U vreme socijalizma radnička klasa je zamenila klasnu borbu sa borbom za zalogaj sa ražnja ili roštilja zaliven pivom, koje je sve više hemija a sve manje pravo pivo. U toj "borbi" ostali su i bez klasnog interesa a i bez ražnja ili roštilja. Kada su iz socijalizma "preleteli" u neoliberalizam, klasnu borbu su ostavili u socijalizmu, jer im je to bio teret koji im je smetao u nastojanju, da što pre stignu u bujice od maraka, dolara, evra koje će ih odneti u more novčanog izobilja. Od toliko željenog plivanja u stranim valutama ostali su u plićaku želja, gledajući kako im oseka odnosi novce. Nasukali su se a da nisu ni zaplivali. Roštilji i ražnjevi ostali su puka želja, kod nekih smeštena u sećanjima, kad se za prvi maj dobro jelo i pilo. Jedina korisnost od smanjenog broja roštilja i ražnjeva jeste smanjena količina ostavljenog smeća na izletištima. Eto napuštanje klasne borbe ima i nečg dobrog.