Kosovo i Metohija | |||
Bliže se, bliže izbori, kosovski, parlamentarni |
![]() |
![]() |
![]() |
utorak, 27. maj 2014. | |
Prošao je udarni talas pomahnitalih reka i potoka, ostala je pustoš. Posledice ćemo lečiti narednih decenija, ako ikada budu i zalečene. Kad to kažem, ne mogu a da se ne prisetim zemljotresa u Mionici. Država i vlast su odgovorni za posledice, naročito katastrofu u Obrenovcu, jer je bilo više nego logično da posle Valjeva, Lazarevca i poplavljenih kopova, postoji realna opasnost za stanovnike ovog grada i da je evakuacija preventiva! Što se nije desilo. Zabrinuti Vučić kao vrhovni vođa, ali i glavni medijski mag (definitivno iskustvo iz perioda Miloševićevog ministra za informisanje) uspešno je na onom direktno prenošenom Republičkom štabu za vanredne situacije, preusmerio pažnju sa Obrenovca na Šabac, Dikovića i Puzovića. Teatralnost u cilju prekrivanja odovornosti, ipak je bila dovoljna da mobiliše narod. Možda se vođa danas kaje što je bilo direktnog prenosa. Kako god… Ne bih da propustim da primetim da kada je država poklekla u svojim dužnostima nju više nego uspešno nadomestio samoorganizovani, odgovorni, požrtvovani i saosećajni narod, ili većina naroda. Bravo za sve heroje u spasavanju, bravo za sve volontere, donatore, radio-amatere, tviteraše. Bravo za sve one koji sve vreme tipkaju vrlo simpaticne poruke na 1003. Posebno bravo za moje Kosovce koji su pokazali da znaju šta znači teško, bol i patnja i koliko je tada bitno pomoći, i sunarodnicima severno od Jarinja i Brnjaka, ali i braći u Republici Srpskoj. Šta god da se desi život uvek ide dalje, vreme ne staje i nema povratka u pređašnje stanje. A kažu da je svakom svoj problem najveći. Naš kosovski traje već dugo. Predugo. Da smo se mi koji ga živimo potpuno saživeli sa njim. Da su oni koji ga iz Srbije posmatraju već preumorni od njega. I ništa to nije čudno. Poplave kao mnogo teži problem u ovom trenutku su skrajnuli u drugi ili treći plan dešavanja na ovoj teritoriji. Međutim, ovde nije nimalo ‘dosadno’ i trenutno je na repertoaru još jedan čin u našoj agoniji, a to su vanredni parlamentarni izbori. Kosovski. Za manje od 15 dana. I tu se kao svašta nešto dešava. O onome što je u dvorištu naših albanskih komšija neka se oni zanimaju, ja bih se malo pozabavio onime što se dešava kod nas, kosmetskih Srba. Statusna neutralnost izbora! Jedan od niza briselskih termina. Nije nego! Istopila se brže nego ona pahuljica. Nemoj da se zbunite, verujem da ste već zaboravili fusnotu i dogovor o regionalnom predstavljanju Kosovo*. Prethodni lokalni izbori, statusno neutralni, sa sve čvrsto zalepljenim stikerima preko grbova Kosova na dokumentima (izjavama odbornika i gradonačelnika) koja nisu bila statusno neutralni, čiji se peti krug tek pre neki mesec završio u Kosovskoj Mitrovici, izgledaju kao davna prošlost. Toliko daleka da oni koji tada nisu hteli da učestvuju na njima ukoliko glasački listići ne budu bez grba Kosova danas planiraju ‘sudbonosno, istorijsko i jedinstveno’ učešće na njima bez obzira na to što sada sve papire, pa čak i listić krasi europski plavo-žuti grb KosovE. Oni koji su tvrdili da je dogovor o lokalnim izborima samo prevara da bi nas ubacili u sistem, izgleda ispadoše u pravu. A učestvovanje na ovim izborima liči na naše uživanje u momentima dok nas siluju. Bojim se da je previše provedenog vremena u kosovskom aparthejdu kod Srba dovelo do štokholmskog sindroma. Srpska lista Jedinstvena. Zajednička. Složna. Udružena. Bratska… Ali avaj… Ipak se pored toga SLS (Srpska liberalna stranka) samostalno prijavila za izbore. Kažu u minimalnom kapacitetu. Meni sve to liči na neku prevaru. Plus glasanje za otvorenu listu i do 5 kandidata. Neki su već imali prilike da isprobaju lobiranje, a neki i ne. Na njoj je 67 imena, ne previše poznatih i sigurno ne najboljih predstavnika među nama preostalima, i među kojima je najozbiljniji kandidat čovek koji je već mesecima neosnovano u pritvoru. Oliver Ivanović. I koji će bojim se i rezultate izbora sačekati tamo. Jer se EULEX-u tako može… Dobro! Ipak… Najboljih u ovom trenutku (da mi ne prete kao Tvrdišiću). Na njoj predstavnici GI Srpske (SNS, SPS & VuLiN), SLS, GI SDP, NDS i neki samostalni kandidati (ako sam nekog izostavio molim da se ne ljuti).
