Istina i pomirenje na ex-YU prostorima | |||
Još jedan "šugav" haški dan |
![]() |
![]() |
![]() |
petak, 30. novembar 2012. | |
Većinska Srbija se k’o nova mlada vređa i snebiva najnovijim presudama haškog tribunala, kao da je pobogu – uopšte očekivala nešto drugo osim oslobađanja?! Zar bi neko ovde više voleo da je Gotovina osuđen po nekoj fiktivnoj komandnoj odgovornosti (jer nije ukorio one što su ubijali starce i pljačkali im kuće) na deset godina, i istog dana bio pušten na slobodu jer je u istrazi “pošteno” odležao više od polovine kazne? Je li to pravda za kojom vape Krajišnici? Ako većina Srba tzv. haški sud, prema rezultatima svih mogućih istraživanja, bez rezerve doživljava kao antisrpski i Mogu da razumem “običan svet” koji ogorčen poslednjom haškom sprdačinom – po medijima vapi za pravdom; za one koji žive od toga da stvari postavljaju na svoje mesto – nema opravdanja. Ovih dana političari i njihovi analitičari uglas i po ko zna koji put grme kako se eto – potvrđuju njihove davno izgovorene/napisane reči o antisrpskom karakteru haškog suda. Slažem se da su bili u pravu (neki uvek a neki samo sada kad je pljuvanje po Hagu mejnstrim), ali koja korist od njihovog sveznadarstva? Gde su akcije koje bi imale za cilj da svetskoj javnostipredstave “srpski slučaj” detaljno, na naučnoj osnovi sa sve referencama i predlozima konkretnih mera koje bi Srbija morala da preduzme radi odbrane svojih građana koje je taj “sud” protivpravno utamničio? Žao mi je, ali osim inicijative Stefana Karganovića – ne postoji ništa organizovano osim horskog kukanja “Nepravda pa to ti je”. Ima doduše nekoliko stranaka koje u svojim nastupima ne zaobilaze Hag, ali nekako imam utisak da one zapravo od naroda traže vlast na časnu reč, a oni će se zauzvrat, jednog dana, kada stignu, pozabaviti i tom temom… U obliku oštrog saopštenja naravno, ne očekuje valjda neko da bi Srbija trebala da vuče jednostrane poteze!?
Sa druge strane, oni koji se ljute na sudiju Merona – očigledno nisu imali mnogo posla sa našim sudijama-krivičarima. Pitanje za njih: Šta biste više voleli – da se kao optuženi nađete pred sudijom koji se drži zakona (da o krivici odlučuje na osnovu iznetih dokaza) k’o pijan plota, ili pred sudijom koji ima “izgrađeno slobodno sudijsko uverenje”? Da vam sude na osnovu dokaza koji vas terete ili brane, ili da se kockate sa tim da li je sudija danas raspoložen ili ne? Pošten čovek će u svakom slučaju izabrati prvog, dok će oni skloni “snalaženju”, vezama i poznanstvima drhtati očekujući da će dobiti barabu koju advokat kupi za 500 evra… Znači, bez obzira na to koliko sam uveren da je u celu priču sa Hrvatima i Haradinajem upleten Stejt department i to na Ali tužilaštva, haško i srbijansko su odgovorna za nedostatak dokaza protiv zlikovaca. Haško tužilaštvo je po “difoltu” koji su im gazde učitale insistiralo na dokazima koji terete SAMO Srbe osumnjičene za ratne zločine. Srbijansko tužilaštvo im je izlazilo u susret, često i iznad svojih mogućnosti, vršeći pritisak na druge državne organe da se haškim kolegama daju sva dokumenta koja im padnu na pamet. Sa druge strane, nikakvu pripremu svedoka koji su u Hag pozivani da svedoče protiv optuženih za zločine nad Srbima – tužilaštvo u Beogradu nije vršilo. Tako se po pravilu dešavalo da “naši” svedoci budu dezavuisani i ismejani od strane odbrana optuženih. I, nikom ništa. Ni tužiocu ni njegovom mlađanom televizičnom pomoćniku ne fali ni dlaka s brade. A Srbija izgubila sve što se može izgubiti. Tako se desilo da Srbe po Srbiji i inostranstvu osim istražitelja haškog tužilaštva lovi i Nataša Kandić sa svojom NVO, i BIA i VBA, i policija i žandarmerija, strane operativce da ne pominjem… A po internet portalima ih brane ljudi koji vrhunac patriotizma vide u kukanju na “hašku inkviziciju” i belosvetske ale i vrane. Što nije loše, ali je nažalost prilično beskorisno i frustrirajuće. |