivitet – na internetu pre nego bilo gde drugo. Takva su vremena došla, a sa vremenima se mora u korak, da nas ne bi, po ko zna koji put, opet pregazila. I još jednom treba ponoviti: ovo nisu naivna pitanja. Tema internacionalizacije internet domena predstavlja međunarodnu debatu prvog reda, čiji rezultati predstavljaju uspeh borbe jedne istinske međunarodne zajednice protiv ostataka zapadnjačkog kolonijalizma, imperijalizma i paternalizma, i globalni napor da se zacele žive rane globalizacije. Nisu slučajno prva dva ćirilična domena registrovana u Rusiji (i svetu) bili Prezident.rf i Pravitelьstvo.rf. Njihova politička elita i te kako je svesna svojih prioriteta. A koga ste od naših krupnih političara čuli da je prokomentarisao ovaj problem? Ko je od naših lidera iz „patriotskog bloka“ ustao i pozdravio bilo koji u nizu događaja, koji srpski jezik stavljaju ponovo na svetsku mapu?
Ko nije spreman da se bori za svakodnevne sitnice od vitalnog značaja, a koje se mogu popraviti uz samo malo dobre volje, taj svakako neće biti u stanju da izađe na kraj sa budžetom, nezaposlenima i albanskim (i ostalim) separatizmom. I ako imamo nacionalnu javnost koja nije u stanju da prepozna događaj od nacionalnog značaja, onda je to dobar znak da nam je potrebna nova nacionalna javnost. Dobro mesto da je potražimo je internet. Najzad, on je otvoreniji prema srpskom jeziku i pismu od ulica srpske prestonice. A bez jezika i pisma nema ni dijaloga, ni javnosti, ni napretka. |