GI Srpska – SLS Salto mortale. Hašimovi Srbi i Vučićevi (eks-Dačićevi) Srbi. Zajedno!!! Ne, nije neki futuristički film nego realnost. Ljuti neprijatelji. Prototipi iskonskih neprijatelja. Udruženi… Kada to kažem ne mogu a da se ne setim kako se bivši PPV a sada vrhovni vođa u Briselu obratio lideru SLSa, i Thaqijevom potpredsedniku Petroviću!!! Zašto i kako je došlo do tog preokreta ne znam, niti želim da znam. Nisam sposoban da vidim taj viši interes koji ih je povezao?! Međutim, u jedno sam siguran… Ne znam za ostale, ali ja nikada ne bih sa đavolom tikve sadio. Razgovarao da, ali radio zajedno na istom cilju nikako ne. Ni u ludilu! SLS je naneo najviše štete po održivi opstanak Srba na prostorima Kosova i to zbog sledećih stvari: 1.) Ukidanje nadgledane nezavisnosti Kosova, 2.) promene Ustava Kosova, i brisanje člana 143. koji govori da Ahtisarijev plan uvek preovladava kad postoji sukob sa zakonima i Ustavom Kosova i 3.) formiranje RTK 2, drugog kanala javnog servisa Kosova na srpskom jeziku, umesto samostalnog nezavisnog medija za teritoriju celog Kosova. Za sve te odluke u Skupštini Kosova bila je potrebna pored 2/3 podrške svih poslanika i 2/3 podrška SRPSKIH članova parlamenta. Gospodo pali ste na prvom ispitu, a sad hoćete neko jedinstvo. Transformacija BSK vam je samo paravan. Kad su ovakvi ‘naši’ neprijatelji nam ništa i ne trebaju. Međutim, niko me ništa nije pitao, a ja sad rekoh i dušu spasih. Garantovana mesta!
Sever i izbori O izigranim gradonačelnicima i izneverenim očekivanjima ću neki drugi put. O tome kolika je njihova stvarna moć da bilo šta pozitivno urade i promene zbog vrlo male podrške građana, te su saglasno tom legitimitetu žrtveni jarci u rukama bilo koje briselske strane, po potrebi (Beograd, Priština i Brisel) u donošenju nekih loših odluka kao što su npr. Statuti opština, izlišno je govoriti. Ne bih voleo da sam im u koži. O obećanim investicijama u Sever posle uspešnih izbora mogu u jednoj rečenici. NIŠTA! Čak ni duple nule nema, još je gore nego što je bilo pre izbora! Ukoliko ne bude sličnih pritisaka kao onih 17.11.2013. godine, i metode "prvi put sa direktorem na glasanje" na osnovu onoga što čujem od prijatelja, porodice i poznanika je da će izlaznost biti mizerno mala. Što je vrlo logično. Zašto bi ljudi konstatno glasali da im bude gore. Šta je to što bi ih motivisalo da glasaju? Šta su to obični građani dobili glasanjem na lokalnim izborima? Dobili su samo carine, veće cene, hapšenja, tenzije, strah, neizvesnost. Izgubiće još mnogo toga (bezbednost, posao, slobodu kretanja sa postojećim dokumentima)… Ove izbore ću posmatrati sa strane. U pokušaju da preskoči cenzus Srpska lista neće imati moj glas! Neću se ni radovati niti tugovati previše zbog njihovog uspeha ili neuspeha jer definitivno od toga nam neće biti ni gore ni bolje. |