Savremeni svet | |||
Onur i Šeherezada, ili diplomatija preko malih ekrana |
![]() |
![]() |
![]() |
subota, 11. decembar 2010. | |
Konkretno kada je reč o Bliskom istoku i Severnoj Africi, može se slobodno reći da su napred pomenute turske serije, napravile pravu malu kulturnu revoluciju u domovima od Maroka do Iraka. Drugim rečima, njima se popravlja imidž Turske i Turaka, na koji su se negativno odrazili kako viševekovno osmansko prisustvo tako i kasniji pokušaji turskog kulturnog distanciranja iz regiona. Turska koja se u region „na velika vrata“ vratila početkom osamdesetih sa tadašnjim premijerom Turgutom Ozalom, pored političke aktivnosti, sada svoje svakodnevno prisustvo Turske ostvaruje i preko malih ekrana, preko kojih ulazi u skoro svaki dom. Ankara je time na neki način dovela u pitanje dominaciju američke popularne kulture u regionu i sa njihovom sve većom popularnošću, pomogla medijsko povezivanje kao i stvaranje prepoznatljive „jedinstvene“ programske šeme televizijskih kanala na Bliskom istoku. Uprkos neskrivenoj Erdoganovoj naklonosti Iranu, po rečima arapskog pisca Širzada Jusufa, turske serije pokazuju da se u suštini se radi „o borbi za naklonost Arapa u regionu između Irana i Turske“. Za razliku od Irana, čije ponašanje izaziva podozrenje arapskih suseda, Turska se na prihvatljiv i nenametljiv način „ulaguje“ arapskom javnom mnjenju, podstiče modernizaciju Bliskog istoka i ohrabruje njegovo kulturno povezivanje sa Zapadom. Direktor italijanske Međunarodne mreže za etničku politiku i migracije, Alesandro Silj (AlessandroSilj), je u svom tekstu koji je objavio dnevni list, „CorriereDellaSera“, a koji su objavili i turski mediji, istakao da će turske serije odnosno“primer Turske, u celom regionu stvoriti daleko slobodniju, novu ženu, koja će postati simbol kulturnih i društvenih promena“.[4]
Druga strana medalje Ipak, nisu svi zadovoljni sa uticajem koji turske serije ostavljaju. Kada je reč o Bliskom istoku, konzervativni delovi tamošnjih društava u njima prepoznaju „američke prste“ i promovisanje zapadnjačkih običaja i vrednosti, po njihovom mišljenju štetnih po muslimane. Pojedini turski filmski kritičari ističu da treba biti oprezan, jer promovisanje „zapadnog“ morala, i u skladu sa njima prihvatljivih društvenih vrednosti u pojedinim turskim serijama (forsiranje tema kao što su vanbračna deca, seksualni odnosi van braka, prevare bračnih partnera, alkohol, prihvatanje „lakih“ droga kao normalne pojave), može imati i negativne posledice po ugled Turske u ovoj regiji. Tako saudijski
Uspeh sapunica se manifestovao i kroz veliko interesovanje za učenjem turskog jezika u državama u kojima su serije emitovane. Iako se povećano interesovanje za učenje turskog jezika uklapa u Davutogluovu viziju „nove“ turske spoljne politike i njenog uticaja na zemlje koje su nekada bile delovi Osmanskog carstva, ipak je teško poverovati da bi interesovanje za turski jezik, barem na Balkanu, moglo da bude trajnijeg karaktera. Pre bi se moglo reći da će njegovo zadržavanje zavisiti od interesa publike za turske serije. Drugim rečima, dogodiće se nešto slično kao sa Kasandrom i drugim već viđenim latino-američkim serijama. Što se pak, turkofonskih država bivšeg Sovjetskog saveza i Bliskog istoka tiče, serije pomažu da se tzv. „anadolski“ turski odomaći u tim državama, kao i da se tamošnji živalj, upoznavajući „maticu“ Tursku, umesto Rusiji okrene Turskoj. Međutim, u državama Centralne Azije, a naročito u Kazahstanu i Kirgiziji, ruski jezik je i pored svih iskušenja koje su sa sobom doneli raspad Sovjetskog saveza i „prodor“ Turske tokom devedesetih godina, ipak uspeo da zadrži svoje mesto u društvu.
