Sveti brak je dobar, ali bezbračni monaški život posvećen Bogu je - bolji. To je principijelno - u apsolutnom smislu. Individualno za nekoga brak može biti bolji od monaštva - to je relativno, u nekom posebnom slučaju.
Preporuke:
2
0
2
subota, 05 oktobar 2013 11:35
Ljuba
Protiv sam svake filozofije koja se ne može primeniti na celo čovečanstvo. Bilo koja aplikacija muško ženskih odnosa koja vodi izumiranju ljudskog roda je izlišna.
Preporuke:
1
1
3
subota, 05 oktobar 2013 12:59
Dragan
Ljuba
Protiv sam svake filozofije ...vodi izumiranju ljudskog roda je izlišna.
Tu katolici geše. Naime monaštvo posvećenika može doći i nakon završenog braka. Pored toga, ako se seks koristi samo za potomstvo u braku, i nizašta drugo (što mu je suštinska prirodna funkcija) - to se takođe smatra životom u celibatu (naravno ne u katolicizmu - u tome i greše). Monaštvo ne podrazumeva nužno izostanak potomstva, mada može biti u slučajevima kada je neko od detinjstva u celibatu (takvih danas mislim da i nema - pod tim podrazumevam da osoba nikada nije izbacila seme a ne tek da se nije upuštala u jalove seksualne odnose - tzv. "seks iz zadovoljstva")
Naravno danas će retko ko prihvatiti te duhovne standarde vezane za seks, jer su, usled odsustva pravilnog vaspitanja i odrastanja, gotovo svi postali vezani za - "svrab u gaćama", da prostite. Naime oni misle samo o tome šta celibatom gube, a ne vide i ne razumeju, nesretnici, šta time dobijaju!
Preporuke:
2
1
4
subota, 05 oktobar 2013 13:08
Dragan
Ljuba
I dao Bog da hoće ljudski rod tako izumreti - tako što će iz života prolaznog punog beda (bolesti, starosti, smrti...) preći u život večni, jer tada život ljudske duše ne pretaje postojati, već se od lošeg preobražava u bolji. Duhovnost ne podrazumeva da je zemaljski život vrhovna vrednost - on je ionako, kratak, prolazan, i nužno praćen bedama (rođenje, bolest, starost, smrt; nesreće koje dolaze od uma i tela, od drugih živih bića i od viših sila prirode). Čak i da je sama smrt tu, bez drugih beda, to je dovoljno da nulificira bilo kakvo postignuće telesnog života.
Kako bi to rekao Toma Kempijski u njegovom čuvenom delu "O ugledanju na Hrista"
"O maloumna i neverna srca, tako duboko potonula u zemaljske stvari, da ne osećaju ništa što nije telesno!
Nesrećnici! osetiće bolno na poslednjem času kako je ružno, kako ništavno bilo sve što su ljubili."
Protiv sam svake filozofije ...vodi izumiranju ljudskog roda je izlišna.
Tu katolici geše. Naime monaštvo posvećenika može doći i nakon završenog braka. Pored toga, ako se seks koristi samo za potomstvo u braku, i nizašta drugo (što mu je suštinska prirodna funkcija) - to se takođe smatra životom u celibatu (naravno ne u katolicizmu - u tome i greše). Monaštvo ne podrazumeva nužno izostanak potomstva, mada može biti u slučajevima kada je neko od detinjstva u celibatu (takvih danas mislim da i nema - pod tim podrazumevam da osoba nikada nije izbacila seme a ne tek da se nije upuštala u jalove seksualne odnose - tzv. "seks iz zadovoljstva")
Naravno danas će retko ko prihvatiti te duhovne standarde vezane za seks, jer su, usled odsustva pravilnog vaspitanja i odrastanja, gotovo svi postali vezani za - "svrab u gaćama", da prostite. Naime oni misle samo o tome šta celibatom gube, a ne vide i ne razumeju, nesretnici, šta time dobijaju!
I dao Bog da hoće ljudski rod tako izumreti - tako što će iz života prolaznog punog beda (bolesti, starosti, smrti...) preći u život večni, jer tada život ljudske duše ne pretaje postojati, već se od lošeg preobražava u bolji. Duhovnost ne podrazumeva da je zemaljski život vrhovna vrednost - on je ionako, kratak, prolazan, i nužno praćen bedama (rođenje, bolest, starost, smrt; nesreće koje dolaze od uma i tela, od drugih živih bića i od viših sila prirode). Čak i da je sama smrt tu, bez drugih beda, to je dovoljno da nulificira bilo kakvo postignuće telesnog života.
Kako bi to rekao Toma Kempijski u njegovom čuvenom delu "O ugledanju na Hrista"
"O maloumna i neverna srca, tako duboko potonula u zemaljske stvari, da ne osećaju ništa što nije telesno!
Nesrećnici! osetiće bolno na poslednjem času kako je ružno, kako ništavno bilo sve što su ljubili."