Savremeni svet | |||
Zašto umiru ruski oligarsi? |
![]() |
![]() |
![]() |
ponedeljak, 25. mart 2013. | |
Devedesetih godina, tokom raspada Sovjetskog Saveza, bogatstvo Berezovskog je procenjeno na 250 miliona dolara, od tada (ova procena se odnosi na 1993. god.) pomenuti ruski tajkun je počeo da stiče sve veću i veću sumu. To je i bilo vreme kada se stvorila nova klasa ruskih tajkuna tzv. oligarha koji su se bogatili preko mere. Upravo je Boris Berezovski bio prvi milijarder u postsovjetskoj Rusiji. Njegovo bogatstvo se za samo četiri godine uvećalo na tri milijarde dolara. O njemu je čak napisana i knjiga Kum Kremlja. Berezovski je bio 104. na svetskoj listi milijardera, suvlasnik kompanije „Sibnefta“[1], postao je zamenik sekretara Saveta bezbednosti Rusije, tako da se uzdigao prilično visoko i u političkim krugovima Ruske Federacije uprkos tome što je imao i pasoš Izraela. Kada je na čelo Ruske Federacije stupio Vladimir Putin, počeo je beskompromisni obračun sa oligarsima. Zbog toga što se nije slagao sa politikom zvaničnog Kremlja Berezovski iz Rusije beži u Veliku Britaniju. U London stiže 2000. godine, a 2003. godine dobija i politički azil. „U odsustvu je pred ruskim sudovima osuđen na zatvorsku kaznu u trajanju od 19 godina za prevaru, pranje novca i pokušaj nasilnog preuzimanja vlasti“.[2]
Krug se zatvara. U razgovoru za Komsomolsku pravdu Lugovoj odlazi korak dalje optuživši čak Berezovskog da bi mogao nastaviti sa ubistvima poznatih Putinovih protivnika kako bi za njih bio optužen režim Vladimira Putina i time navodno isprovocirana nestabilnost u Rusiji. Lugovoj upozorava da bi iduće žrtve Berezovskog mogli postati Mihail Kasjanov i Eduard Limonov, uz Garija Kasparova najistaknutije vođe Putinove „ulične opozicije“ ujedinjene pod imenom Druga Rusija.
Berezovski je pred smrt, prema rečima diplomatskog dopisnika BBS-ja Bridžit Kendal, dao intervju časopisu Forbs, što bi navodno moglo da objasni stanje u kome se nalazio njegov um. Naime, u intervjuu Berezovski je rekao da je „uvek želeo da se vrati u Rusiju, čak i kada su krivični postupci pokrenuti protiv njega i da je shvatio da ne može da bude emigrant i da je promenio mnoge od ranijih stavova. Forbs ističe da je pomenuti Berezovski u jednom od svojih poslednjih intervjua rekao da je: “izgubio smisao života, da nije više zainteresovan za politiku i da želi da se vrati nauci i nastavi svoj naučni rad u Rusiji.“ Nismo ništa bliže otkrivanju razloga njegove smrti, a teško je da ćemo ikada i biti u prilici da saznamo šta se zaista dogodilo, kao što sa izvesnošću ne znamo ni ko je otrovao Litvinjenka. Da li je to bio upravo Berezovski kao što tvrdi Lugovoj?
Vladimir Žirinovski, lider Liberalno-demokratske partije, izjavio je „Ehu Moskve“ da je Berezovski „bio spreman da se vrati u Rusiju pod bilo kakvim uslovima. Izgledao je umorno, oči su mu izgubile sjaj“. Kako je rekao, Berezovski je bio „spreman da zatvori slučaj Litvinjenko“ u zamenu za povratak u domovinu.U još jednom intervjuu „Forbsu“ Berezovski je pohvalio Putina zbog njegove snažne volje, uprkos tome što je godinama bio jedan od najistaknutijih Putunovih političkih neprijatelja i stalno je u svojim izjavama napadao predsednika Ruske Federacije. Da li se u poslednjem trenutku Berezovski toliko promenio da je počeo da veliča ruskog predsednika? Da li se Berezovski uopšte istinski i pokajao? Ali ukoliko je tako zašto bi onda izvršio samoubistvo? Putinov portparol Dmitrij Peskov rekao je u subotu u izjavi ruskoj državnoj televiziji da je Berezovski pisao ruskom predsedniku da želi da se vrati kući i da je tražio „oproštaj za svoje greške“.[6] Sasvim je moguće da nikada nećemo saznati pravu istinu, kao i u slučaju trovanja Litvinjenka, ali izjava Lugovoja da je Berezovski bio umešan u trovanje bi možda mogla da predstavlja nekakav trag, doduše jako slab. Mada svakako postoji razlog zašto Ruska Federacija štiti Lugovoja. I kao u mnogim drugim slučajevima potvrdilo se pravilo da je realnost daleko neizvesnija i kompleksnija nego radnja bilo kog špijunskog trilera. |