Sve primetniji uticaj turskog na azerbejdžanski, kome bi i do nedavno dominantan ruski jezik mogao da pozavidi, učinio je da se vlasti u Bakuu odluče za nešto drugačiji odnos prema turskom jeziku i da umesto do tada tolerantnog stava preuzmu određene korake ka potiskivanju turskog jezika iz sredstava javnog informisanja. Naime, 32 i 40 časova programa na turskom u Azerbejdžanu, koliko se emitovalo svake nedelje, po rečima dopisnika turskog dnevnog lista „Zaman“ iz Bakua, učinilo je da petogodišnja deca u Azerbejdžanu mogu bez ikakvih problema da govore na turskom jeziku. Nije se međutim stalo samo na tome. Direktor već pomenutog Visokog saveta za radio i televiziju, Nuširevan Meheremli, je zatražio veću zastupljenost azerbejdžanskog jezika na Turskoj radio televiziji.[15]
„Mnogo vredi razgovor sa pametnim čovekom“ Iako je i dalje suočena sa ozbiljnim problemima poput i dalje nerešenog „kurdskog pitanja“, Turska danas, u odnosu na sve svoje susede, predstavlja pravu oazu mira, stabilnosti i prosperiteta. Otvaranje prema svom susedstvu koje je započeo premijer Ozal osamdesetih godina prošlog veka, intenzivno je nastavila Partija pravde i razvoja nakon dobijenih izbora, novembra 2002. godine. Diplomatska aktivnost Turske na prostoru na kome se nekada prostiralo Osmansko carstvo, i udaljenim državama poput Kine, Brazila, praćena je ekonomskim ulaganjima, ali i sve vidljivijim kulturnim prisustvom Turske na tim prostorima. Kao što smo imali prilike da vidimo, važan aspekt ostvarivanja kulturnog prisustva jesu upravo turske serije. Gotovo da nema ozbiljnijeg dnevnog lista i časopisa u svetu koji nije objavio bar jedan članak o turskim sapunicama i turskoj mekoj moći. I pored kritika po pitanju kvaliteta proizvedenih serija koje se mogu čuti u samoj Turskoj, brige da bi serije mogle da nanesu štetu ugledu Turske u muslimanskom svetu, zabrana u „bratskom“ Azerbejdžanu, opšti je utisak da su serije ipak uspele da pridobiju gledaoce u inostranstvu, ali i da obraduju tursku diplomatiju. Ova svojevrsna turska „potemkinova sela“ u kojima se mladi, uspešni, lepi i po poslednjoj zapadnoj modi obučeni mladi Turci stavljaju u prvi plan, u potpunosti se uklapaju u sliku koju glavni arhitekta turske spoljne politike, tvorac koncepta „strateške dobine“ i sadašnji ministar spoljnih poslova Turske, Ahmet Davutoglu želi da plasira svetu. Što se nas pak tiče, ostaje nada da će se neko setiti i izvući neku konkretnu korist iz ovog turskog primera. Oslanjanje na sopstvenu, ne beznačajnu kinematografiju u sticanju ili širenju svog uticaja u regionu, kao i njeni eventualni uspesi, svakako bi mogli pomoći Srbiji da povrati bar deo samopouzdanja i samopoštovanja. [1] Videti: „Reklamdan 300 Bin Euro Kazandılar“, Hürriyet, Internet, 21/11/10, http://www.hurriyet.com.tr/magazin/magazinhatti/16339031.asp?gid=222. [2] Videti: „Yunan Kanallarında Türk Dizileri Fırtınası“, Cumhuriyet, Internet, 