Početna strana > Rubrike > Komentar dana > Sveti Sinod i Himera zvana "kandidatura za EU"
Komentar dana

Sveti Sinod i Himera zvana "kandidatura za EU"

PDF Štampa El. pošta
Vladimir Jevtić   
subota, 03. decembar 2011.

Povodom teške situacije po Srbe na Kosovu i Metohiji saopštenjem se oglasio Sveti arhijerejski sinod Srpske pravoslavne crkve.[1] Sveti Sinod apeluje na KFOR, zvanični Beograd i Srbe na Kosovu da – u ovoj teškoj i kriznoj situaciji po Srbe – budu uzdržani od svakog nasilja koje bi moglo da rezultuje povećanjem broja povređenih lica.

Ono što je naročito bitno u izjavi Svetog Sinoda tiče se zvaničnog Beograda i njegove promenljive politike prema Srbima na severu Kosova. Nakon izjave predsednika Tadića da Srbi treba da napuste barikade čini se da zvanični Beograd diže ruke i odustaje od pružanja podrške sopstvenom narodu!

Najznačajnije od svega jeste da se u delu apela koji je upućen vlastima poručuje da Beograd ne napušta srpski narod na severu, koji barikadama izražava legitimno pravo protesta – kao što Albanci nisu želeli da žive u Srbiji tako se mora poštovati i volja srpskog naroda koji ne želi da živi pod upravom Prištine. Međutim, “međunarodna zajednica“, EU i NATO po ko zna koji put primenjuju duple standarde kada su u pitanju srpski interesi. Srpska crkva je svojim apelom stala uz svoj narod i poručila je predsedniku Srbije i Vladi Srbije “da ne napuste Srbe na KiM radi himere koja se zove status kandidata za EU. Jer, za odgovornu vlast i političku elitu, Srbija i srpski narod kao celina nemaju alternativu, a sve drugo, pa i idealizovana i mitologizovana EU, ima alternativu. Učlanjenje u EU je dobra želja i zamisao, ali ako odricanje od KiM predstavlja cenu kojom se mora platiti članstvo u tom savezu, onda treba otvoreno i časno odustati od kandidature”.[2]

Međutim, politička “elita“ u Srbiji izgleda da je spremna da upravo odustane od prava Srba na Kosovu radi dobijanja statusa kandidata u EU, statusa koji praktično ništa ne znači. Turska je kandidat za prijem u EU već gotovo 12 godina i od njenog punopravnog članstva očigledno neće biti ništa usled žestokog protivljenja Francuske. Isti slučaj je i sa Srbijom – kojoj čak i taj status visi o koncu. Nemačka kancelarka Angela Merkel jasno je stavila do znanja da Srbija ne ispunjava uslove za dobijanje statusa kandidata i da će Nemačka, kada se bude raspravljalo o daljoj integraciji zemalja zapadnog Balkana, ispoljiti negativan stav. “Za sada nisu obezbeđene pretpostavke za dodelu statusa kandidata Srbiji. Dobrosusedski odnosi i regionalna saradnja su, prema kriterijumima iz Kopenhagena, deo politike proširenja Evropske unije. Dugoročno gledano, mi ne želimo samo Srbiju, već i Kosovo da privedemo Evropskoj uniji i da održimo sposobnost funkcionisanja Evropske unije. Stoga put Srbije u Evropsku uniju vodi samo preko normalizacije odnosa sa Kosovom”.[3] Pošto je Nemačka najjača zemlja EU sasvim je jasno kakav će biti stav EU po pitanju kandidature Srbije, čak i ne uzimajući u obzir da se i sama Unija suočava sa brojnim ekonomskim problemima. Jedan od problema naznačio je austrijski kancelar Verner Fajman izjavom da ne smatra isključenim mogućnost raspada evrozone: “Naprotiv, ako nam ne pođe za rukom da izgradimo i da se pridržavamo više okvirnih uslova, osnova i pravila, mnoge zemlje evrozone neće moći da plaćaju visoke kamate za državne obveznice”, upozorio je Fajman u intervjuu bečkom dnevniku “Kronen cajtung”.[4]

Šta dakle dalje očekivati od famozne kandidature Srbije uz ovakav stav kancelarke Merkel? Da li je sve to vredno odustajanja od istinskog prava srpskog naroda na Kosovu i Metohiji za samoopredeljenjem i, na kraju krajeva, golim opstankom?

Pojedini političari u Srbiji – poput Dragana Markovića – smatraju da bi zarad fantomske kandidature Srbi trebalo da održe sastanak i da uklone barikade „u skladu sa državnom politikom i pozivom predsednika Srbije Borisa Tadića”. “Oni ne smeju da čekaju, kako su rekli, da održe sastanak naredne nedelje, već tu odluku moraju doneti koliko sutra, jer se 5. decembra očekuje stav ministara spoljnih poslova zemalja Evropske unije o davanju statusa kandidata Srbiji.”[5]

Dakle – s jedne strane imamo EU, koja neprestano uslovljava Srbiju i koja i sama grca u ekonomskim problemima i jasan stav Angele Merkel, a sa druge strane imamo krajnje neodgovornu državnu politiku koja poziva Srbe da napuste barikade radi dijaloga sa Prištinom koji može uticati na to da Srbija eventualno dobije kandidaturu koja sama po sebi ništa ne znači. Odgovor je sasvim jasan – pod hitno treba odustati od ovakve politike državnog vrha koji je spreman da Srbe na severu Kosova trampi zarad dobijanja statusa kandidata za članstvo u Uniji čiji opstanak i sam visi o koncu.

 

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner