Istina i pomirenje na ex-YU prostorima | |||
Glineni golubovi Evrope |
![]() |
![]() |
![]() |
sreda, 01. avgust 2012. | |
U stvari, Politikinim tekstom htelo se reći da tamo neki crnogorski etno-seljak u svom etno selu ne uslužuje Srbe. To mu je ispod časti. Štaviše, kako i dolikuje drevnim junacima, išćera` je iz lokala čak "petoro đece i obije žene". Pazite, u zemlji koja kuca na vrata EU, zemlji koja pretenduje da bude neko na turističkoj mapi Balkana, zemlji koja sebe deklariše kao etalon demokratije, e u takvoj zemlji u turističkom objektu dešava se pravi rasistički napad. I sad šta će biti sa tim etno-seljakom i nije važno. Verovatno će se u njegovom okruženju uz gusle opevati neopevano junaštvo nad jednom kaluđericom, i jednom majkom sa petoro dece. Međutim mnogo je važno ovaj rasistički ispad shvatiti vrlo ozbiljno, jer nije dotični etno-seljak iznikao niotkuda. On je samo produkt jednog dugotrajnog procesa.
U vreme kada se rasizam svuda i na svakom mestu kažnjava i iskorenjuje, jedino je ovaj još uvek nekažnjiv, štaviše vrlo je poželjan. Kod nas se to i ne shvata odgovarajuće ozbiljno. Veoma često ćete čuti ovih dana naše sugrađane koji preplanuli dođu sa plavog Jadrana: Hvara, Makarske ili Primoštena, kako su vrlo lepo proveli odmor, jer im niko nije slomio retrovizor, a ni kola im nisu sprejisana sloganom „Srbe na vrbe“, a i proslava „Oluje“ je bila vrlo dobro pripremljena. Pazite šta je postalo merilo dobrog provoda u Srbiji 21. veka. Važno je da ste vi dokazali svoju evropsku posvećenost odlaskom u Hrvatsku i da ste u Beogradu IN, pa makar posle toga na Karaburmi morali da montirate novu „šoferku“. Niko se kod nas ovim fenomenom nije bavio na pravi način, ni u politici, ni u medijima, ni u nevladinom sektoru. A problem je ozbiljan. Ovakvo stanje Srbe određuje kao legitimnu metu bilo gde da se nađu. Više i nije vest da se na primer, napadne neki Srbin u Beču zato što u Kijevu Hrvatska igra neku utakmicu. Nije neobično da se s vremena na vreme neki maturant vrati u Srbiju iz Praga ili Budimpešte sa ekskurzije razbijenog nosića, zato što je autobus njegove gimnazije bio parkiran pored autobusa Varaždinske ili Mostarske gimnazije, pa su mali Hrvati malo vežbali evropejstvo.
U koje god evropsko letovalište da odete, srešćete voma često mlade ljude sa svih strana koji na sebi nose majice sa simbolima zemlje iz koje dolaze: France, Scotland, Russia, Lithuania… ali ćete se teško odlučiti da nosite majicu na kojoj će pisati Serbia. Zašto? Zato što time legitimišete sebe kao metu. Mi povremeno imamo ministarstva za brigu o dijaspori, i slične stvari. Ali niko se ozbiljno ne bavi ovim fenomenom. Naše vlasti moraju biti svesne, da na osnovu klime koja se formira oko nas, i to uglavnom odavde, mi se u Evropi posmatramo kao neka nepripadajuća rasa. Nova vlada koju smo dobili se ovim fenomenom mora najozbiljnije pozabaviti. Država valjda i služi za to da štiti i zaštiti svoje podanike. Možda mi i ne želimo u EU, ali nas zato ne treba ubijati. I to je valjda neki evropski standard. Konačno, da li se ikada neko iz naših NVO ili naših političara, korisnika gore opisanog bankomata koji Srbiju i naš narod tretiraju po fuj-pljus principu (a ima ih i u parlamentu), zapitao da možda, barem malkice nije svojim delovanjem doprineo da se kod lokalnog silnika iz Ohrida aktivira okidač da ubije Dejana Novakovića, ili da nesrećni etno-seljak iz Njeguša izbaci žene i decu iz svog restorana, samo zato što su Srbi? Ali baš samo iz tog razloga. Bolesnog, ali ipak razloga. |