18/10/10, http://www.cumhuriyet.com.tr/?hn=164456. [3] Videti: „Despite criticism at home, Turkish TV series continue shaking world“, Today’s Zaman, Internet, 07/12/10, http://www.todayszaman.com /news-209049-despite-criticism-at-home-turkish-tv-series-continue-shaking-world.html. [4] Videti: „Corriere Della Sera: Türk Dizileri Bölge Kültüründe Devrim Yaratıyor“, Milliyet, Internet, 18/10/10, http://www.milliyet.com.tr/corriere-della-sera-turk-dizileri-bolge-kulturunde-devrim-yaratiyor /dunya/sondakika/18.09.2010/1290748/default.htm?ref=haberici. [5]Videti: Taha Akyol, “Araplarda Türk Etkisi”, Milliyet, Internet, 21/11/09, http://www.milliyet.com.tr/araplarda-turk-etkisi/taha-akyol/siyaset/yazardetayarsiv/21.11.2009/1164622/default.htm [6] Videti: „Arapların Sevdığı Dizilere Teşvik Geliyor“, Radikal, Internet, 18/10/10, http://www.radikal.com.tr/Radikal.aspx?aType=RadikalDetay&Date=3.1.2010&ArticleID=972453. [7] Videti: „Türkiye'nin Ortadoğu’da Yumuşak Gücü: Türk Dizileri Örneği“, ASAM, Internet, 18/10/10, http://www.tumgazeteler.com/?a=3993100. [8] Videti: Özgül Öztürk, “Alışveriş Merkezleri Arap Turisti Dizi Yıldızlarıyla Yakalayacak“, Referans Gazetesi, Internet, 30/11/09, http://www.referansgazetesi.com/haber.aspx?HBR_KOD=128836&KT G_KOD=520. [9] Videti: „Arapların Sevdığı Dizilere Teşvik Geliyor“, Radikal, Internet, 18/10/10, http://www.radikal.com.tr/Radikal.aspx?aType=RadikalDetay&Date=3.1.2010&ArticleID=972453. [10] Videti: „Gümüş İçin Fetva Çıkarıldı“, Hürriyet, Internet, 03/12/10, http://hurarsiv.hurriyet.com.tr/ goster/haber.aspx?id=11123190&tarih=2009-03-03. [11] Videti: „Corriere Della Sera: Türk Dizileri Bölge Kültüründe Devrim Yaratıyor“, Milliyet, Internet, 18/10/10, http://www.milliyet.com.tr/corriere-della-sera-turk-dizileri-bolge-kulturunde-devrim-yaratiyor /dunya/sondakika/18.09.2010/1290748/default.htm?ref=haberici. [12] Videti: Michael Kimmelman, „Turks Put Twist in Racy Soaps“, New York Times, Internet, 06/12/10, http://www.nytimes.com/2010/06/18/arts /18abroad.html? _r=1&scp=3&sq=Turkey%2018t h%20june%202010&st=cse. [13]Videti: Aslı Aydıntaşbaş, “O Odada Neler Oldu?“, Milliyet, Internet, 13/01/10, http://www.milliyet.com.tr/Yazar.aspx?aType=YazarDetay&ArticleID=1185329&AuthorID=220&Date=13.01.2010&b= O%20odada%20neler%20oldu&a=Asli%20Aydintasbas; Riza Türmen, “Türkiye’nin Ortadoğu Politikası“, Milliyet, Internet, 18/01/10, http://www.milliyet.com.tr /turkiye-nin-ortadogu-politikasi/riza-turmen/siyaset/yazardetay/18.01.2010/1187295/default.htm i İhsan Dörtkardeş, “’Ayrılık’, Arap Kanalında“, Radikal, Internet, 22/03/10, http://www.radikal.com.tr /Radikal.aspx?aType=RadikalDetay&ArticleID=987069&Date=22.03.2010&CategoryID=79. [14] Videti: „Azeri TV’sinde Türkçe Yasağı“, Hürriyet, Internet, 03/12/10, http://www.hurriyet.com. tr/dunya/7689002.asp. [15] Videti: „Türk Dünyasının Dil Yarası“, Zaman, Internet, 03/12/10, http://www.zaman.com.tr/haber. do?haberno=810230&title=turk-dunyasinin-dil-yarasi. |