Početna strana > Rubrike > Savremeni svet > Putinovi uspesi u Siriji
Savremeni svet

Putinovi uspesi u Siriji

PDF Štampa El. pošta
Fiona Hil   
nedelja, 22. septembar 2013.

(Forin afers, 9. 11. 2013)

U ponedeljak, 9. septembra, ruski predsednik Vladimir Putin učinio je diplomatski korak koji je, čini se, iznenadio čitavu međunarodnu zajednicu, a ne samo SAD. Predsednik Barak Obama i njegov tim su bili iznenađeni. On je izabrao najdramatičniji mogući momenat, uoči onoga što je trebalo biti sudbonosno glasanje u američkom Kongresu o Obaminoj odluci da naredi ciljani napad protiv sirijskog lidera Bašara al-Asada – da predloži da Sirija preda svoje hemijsko oružje međunarodnoj komisiji koju bi vodile UN. Asad se brzo saglasio sa predlogom. 

Do večeri 10. septembra, nakon dana prepunog poziva sa svih mogućih strana da se odobri Putinov plan, Obama je, čini se, povukao pretnje o skoroj vojnoj akciji. U obraćanju naciji uživo, on je zahtevao odlaganje glasanja, objavivši da će se državni sekretar DŽon Keri sastati sa Rusima da razjasni stvari. On je naložio da Ujedinjene Nacije zadrže diplomatski pritisak na Asada i da uključe još jedan faktor u sirijskoj krizi. Putin je zatim još više povećao svoju prednost zahtevajući od Vašingtona obećanje da neće napasti Asada ukoliko sirijski lider preda svoje hemijsko oružje.      

Bilo da ruski plan uspe ili ne, Putinov tim će ga sigurno označiti kao diplomatski uspeh koji pokazuje da je plan daleko suptilniji nego što je Obamin tim uspeo da učini. Kao prvo, Putin je bio u mogućnosti da kapitalizuje ono što se činilo Kerijevim gafom na konferenciji za novinare u Ujedinjenom Kraljevstvu u ponedeljak. U odgovoru na novinarsko pitanje, Keri je rekao da je jedini način da Asad izbegne napad da preda svoj celokupni hemijski arsenal. Stejt dipartment je odmah povukao Kerijevu izjavu, ali to je bilo kada je Putin već ponudio plan o razoružanju. U intervjuima Obama je nagovestio da je raspravljao o konturama predloga sa Putinom kada ga je ruski predsednik povukao na stranu na samitu G-20. Preostali međunarodni igrači su tvrdili da je uopštena ideja bila njihova. Ipak, drugi tvrde da se na jezgru koncepta diplomatski radilo već neko vreme.  

Bez obzira na aktuelne činjenice, Putin je taj koji je proglasio plan. On je na taj način mogao da pokupi zasluge dok su se SAD i ostali mučili da preokrenu situaciju u svoju korist. Uprkos tome što je Obami i SAD dao “kartu za slobodno bekstvo iz zatvora” kod kuće, mnogi posmatrači se slažu da je na poene Putin stvarni pobednik naročito ove runde sirijskog konflikta. Zaista, pomogavši Obami da izbegne mogućnost poraza u Kongresu, Putin je čak učinio da američki predsednik bude na neki način vezan za njega u odvijanju sledeće faze sirijske krize.

Ovo je situacija u kojoj Putin uživa kao bivši operativac KGB-a kome su uspesi u poslovima često zavisili od trgovine uslugama iza scene. Pitanje je sada da li će SAD i njeni saveznici izmanevrisati Putina kako bi povratili diplomatsku prednost. Ukoliko je istorija sirijskog konflikta neki vodič, to neće biti tako lako. Međutim, konflikt je u suštini rešen, i sada se čini verovatnije da će biti pod uslovima koje je Moskva postavila, a ne Vašington.   

Nakon što je nekoliko meseci stajao čvrsto (gotovo sam) protiv međunarodne intervencije u Siriji, krajem avgusta ruski predsednik Vladimir Putin se pomirio sa mogućnošću američkih vazdušnih udara protiv režima Bašara al-Asada. Sigurno, on nije bio zadovoljan zbog toga, ali korišćenje hemijskog oružja protiv civila u predgrađu Damaska čini se da je dovelo trenutnu fazu sirijske krize do njenog neizbežnog klimaksa. U toku ponavljanih američkih i međunarodnih upozorenja da je hemijski napad crvena linija čije prelaženje dovodi do odmazde, koalicioni napadi na Siriju su se činili udaljeni danima.  

Događaji nakon napada hemijskim oružjem su neočekivano krenuli u Putinovu korist. Najpre se dogodilo da je glasanje u britanskom parlamentu blokiralo inicijativu premijera Dejvida Kamerona da se Velika Britanija pridruži američkim napadima. Onda je usledila odluka američkog predsednika Baraka Obame da odluku prepusti glasanju pred suzdržanim Kongresom. Francuska vlada je obznanila da – za razliku od Malija – neće ići sama protiv Sirije. Generalni sekretar UN Ban Ki Mun izjavio je da će timu za inspekciju hemijskog oružja koji je poslao u Siriju biti potrebno vreme da dovrše posao pre nego što odrede da li postoji dovoljno dokaza da UN odobre upotrebu sile.  

Sada, kada je Putin domaćin samita G-20 u Sankt Peterburgu on vidi novu priliku za Rusiju. S obzirom da su sve strane jasno uzdržane da preduzmu akciju, Putin veruje da napad može biti izbegnut ili, u najmanju ruku, ograničen na jednostranu američku akciju. Na stranu nešto francuske podrške i nekih sporednih odobravanja Turaka i Arapske lige, Obama – a ne Putin – biće prepušten samom sebi i Rusija više neće biti izolovana po pitanju Sirije.

Tokom protekle nedelje, Putin je preduzeo seriju pažljivih javnih pojavljivanja i intervjua kako bi istakao skepticizam u vezi sa upotrebom sile. On je naglasio ideju da su sirijski pobunjenici sami preduzeli hemijski napad da uvuku SAD kako bi povratili svoje pozicije u građanskom ratu koji gube. On se uključio u pametno orkestrirane činove političkog pozorišta, uključujući ohrabrivanje delegata ruske Dume da dospeju do članova američkog Kongresa pre nego što oni glasaju.

Putin je pozvao na ponovo proveravanje činjenica, naglašavajući važnost da se ne čini ništa ishitreno. On je takođe ostavio otvorenu mogućnost da Rusija odigra ulogu u akcijama UN protiv sirijskog režima – ukoliko generalni sekretar dođe do neoborivih dokaza da je Asad naredio upotrebu hemijskog oružja protiv sopstvenih civila. Putin je obznanio potrebu za visokim standardima kada je u pitanju dokazivanje kako bi se izbeglo ponavljanje grešaka u prošlosti, kao što je bila kaznena američka intervencija u Iraku na osnovu pogrešnih obaveštajnih podataka o oružju za masovno uništenje.    

Bilo da su ovi potezi iskreni ili ne (najverovatnije nisu), oni se slažu sa voljom Rusa i sa ostalima van Rusije koji su se protivili prošlim američkim intervencijama. Putin je prikupio sve preovlađujuće argumente protiv intervencije i, ponavljajući ih sebi kao mantru, obezbedio je poziciju branitelja međunarodnog zakona i principa. On se predstavio u svetlu zdravorazumskog lidera koji prepoznaje provokaciju kada je vidi i odbija da zagrize mamac. On je spreman da objavi moralnu pobedu za Rusiju i da preuzme zasluge ukoliko Obama odustane od intervencije.  

U svojoj izjavi o Obami, štaviše, Putin nije uvredio predsednika lično, niti je doveo direktno u pitanje njegov kredibilitet. Čak i ukoliko neko ne veruje njegovim motivima, jasno je da je najmanje Putin postavio Obamu u tešku poziciju da mora da opravda zašto je povlačio crvenu liniju u vezi sa upotrebom sirijskog hemijskog oružja i zašto ne može da sačeka odluku UN - i sve to dok je Obama u Rusiji nasuprot generalno skeptičnih članova grupe G-20.   

Putin je naročito spretan da drži svoje protivnike van ravnoteže. I ne postavlja se pitanje da je Obama Putinov protivnik kada je u pitanju Sirija. Sve vreme Putinov cilj bio je da spreči SAD da napadnu sirijski režim – ne da bi zaštitio Asada, već da bi zaštitio Rusiju. Putin želi snažnog lidera u Siriji koji može stvari držati pod kontrolom. On želi da bude siguran da se terorističke grupe, koje imaju veze sa ekstremistima u ruskom problematičnom severnokavkaskom regionu, neće okrenuti od operacija u Siriji kako bi napale ruske mete. Putin takođe ima određeno iskustvo koje koristi kako bi postigao svoje ciljeve. 

On računa na to da će biti potcenjen i zanemaren – otpisan kao “dosadno dete u zadnjem delu učionice” (kao što ga je Obama opisao na konferenciji za novinare 9. avgusta). Ovo je slika koju je Putin gradio veoma dugo. Kao "dosadno dete" u Lenjingradu tokom 60-ih i 70-ih, Putin je sedeo u zadnjem delu učionice, ali je u slobodno vreme trenirao džudo. Postao je veoma uspešan sportista – uspešan na takmičenjima na regionalnim i nacionalnim nivoima.

Putin često potcenjuje to koliko je zapravo profitirao baveći se džudom. Prirodno usijane glave i borben, mladi Putin se zahvaljujući tom sportu naučio disciplini. Napornim treninzima naučio je kako da se kontroliše i obuzda. Njegov trening bio je fokusiran na to kako da upotrebi snagu svojih protivnika protiv njih samih i kako da sačeka pravi trenutak da iskoristi njihove greške. Prava veština u džudou je držanje protivnika van ravnoteže, a ne baciti ga grubo na tlo.Finese, a ne sila donose poene kod sudija. Ova sposobnost je bila od velikog značaja kada se Putin priključio KGB-u. Znao je kako da tiho motri u senci, čekajući da protivnik pogreši.    

Putin zna šta radi. On stoji po strani, dok ostali "igrači" uskaču i ponašaju se ishitreno. On svoje protivnike bode iglama dok se ne razljute i ne sapletu se i završe posao za njega. Putin namerava da dobije posebno ovu rundu sirijskog sparing meča na poene. Odluka protiv korišćenja sile u Siriji, obrukani Obama, izgledi za jednostranu američku intervenciju koja bi bila pokrenuta čak bez odobrenja Kongresa – sve se to može smatrati kao ruska pobeda ukoliko Putin sačuva svoju smirenost i hladnoću. U pozadini samita G-20, međunarodna zajednica biće svedok ko će se pokazati veštiji - Putin ili Obama.

Fiona Hil je stariji saradnik na institutu Brukings i koautor sa Klifordom Gadijem knjige “Gospodin Putin, operativac u Kremlju“.

Sa engleskog preveo: Vladimir Jevtić