Hrvatske Čede i slovenački Srbin

Pobeda „Kukuriku“ koalicije i „Pozitivne Slovenije“ Zorana Jankovića dočekane su u srpskoj vlasti i njenim medijima sa ozarenim optimizmom i očekivanjima da će dolazak leve koalicije na vlast u Hrvatskoj i pobeda „našeg čoveka“ u Sloveniji biti prilika za konačno rešavanje spornih pitanja. Promena vlasti u susednim državama odmah je od domaćih propagandista iskorišćena i kao potvrda regionalne politike predsednika Tadića, pa tako za naše medije, pobeda levice u Hrvatskoj donosi „novu eru“ u odnosima Beograda i Zagreba, dok je Janković domaćoj javnosti brže-bolje predstavljen kao dobroćudni Gedža koji je uspeo u svetu, a da nikad nije zaboravio svoje rodno selo Saraorce kraj Smedereva, i koji će omogućiti promenu politike Ljubljane prema Srbiji.

Na žalost, iako se domaći mediji trude na nam dokažu da smo u Sloveniji i Hrvatskoj dobili dva nova-stara prijatelja, razloga za skepsu, posebno u slučaju Hrvatske ipak ima previše. Srbi u Hrvatskoj već imaju negativno iskustvo sa SDP-om koji je bio na vlasti u Hrvatskoj 2004. godine, kada je počeo lov na Srbe po Interpolovim poternicama, a mišljenja vodećih ličnosti pobedničke koalicije o najvažnijim problemima srpsko-hrvatskih odnosa samo se u nijansama razlikuju od stavova HDZ-a. I za SDP i HNS Srbi su krivci za sukob, "Domovinski rat" je svetinja, a "Oluja" legitimna oslobodilačka akcija, koju su vodili herojski generali u Hagu nepravedno osuđeni na drakonske kazne. Ni SDP ni HNS ne priznaju odrednicu ''udruženi zločinački poduhvat'' kojom je Haški sud okarakterisao „Oluju“ i „Bljesak“ , tako da se može očekivati da i pored već tragikomične nade Beograda, nova hrvatska vlada neće ostupiti od namere da se odnosi sa Srbijom srede ispunjavanjem hrvatskih zahteva. Pored toga, nova vlast će imati i jaku opoziciju u HDZ-u, koja je sada pojedinačno druga najjača stranka u Saboru, a o tamošnjem stanju duhova govori i to što je izborna lista osuđenog ratnog zločinca Branimira Glavaša pobedila u Osječko-baranjskoj županiji sa 27 odsto glasova i dobila dvostruko veći broj poslanika u odnosu na prethodne izbore. Stoga pobednička koalicija i neće moći da radikalno menja kurs prema Srbiji, a prve izjave Zorana Jankovića, lidera SDP-a i Vesne Pusić iz HNS, kandidata za šefa diplomatije to i ne najavljuju. Vesna Pusić, koja važi za političarku građanske opcije, kojoj je Čeda Jovanović najbliža politička opcija u Srbiji, izjavila je da će nastojati da se spor Hrvatske i Srbije pred MSP reši dogovorom i eventualnim povlačenjem tužbi, ali, da bi se o tome razmišljalo po njoj pre toga treba rešiti pitanja "nestalih, opljačkanih umetnina i dobara, pitanje suđenja za ratne zločine i saradnje pravosuđa“. Pusić, za koju je „užasna stvar što se Republika Srpska uspostavila i što se stabilizirala kao trajno rješenje, a ne kao rješenje prekida sukoba“, i u pogledu položaja Srba u Hrvatskoj je pokazala rigidan stav, pošto je prošlog juna njen amandman sprečio da se kroz izmene Ustavnog zakona srpsko Zajedničko vijeće opština (ZVO) na području istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srema dobije status pravnog lica, čime bi se rešio problem finansiranja tog tela. Stoga se može očekivati da će položaj Srba u Hrvatskoj i po dolasku nove vlasti verovatno ostati isti, kao i odnosi hrvatske države prema Srbima.

Možda će se donekle poboljšati odnos Hrvatske i Srbije, ali je pitanje da li će to biti na našu štetu. Obzirom da su Hrvatskoj na vlast došli oni koji o Srbiji i Srbima misle slično Jadranki Kosor, onda je pobeda Zorana Jankovića u Sloveniji, koji svoj program oporavka Slovenije vezuje i za dalji razvoj ekonomskih odnosa sa Srbijom koliko-toliko dobra vest.