Komentar dana | |||
Foklandi su "srce Britanije" |
![]() |
![]() |
![]() |
ponedeljak, 02. januar 2012. | |
U januaru ove godine Buenos Ajres je počeo da lobira kod generalnog sekretara UN Ban Ki Muna za njegovu podršku novim pregovorima oko statusa ostrva, a za razliku od vremena diktature, Argentina sada ima imidž demokratske zemlje i aktivnu podršku južnoameričkih država, čime je ovo pitanje pretvoreno u zajednički problem kontinenta. Argentinski ministar spoljnih poslova izjavio je jednom prilikom da su Foklandi „nož zabijen u srce Juže Amerike“, a poslednja u nizu zajedničkih diplomatskih akcija je učinjena 20. decembra, kada su zemlje Merkosura, južnoameričkog trgovinskog bloka, odlučile da zatvore luke za brodove koji plove pod foklandskom zastavom.
Iako je Britancima glavni argument volja naroda, problem Foklanda dodatno je zaoštren pronalaskom nafte i gasa u okolini ostrva 1992. godine. Britanija je 2010, uprkos ranijem sporazumu, dozvolila istraživanje naftnih rezervi, dok je britanska firma „Rokhoper eksplorejšn” nedavno saopštila da su rezerve nafte mnogo veće nego što se očekivalo i da prve bušotine mogu početi sa radom 2016. godine. Sasvim očekivano, Argentina je ovu vest dočekala sa besom i optužbama da London pljačka argentinske resurse, dok je vest o slanju britanskog princa Harija na vojnu službu na Foklande, koji tamo treba da stigne na tridesetogodišnjicu rata, u februaru 2012, dočekana kao otvorena provokacija. Argentina aktivno zahteva povratak Foklanda još od kraja Drugog svetskog rata, a svoje pravo temelji na argumentu da su u doba sticanja nezavisnosti 1811. ostrva bila pod njenim suverenitetom. Pod britansku vlast Foklandi su došli posle rata 1833, kada je Britanija proterala sve argentinske koloniste, a zatim dovela svoje. Iako je posle početka procesa Dok steže pesnicu zbog Foklanda, Britanija istovremeno zahteva od Srbije da se dobrovoljno odrekne 15 procenata svoje teritorije. Kada se govori o Kosovu, jedan od glavnih argumenata Velike Britanije i ostalih evropskih „prijatelja“ Srbije je da je potrebno priznati realnost, odreći se svoje teritorije, i da su od zemlje i prirodnih bogatstava važniji ljudi. Problem Foklanda svedoči, međutim, da je taj princip namenjen zemljama poput Srbije, dok se svoje brani i čuva, pa makar to bila ostrva naseljena sa tri hiljade ljudi, 13.000 kilometara daleko od prestonice. Ili, kad je reč o Argentini, da ne ne odustaje ni posle 200 godina ni posle izgubljenog rata. |