Početna strana > Rubrike > Komentar dana > Možda bi, ipak, trebalo pitati narod?
Komentar dana

Možda bi, ipak, trebalo pitati narod?

PDF Štampa El. pošta
Vladimir Jevtić   
petak, 21. septembar 2012.

Andreas Šokenhof, visoki predstavnik vladajuće nemačke partije koju vodi Angela Merkel, došao je u Beograd sa zahtevima koje Srbija treba da ispuni da bi se nastavili pregovori sa EU oko njenog članstva. Od sedam uslova[1] koje je Šokenhof naveo najproblematičniji je onaj o potpisivanju neke vrste ugovora o dobrosusedskim odnosima između Beograda i Prištine.

Ovo je sasvim novi zahtev koji se stavlja pred Vladu Srbije. Slobodan Antonić je kazao da je aktuelna vlada do juče vodila politiku "i EU i Kosovo", ali da je posle nemačkih zahteva, koje je nazvao „ultimatumom od sedam tačaka”, ta politika „u ozbiljnoj krizi, ako ne i gotova”. Po njegovom mišljenju, lista očekivanja podseća na ultimatum koji je Austrougarska uputila Srbiji kada je Srbija prihvatila sve osim jedne tačke – zbog koje je izbio rat. „To su gruba poređenja, to nije isto, ali u diplomatiji gde se svaka reč meri ovako grubo saopštavanje zahteva pokazuje naš tretman kao naroda i države”.[2]

I zaista politika i EU i Kosovo je postala neodrživa nakon ovih nemačkih zahteva. Jer se sa zahtevom o potpisivanju dobrosusedskih odnosa faktički insistira na priznanju Kosova i Metohije kao nezavisne države. To je isto učinjeno i sa Zapadnom i Istočnom Nemačkom koje jedna drugu nisu formalno priznale ali su potpisale zajednički memorandum o dobrosusedskim odnosima.

Teško je poverovati da će aktuelna vlada pristati na ovaj sedmi problematični zahtev jer on u pravoj meri oslikava stav Nemačke prema eventualnom članstvu Srbije u EU. Šta je alternativa? DSS predlaže političku neutralnost. Po njima, Srbija mora jasno da proglasi političku neutralnost i da odustane od pokušaja učlanjenja u EU jer je očigledno da Srbiju očekuju nova uslovljavanja kada je Kosovo u pitanju. Na kraju da bi bila primljena u EU Srbija će morati i zvanično da prizna Kosovo. To je kurs koji je Evropa zauzela prema Srbiji.

Drugo rešenje bi bilo ne politička neutralnost već još jače vezivanje za Rusiju kako u vojnom, tako i u političkom pogledu. Evroazijska unija bi predstavljala istinsku alternativu Evropskoj uniji pogotovo što nas Rusija ničim ne uslovljava niti nam nameće rokove koje moramo ispoštovati. Varaju se svi oni koji smatraju da EU nema alternativu. Evroazijska unija bi otvorila vrata za izvoz srpskih proizvoda na ogromno tržište a dobrobiti takve ekonomske saradnje bili bi višestruki.

U svakom slučaju narod mora i treba da odluči. Kosovo ili EU. Sve je izgledniji referendum koji bi aktuelna vlada raspisala i kojim bi se rešio gorući problem uslovljavanja Srbije od strane EU u vezi Kosova. Najpoštenije bi bilo da građani Srbije preuzmu svoju sudbinu u svoje ruke i da se na budućem referendumu jasno izjasne da li su za Evropu bez Kosova ili su za jednu celovitu srpsku državu. Očigledno je da je politika i Kosovo i EU nemoguća, naročito nakon iznošenja pomenutog zahteva, tako da je neophodno da se promeni politički kurs Srbije. Potrebno je što pre raspisati referendum koji će pokazati volju naroda Srbije.

Ukoliko rezultati referenduma pokažu da je većina stanovnika Srbije za očuvanje teritorijalnog integriteta i suvereniteta na svakom pedlju Srbije onda se srpska politika mora okrenuti Istoku. Politička neutralnost takođe nije preterano realna mogućnost. Zato jedina realna alternativa Evropskoj uniji svakako postoji a ime joj glasi Evroazijska unija sa Rusijom na čelu.


 

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner