Kuda ide Srbija | |||
Kako Srbiju učiniti poželjnijom turističkom destinacijom |
![]() |
![]() |
![]() |
četvrtak, 08. avgust 2013. | |
Naravno, nema u pomenutim brojkama ništa sporno, ni čudno, ako se u obzir uzme činjenica da se i iz drugih evropskih i svetskih zemalja odlivaju milioni evra i dolara u vreme zimskih i letnjih godišnjih odmora. Ipak, deprimirajuća i zabrinjavajuća je činjenica da za razliku od mnogih zemalja sa neugodnom klimom ili pak skromnim prirodnim potencijalima, Srbija ima i adekvatnu klimu (topla leta, hladne zime) i nesporno, prirodne lepote kojih se ne bi postidela ni na jednom svetskom takmičenju ili konkursu! Uostalom, ako laže koza ne laže rog - na jednom od poslednjih izbora koji je upriličen na svetskom nivou, Đavolja Varoš, koja je samo jedna u nisci bisera Srbije zauzela je visoko mesto u odabiru svetskih prirodnih čuda. U vezi sa pomenutim pitanjem, nameće se nekoliko tačaka, doličnih debate, ne samo iz političkog, već i iz ekonomskog pa i patriotskog ugla.
Sredstva uložena u propagandu Srbije kao poželjne turističke destinacije, kao i za pomoć i podršku turističkim poslenicima, sasvim sigurno bi se višestruko vratila, otvaranjem radnih mesta i prilivom u državni budžet. Ne treba smetnuti s uma činjenicu da nisu svi turisti ljubitelji mora, kao i da postoje oni dovoljno dubokog džepa koji žele da osim mora, odmor provedu i na planini, banji ili u seoskom ambijentu. Osim konkretne i finansijskim sredstvima poduprte propagande ili „P.R“-a, kako se danas kaže, umesno je podsetiti i na još jednu komponentu, u nas, na nesreću, često kompromitovanu i zloupotrebljavanu - a reč je o patriotizmu. Ako nemačkim ministrima nije bilo ispod časti i dostojanstva da proletos pozovu svoje građane da provedu odmor i potroše novac u predelima Nemačke koji su stradali u grozomornim poplavama, zašto bi ispod časti bilo predstavnicima srpske političke i ostale elite da pozovu, najpre sopstvene građane, da provedu odmor i potroše novac na nekom od odredišta, objektivno, lepe i turistički zanimljive Srbije. Da nije tako, ne bi imućni Rusi, kupovali kuće i placeve u Vrnjačkoj Banji ili na Fruškoj Gori, primera radi! Zašto srpska porodica ili bračni par ne bi svoj odmor proveli na Zlatiboru, Kopaoniku, Soko Banji ili na Fruškoj Gori, koja predstavlja pravu riznicu manastira respektabilnih i za svetsku kulturnu baštinu? Svima je dakle jasno da se prirodne lepote, same po sebi, nigde nisu alhemijom pretočile u radna mesta, novac i priliv turista, već je potreban marljiv, konkretan, kontinuiran rad od strane političke elite, a posebno institucija koje su za to nadležne, da se konkretna zemlja, a nas u ovom slučaju interesuje Srbija, učini daleko značajnijom na turističkoj mapi Evrope i sveta. Dakle, mere koje je uputno predložiti su : 1.Ulaganje u propagandu, marketing i „PR“ kako bi se sve prirodne lepote i postojeća odredišta i znamenitosti u najlepšem svetlu prikazali domaćoj i svetskoj javnosti. 2. Izdvajanje ozbiljnih sredstava od strane države kako bi se kroz bespovratnu pomoć, povoljne kredite, finansiranje projekata i slično, podržali ugostitelji, vlasnici etno-sela, banja etc. 3. Podizanje ekološke svesti i ulaganje sredstava u čišćenje prirodne sredine i održavanje ekološkog zdravlja u Srbiji. 4. Paralelno sa afirmacijom i ulaganjem u turističke potencijale, afirmisati i pomoći proizvodnju zdrave hrane i domaćih specijaliteta i brendiranje istih. 5. Podizanje svesti u domaćoj javnosti da ćemo potpomoći naše ljude i domaću privredu pa i sebe same ako se odlučimo za odmor u Srbiji! Autor je jedan od osnivača Treće Srbije |